Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Protukadar

Kultna djela i spektakularni promašaji: SF filmovi iz 1995. godine

Prije 25 godina u kinima su se pojavili 12 majmuna, Čudni dani, Vodeni svijet, Sudac Dredd, Johnny Mnemonic...
Objava 30. lipnja 2020. 0 komentara 787 prikaza
Vrsta (Species, MGM)
Vrsta (Species, MGM)
Vrsta (Species, MGM)

Devedesete su bile iznimno zanimljivo razdoblje za filmove znanstveno-fantastičnog predznaka, ali (obnovljena) popularnost žanra u pravom smislu počela se zahuktavati na samoj polovici desetljeća. Naravno, početak devedesetih donio je nekoliko nezaboravnih klasika kao što su Verhoevenovo Potpuno sjećanje, Cameronov Terminator 2 i Spielbergov Jurski park, ali, bez obzira na njihov velik uspjeh, kvalitetnih SF filmova u prosjeku je bilo relativno malo "po sezoni". Primjerice, Jurski park obilježio je 1993., ali uz Razbijača praktički je jedini žanrovski film iz te godine koji se danas pamti. 

A onda se 1995. godine dogodio zaokret i kina su odjednom prepravili SF filmovi, najavljujući žanrovski trend koji će samo jačati u ostatku devedesetih (sjetite se samo da se iduće godine pojavio Dan nezavisnosti, koji je redefinirao pojam modernog blockbustera). Razlog novog zanimanja Hollywooda za SF žanr dobrim dijelom je ležao u komercijalnom uspjehu Spielbergovih i Cameronovih spektakala te naglom razvoju digitalnih efekata koji će uskoro postati omiljenim alatom filmskih studija (zahvaljujući i legendarnoj Priči o igračkama koja je upravo 1995. godine označila veliku tehnološku revoluciju u animaciji). 

Doduše, žanrovska 1995. bila je kvalitativno krajnje neujednačena, ali to je ne čini ništa manje zanimljivom. Naprotiv...

Najbolje od najboljeg

Najzapaženiji i najhvaljeniji holivudski SF film godine definitivno je bio 12 majmuna Terryja Gilliama, kompleksna i tmurna postapokaliptična drama o putovanju kroz vrijeme koja je ostvarila solidan komercijalni uspjeh u svjetskim kinima, premda nije riječ o djelu koje bi se moglo kategorizirati kao "zabava za široke mase". Osim što se pamti po netipičnom nastupu Brucea Willisa (koji je do tada uglavnom bio sinonim za akcijskog junaka), film je najavio i zvjezdanu karijeru Brada Pitta koji je za svoj upečatljiv nastup osvojio Zlatni globus i oscarovsku nominaciju za najbolju sporednu ulogu. Dvadeset pet godina kasnije, 12 majmuna smatra se  jednim od vrhunaca Gilliamove karijere i redovito se nalazi na top listama najboljih SF ostvarenja svih vremena. 

Titulu jednog od najboljih žanrovskih filmova godine nose i Čudni dani u režiji Kathryn Bigelow. Radnjom smješten u tada futurističku 1999. godinu, ovaj kultni SF triler okupio je kvalitetnu glumačku ekipu koju predvode Ralph Fiennes, Angela Bassett i Juliette Lewis, a osim zanimljivom pričom o ilegalnom trgovanju tuđim sjećanjima, film se diči i izvrsnim soundtrackom (J. Lewis upečatljivo je izvela nekoliko pjesama). Premda su u vrijeme premijere oštro posrnuli na box-officeu, Čudni dani danas predstavljaju obaveznu cyberpunk lektiru i definitivno im pripada status jednog od najkvalitetnijih žanrovskih djela desetljeća.

Obavezan dodatak svakom cyberpunk maratonu je i animirani japanski klasik Ghost in the Shell koji je premijeru na matičnom tržištu imao 1995. godine, a nešto kasnije stigao je i u svjetska kina, odnosno videoteke. Remek-djelo Mamorua Oshiija, snimljeno prema motivima manga stripa Shirowa Masamunea, privuklo je pozornost kritičara i ljubitelja žanra svojim istančanim stilom i filozofskim pristupom te ujedno označilo početak dugotrajne multimedijske franšize koja se održala do današnjih dana (odnedavno se na Netflixu može pogledati i novi serijal pod nazivom Ghost in the Shell: SAC_2045).

Kultni promašaji

Godina 1995. pamti se i po premijeri Vodenog svijeta redatelja Kevina Reynoldsa koji je s budžetom od oko 170 milijuna dolara ponio (ne)slavnu titulu dotad najskupljeg filma u povijesti. Međutim, postapokaliptični spektakl s Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi oštro je podbacio na  američkim blagajnama, ostvarivši utržak manji od 90 milijuna dolara (u ostatku svijeta je ipak bio nešto gledaniji), a ni kritičari mu nisu bili previše naklonjeni. Vodeni svijet možda ima tanku priču i "kartonske" likove, ali nitko mu  ne može osporiti impresivne akcijske prizore, složen kaskaderski rad i  grandioznu scenografiju, a značajan je i po tome što je riječ o jednom od posljednjih holivudskih spektakala koji se nije u većoj mjeri oslanjao na digitalne efekte. Premda neuspješan u kinima, "Pobješnjeli Max na vodi" poslije je pronašao novi život na videu, a čini se kako danas ima osjetno više štovatelja nego prije 25 godina.

Još jedan postapokaliptični film došao je tada na loš glas, snažno potonuvši na box-officeu, premda je ipak bila riječ o daleko jeftinijem projektu. Tenk cura u režiji Rachel Talalay ekranizacija je istoimenog britanskog underground stripa u čiju produkciju je bilo utrošeno oko 25 milijuna dolara, ali utržak na blagajnama iznosio je na kraju mršavih 4 milijuna dolara. Doduše, izostanak zanimanja široke publike relativno je razumljiv jer Tenk cura (naslovnu junakinju solidno tumači Lorry Petty) nije nimalo tipično žanrovsko djelo već krajnje uvrnuti uradak koji karakteriziraju karikaturalni likovi, bizaran humor, neobični montažni rezovi i frenetični videospotovski stil. Naglašena stiliziranost filma iz današnje perspektive djeluje više zamorno nego inovativno, ali ipak je riječ o uratku koji je pokušao napraviti nešto novo i drugačije. Kako i film i strip imaju čvrstu fanovsku bazu, već se neko vrijeme priča o mogućem rebootu, odnosno novoj ekranizaciji.

Grješni užici

A sada nekoliko naslova za koje svi znamo da nisu baš najbolje kvalitete, ali jednostavno ih volimo  gledati - jer su tako prokleto zabavni! U ovu kategoriju definitivno spadaju cyberpunk akcići Johnny Mnemonic s Keanuom Reevesom u naslovnoj ulozi te Virtuoznost s Denzelom Washingtonom i (u ono vrijeme još slabo poznatim) Russellom Croweom

U kinima je tada solidan uspjeh postigao ne baš pametan, ali gledljiv SF horor Vrsta, koji je označio glumački debi zanosne Natashe Henstridge, a zanimljivo je spomenuti da je za dizajn izvanzemaljskog stvorenja bio zaslužan "otac Aliena" H.R. Giger (doduše, mnogi su zaključili kako je kopirao samoga sebe). Dobre komercijalne rezultate istovremeno je ostvario i Kongo, lakonotna ekranizacija pustolovnog bestselera Michaela Chrichtona (autora Jurskog parka), premda su recenzije filma bile uglavnom porazne.

Te godine svjetlo dana ugledala je i prva ekranizacija futurističkog stripa o sucu Dreddu, kojeg je utjelovio Sylvester Stallone, u još jednom pokušaju da tijekom devedesetih oživi svoju karijeru. Premda je skupi uradak na kraju razgnjevio ljubitelje kultnog predloška i neslavno prošao na blagajnama, ne može se reći da mu nedostaje zabavnih (i vizualno impresivnih) dijelova. 

I konačno, 1995. smo svjedočili i novoj inkarnaciji Batmana u izvedbi Vala Kilmera i pod redateljskom palicom (nedavno preminulog) Joela Schumachera koji je odbacio darkerski pristup svog prethodnika Tima Burtona i zavio Gotham City u neonski sjaj i šarenilo.  Stari fanovi ostali su u šoku, kritičari su uglavnom odmahivali rukom (ili glavom), ali publika je masovno hrlila u kina i razigrani stripovski spektakl krcat poznatim glumačkim imenima postao je vodeći hit godine.

Priznajte da vas je barem malo uhvatila nostalgija. 😉

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.