Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Protukadar

Zašto svi strepe od nastavka Blade Runnera

Objava 14. ožujka 2015. 5 komentara 2261 prikaza
Rutger Hauer u Blade Runneru (1982.) / screenshot / Warner Bros
Rutger Hauer u Blade Runneru (1982.) / screenshot / Warner Bros
Rutger Hauer u Blade Runneru (1982.) / screenshot / Warner Bros

Blade Runner je opet vrlo aktualan!  Naravno, o kultnome SF filmu Ridleyja Scotta neprestano se priča već tridesetak godina, ali najavljeno snimanje njegova nastavka podiglo je u posljednje vrijeme ogromnu buru, pri čemu se svi pitaju: je li taj potez uistinu potreban? Hollywoodu doduše nisu strana "oskvrnuća" vlastite baštine i iskorištavanja filmofilmske nostalgije, što u pravilu ne završava pretjerano upečatljivim rezultatima (sjetite se samo neuspješnog remakea/prequela Carpenterova Stvora i vizualno impresivnog, ali ispraznog nastavka Trona). 

Blade Runner ima posebno mjesto u povijesti filmske umjetnosti, s obzirom na to da je riječ o jednom od najutjecajnijih filmova modernog doba bez kojeg bi današnja popularna kultura izgledala sasvim drugačije. Noirovska priča iz bliske budućnosti, snimljena 1982. godine, donijela je na scenu jednu novu vizualnu estetiku te snažno inspirirala kasnije filmove i ostale medije, a zbog bogate simbolike i filozofskih motiva postala je nepresušno vrelo za kulturološko-društvene analize, osvrte i rasprave o definiciji ljudskosti te odnosu čovjeka i tehnologije.

Stoga ne čudi da je Scottova potvrda nastavka uzburkala mnoge duhove, tim više što njegov prethodni povratak "alienskoj" franšizi (Prometej) nije baš ispunio očekivanja, kao ni većina njegovih posljednjih projekata. Ipak, Scott na kraju neće režirati drugi dio Blade Runnera, već će zauzeti ulogu producenta, ali to ne mijenja bitno stvari. Ne pomaže ni činjenica da se Harrison Ford nakon više od tri desetljeća vraća ulozi ikoničnog detektiva Ricka Deckarda, jer sve to zvuči kao još jedan pokušaj zarađivanja na račun stare slave, slično kao u slučaju četvrtog izdanka Indiane Jonesa.

S nastavkom Blade Runnera postoji nekoliko velikih problema. Kao prvo, novi uradak će vrlo vjerojatno izbrisati privlačnu neodređenost priče originala, odnosno odgovoriti na vječna pitanja je li Deckard čovjek ili replikant te kakva se sudbina piše njemu i njegovoj replikantskoj družici Rachael (Sean Young), što će označiti kraj dugogodišnjim filmofilmskim raspravama i tumačenjima, ali i baciti u sjenu određene simbolične sastavnice prvog filma. 

Drugi problem se pak tiče noirovsko-futurističke estetike filma koja je svojevremeno najavila neke sasvim nove vizualne tekovine, ali do danas je već toliko puta imitirana i kopirana. Drugim riječima, ako će nastavak Blade Runnera izgledati slično kao i prvi film - djelovat će potpuno neoriginalno. Ironično, zar ne? S druge pak strane, sasvim novi vizualni pristup istovremeno bi označio distancu od originalnog filma i nekonzistentnost izmaštanog svijeta budućnosti. 

Ne treba zaboraviti ni da se Blade Runner  posebno pamti i po vrhunskim specijalnim efektima "stare škole" (minijature, makete, matte painting) koji i u današnje vrijeme izgledaju vrlo uvjerljivo i detaljno, dok nastavak sigurno neće proći bez korištenja digitalne tehnologije, koja koliko god vrhunska bila, ne može u pravom smislu oživjeti izgled i ugođaj prvijenca. Ipak, nije isključeno da autori krenu u smjeru koji trenutačno koristi J. J. Abrams na novom dijelu Ratova zvijezda koji bi se trebao više oslanjati na makete i praktične efekte, baš poput stare trilogije.

Konačno, u nastavku vjerojatno neće biti nekih likova zbog kojih je svijet Blade Runnera ono što jest. Naime, pobunjeni replikanti iz prvoga filma su likvidirani ili im je istekao "rok trajanja", uključujući i Roya Battyja (Rutger Hauer) koji predstavlja jednog od najupečatljivijih i najsloženijih antagonista u sedmoj umjetnosti. Doduše, uvijek postoji mogućnost da stari likovi budu na ovaj ili onaj način "oživljeni" (Roy Batty verzija 2.0?), ali to bi uistinu bio jedan od najbesmislenijih poteza u dugoj povijesti besmislenih poteza u Hollywoodu. Međutim, ništa od toga u konačnici ne bi previše čudilo - sjetite se samo digitalno pomlađenog Jeffa Bridgesa u nastavku Trona.

Osim u umjetničkom, Blade Runner 2 riskantan je projekt i u komercijalnom smislu. Originalni film je u vrijeme premijere naišao na nerazumijevanje i gledatelja i kritike te je neslavno propao u kinima, da bi tek godinama kasnije zadobio ugled i status koji zaslužuje te počeo dopirati do mainstream krugova. Bez obzira što danas "svi znaju" za Blade Runnera, teško je očekivati da će nastavak biti ogroman hit u kinima, tim više što box-office rezultati visokobudžetnih filmova danas ponajprije ovise o afinitetima mlađe publike koju više privlače Transformersi i slične pojave nego filozofske žanrovske priče. Istovremeno, "nostalgičari", SF fanovi i filmski znalci možda nisu dovoljno velika publika za takav projekt (koji će sigurno biti poprilično skup), a i oni sami su vrlo skeptični prema samoj ideji nastavka. 

Koliko god to heretički zvučalo, više smisla od nastavka na kraju bi imao "modernizirani" remake ili čak vjernija ekranizacija knjiškog predloška "Sanjaju li androidi električne ovce" koji pruža dovoljno materijala za neku sasvim novu filmsku priču. Filmofili opravdano strepe, ali jedno je neosporno - kakav god bio nastavak, uvijek nam ostaje onaj "stari" Blade Runner.

  • Avatar Kristijan Krkač
    Kristijan Krkač:

    Dobar tekst. Nisam ziher da baš svi strepe. Ja recimo ne strepim. Ne strepim ni od čega navedenog. Scenarij, režija, glumci, napose elekti, itd., sve se to skup danas može napravit bolje ak se hoće i ak je producent razuman ... prikaži još! čovek, kaj Scott očito nije (čovek kojem se Alien "zalomil"), jer da je priznal bi koliki je utjecaj drugih a ne njega kod njegovih hitova. Ne da ne strepim jer imam neku djetinju sliku obožavanja tog filma. Kaj je najgore lošiji mi je od Aliena. No, strepim zbog jedne opće smjernice koja veli da bi nastavak trebal bit distopični neo-noir SF, a nisam ziher koliko to danas opće može proć. Imali smo u zadnjih 20 let par izvrsnih pokušaja, ali to ništ ne garantira. Celi žanr treba pomaknut u novom smeru, a bojim se da to sam Scott ne mre. Mogel bi recimo A. Proyas (Dark City), G. del Toro (Panov Labirint), P. W. S. Andreson 8Event Horizon) i sl. Isprika na poduljem komentaru.

  • Avatar JustinCase69
    JustinCase69:

    Nije rečeno u tekstu da je i Vangelisova muzika u filmu bila jedan od fantastičnih karika koje su stvorile ugođaj u tom kultnom filmu. Definitivno bih ae odlučio ponovo za njega.

  • Avatar hrastomlat
    hrastomlat:

    Slažem se u vezi Vangelisa,jednostavno mi se dogodio propust, nemam drugog objašnjenja. Nekako u užurbanom procesu pisanja mi promaklo :/