Blogosfera Novi Zeland - život na jugu

Prvi korak - pronalazak doma

Objava 11. studenoga 2014. 47 komentara 24800 prikaza
house sitting 2
house sitting 2
house sitting 2

Nakon rekordnih šest mjeseci provedenih u Hrvatskoj, donijeli smo odluku - idem(o) na Novi Zeland! 

Tehničke formalnosti su bile odrađene, Working Holiday viza je bila u džepu, aviokarte kupljene, još nam je samo preostalo da isplaniramo sve detalje našeg (barem) jednogodišnjeg boravka na drugom kraju svijeta.

Kako na Novi Zeland idemo prvenstveno raditi, a ne spavati po tuđim kućama, kampirati i stopirati uzduž i poprijeko (barem ne na samom početku), trebali smo pronaći mjesto gdje ćemo živjeti, ali i posao, kako bismo mogli preživjeti u jednoj od najskupljih zemalja na svijetu.

Kako baš nismo osobe od traženja posla preko interneta (niti smo specijalizirani za neki posao koji je tražen dole - Mare je diplomirani filozof i religiolog s iskustvom u svemu osim toga, a ja magistar ekonomije koji putuje i piše zadnjih pet godina) odlučili smo prvo izabrati mjesto gdje ćemo započeti našu priču, a tek kasnije razmišljati o poslu, na licu mjesta.

Trebalo je pronaći dom. I po mogućnosti - da ga ne moramo plaćati pravo malo bogatstvo.

Na dosadašnjim avanturama uvijek sam koristio alternativne načine za pronaći smještaj - CouchSurfing, kampiranje, spavanje na ulici, volontiranje u zamjenu za prenoćište (i hranu), ali sad je bilo vrijeme za naći alternativu toj alternativi - plan je ipak bio ostati dulji period na jednom mjestu.

I tako smo otkrili:

1. HOUSE SITTING

Sami naziv otkriva o čemu se radi - čuvanju kuća. 

Možda se pitate - zašto bi netko tražio nekoga da mu čuva kuću, umjesto da ju iznajmi i usput zaradi na boravku nepoznatih ljudi u svojoj kući? Odgovor je jednostavan - tu se radi o kratkoročnim izbivanjima (od par dana do par mjeseci), a gotovo uvijek uz tu kuću dolaze i obveze u vidu brige o domaćim životinjama, kućnim ljubimcima, održavanju vrta i slično. Tako da je naposlijetku zamjena opravdana - ljudi čija je kuća dobiju nekog tko će se brinuti da ih ona dočeka u istom stanju kao i kad su je napustili, a ljudi koji ju dolaze čuvati - besplatan smještaj.

Postoji par portala za house sitting, ali kako idemo na Novi Zeland, odabrali smo specijalizirani i oku najugodniji Kiwi House Sitters. Članarina je NZ$65 (cca 300 kuna) i traje godinu dana, tj. u tih godinu dana možete kontaktirati koliko god ljudi želite i ponuditi im svoje usluge čuvanja kuća.

Napravili smo profil, stavili par fotografija, link na moj CouchSurfing profil gdje imam preko 300 pozitivnih referenci od svojih gostiju/domaćina (računao sam da će to odigrati veliku ulogu u stjecanju povjerenja ljudi kako bi vas pustili u svoj dom - ipak smo neznanci), i bacili se u potragu za novim domom!

U kojem bismo dijelu zemlje htjeli boraviti, u kakvoj kući stanovati? Ponude su bile šarene. Mogli smo odabrati kuće u kojima ćemo se brinuti o mačkama i psima, ili pak o kokošima i kozama. Mogli smo birati između zalijevanja vrtova ili košnje nepreglednih travnjaka na farmama. Mogli smo birati između unutrašnjosti zemlje, planina, priobalnih područja…

Ipak, koliko god je bilo zabavno čitati sve ponude i zamišljati se kako živimo u tim domovima, orjentirali se na vremenski period koji bismo boravili u pojedinom domu - što dulje, to bolje. Kvaliteta boravka, a ne broj posjećenih mjesta - to nam je bila nova mantra. A i u slučaju da nađemo posao, ne bi se bilo spretno seljakati svakih par tjedana.

Kako nije bilo puno ponuda za period duži od mjesec-dva, manje više smo svima poslali zahtjeve, pokušali u njima dočarati zašto bismo mi bili najbolji kandidati za to, i čekali.

Stiglo je par odbijenica, neki uopće nisu odgovorili, ali došao je i jedan mejl koji nam je izmamio osmijeh na lice:

Bok Tomislave,

hvala ti na strpljenju, imali smo puno ponuda za našu kuću, ali smo odlučili Mariju i tebe staviti u par najužih kandidata. Iako, moram ti priznati da ste nam, ovako na prvu, vi najdraži - najvjerojatnije zato jer radim u knjižnici, a tvoja knjiga zvuči, prema onom što sam uspjela pročitati na internetu, jako zanimljivo. Tko zna, možda ćeš drugu započeti pisati u našoj kući, haha.

Ajmo organizirati neki skajp intervju pa možemo popričati i vidjeti jeste li Marija i ti naši budući čuvari kuće.

Pozdrav, 

Adrienne

Par dana kasnije razgovarali smo preko skajpa, upoznali se s veselim vlasnicima kuće, a čak smo i nekoliko trenutaka imali s njihovom mačkom da vidimo hoćemo li kliknuti, i to je bilo to - Mare i ja smo dobili posao čuvara kuće, nedaleko od Wellingtona, dok će Adrienne i njen partner Scott putovati Azijom nekih mjesec i pol. 

Čilat ćemo u ovom dnevnom boravku…

house sitting 1

I ispijati kafu na ovoj terasi…

house sitting 2

Trošak režija će snositi oni, dok ćemo mi samo plaćati račun za struju.

Pošteno, zar ne?

—-

A onda je u priču ušla još jedna super stvar:

2. HOME EXCHANGE

Iliti po naški: zamjena domova.

Prije nekoliko tjedana, na festivalu putovanja u Makarskoj, upoznao sam Rujanu, predstavnicu HomeExchange-a za Hrvatsku. I kad sam kroz priču spomenuo vrlo skori odlazak na Novi Zeland, sinula nam je ideja o nekoj vrsti suradnje. Za početak smo poštom poslali moju knjigu osnivaču HomeExchange.com stranice, gospodinu Edu Kushinsu. 

Par dana kasnije smo se Ed i ja našli preko skajpa:

Ed: Zašto ne biste koristili HomeExchange za vrijeme dok ste na Novom Zelandu?

Ja: Drage volje, ali postoji veeeeliki problem - nemamo dom koji bismo ponudili za zamjenu.

Ed: Ma to nije problem, nego samo izazov. I mislim da imam rješenje.

Ja: Pretvorio sam se u uho.

Ed. Mogao bih, uz još par ljudi na HomeExchange-u, ponuditi svoj dom u zamjenu.

Ja: Oprostite?

Ed: Kako ti se čini ta ideja?

Ja: Čekajte, čekajte, samo da pojasnim - vi ćete, uz još nekolicinu ljudi s HomeExchange-a, ponuditi svoje kuće u zamjenu kako bismo mi mogli odsjedati u domovima ljudi na Novom Zelandu?

Ed: Tako je.

Ja: Ali zašto, pobogu?

Ed: Pa, sviđa mi se tvoja priča, i tvoja knjiga. I htio bih pomoći.

Ja: Vau.

Ed: Naravno, trebat ćeš učiniti nešto meni zauzvrat.

Ja: Trebate bubreg?

Ed: Ne, barem ne još. Tražim od tebe da radiš ono što radiš najbolje - da pišeš.

Ja: To ne bi trebao biti problem. O čemu želite da pišem?

Ed: To ovisi o tebi. Ali kako ćeš odsjedati u domovima drugih ljudi preko naše stranice HomeExchange.com, pretpostavljam da ćeš pisati i o tome. I to bi bila lijepa suradnja - tvoje riječi o HomeExchange-u u zamjenu za korištenje mogućnosti zamjene domova, iako nemate dom. 

Ja: Dogovoreno.

I to je bilo to.

Zvučalo je prelako. Nismo se uspjeli ni okrenuti, a već smo dobili na raspolaganje četiri kuće - jednu u SAD-u, Meksiku i dvije u Hrvatskoj, a na nama je da nađemo nekoga na Novom Zelandu tko će se htjeti mijenjati s tim domovima i omogućiti nam da provedemo neko vrijeme u njhovoj kući.

Kao i kod prijašnje priče, napravili smo profil, i uskoro se bacamo na potragu!

homeexchange
Sve u svemu, stvari su se počele slagati i prije nego smo sletili na otok.

Da, znam.

Nevjerojatno.

---

članak je preuzet s web stranice tomislavperko.com

  • Florian Geyer:

    Ovog redikula povlače po večernjem već danima....ne znam s čime je to zaslužio...je li to plaćeni oglas ili nešto drugo ?

  • Avatar hrvoje horvat
    hrvoje horvat:

    Hrvati na Novi Zeland,a Čačak u Hrvatsku.To je cilj.

  • Avatar cijankalij
    cijankalij:

    Nije čovjek pošao iz Hrvatske na liječenje u NZ, nego iz obijesti. Pa, čime je onda zaslužio da se njegov odlazak iz Hrvatske objavljuje na naslovnici tiražnoga lista?