Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Turističke priče

Ludost ili mazohizam

Objava 05. listopada 2014. 3 komentara 2206 prikaza
  Foto: Borna Filic/PIXSELL
Foto: Borna Filic/PIXSELL
Prvi hidroavion povezao splitski Resnik i hvarsku Jelsu

Ove godine uspješno je obavljen prvi komercijalni let hidroavionima nakon priprema koje su trajale dulje od 13 godina. Uspostavit će let do Raba, potom do Pule i, konačno, Ancone koju će povezati s Resnikom, Rabom i Pulom. Odlična priča i investicija vrijedna 20 milijuna eura.


„U vrijeme interkontinentalnih i svemirskih letova, gotovo bizarno izgleda donošenje vijesti o početku letova hidroavionima koji su u Dalmaciji letjeli još prije 80 godina, primjerice na liniji Prag - Split Matejuška, ali u hrvatskim uvjetima to jest ravno čudu.“ napisao je u svom članku Leo Nikolić za T-portal


Ne može biti normalno da jedan strana kompanija , u ovom slučaju European Coastal Airlines (ECA) sa vlastitim kapitalom i u interesu države želi povezati hrvatske otoke hidro avionima te da čeka dozvolu 13 godina. Ako to nije upornost onda ne znam što je. Kakvu to sliku šaljemo prema investitorima i poduzetnicima, kako domaćim tako i inozemnim ?


Sa druge strane, ministar turizma i novi direktor HTZ-a pompozno u srcu sezone najavljuju projekt Hrvatska 365 kojem je cilj poboljšanje predsezone (koja je već prošla) i posezone. Inače jako originalni naziv kampanje, već smo ne znam više koja po redu destinacija sa istim sloganom, nakon Grčke i Malte. Zar u ministarstvu ili HTZ-u nemaju internet i ne provjeravaju što ima radi konkurencija ..... Dakle, ulažemo određena financijska sredstva u promociju destinacija, ali u isto vrijeme, specifično samo za hrvatski narod, uvodimo porez od 25 % (PDV) na autobusere. Ne znam dali znate gospodo draga, ali u predsezoni i posezoni ciljaš na turiste koji najčešće dolaze autobusima. Strani autobuseri koji žele voziti po Hrvatskoj, sada po novim pravilima moraju otvarati porezne brojeve, pripremiti sedam dokumenata na hrvatskom jeziku i to osobno predati u našoj zemlji te platiti 25 posto PDV.

Tko je tu lud, zbunjen i normalan?!?

Nažalost ima još primjera za ovu rubriku...


Ovog ljeta posjetio sam Trogir, inače grad dobitnik 39.Večernjakove turističke patrole.

U prekrasnom Trogiru, koji je inače zaštićen pod UNESCO-m, dominira monomentalna Trogirska kula. Mlađi sin odmah je vidio na vrhu kule turiste i bio je potreban samo jedan pogled — idemo!

Ispred kule nema nikakvog opisa tko, zašto i kada. Bar je ja nisam našao, a tražio sam, jer me zanimala priča koju priča Trogirska kula. Na ulazu stoji stari stol i mladić obučen u bijelu majicu sa sunčanim naočalama na očima i tipka po mobitelu. „Dobar dan, dvije karte molim.“ Rekao sam. Mladić nije bio neljubazan, čak nam  je dao i gratis kartu za sina valjda vidjevši njegovu opčinjenost samom kulom. Ulazimo, a u sredini prazan prostor, malo smeća i ostaci od scenskih elemenata valjda od neke predstave ili koncerta. Iskreno onako kako ja vidim i gledam na turizam tu je trebala biti ispričana priča o samoj kuli i Trogiru, naravno kostimirani animatori, slike, povijest, suvenirnica i razni drugi elementi, ali dobro, očito malo pretjerujem, ipak smo u Hrvatskoj.

Jedina tabla je bila ona sa natpisom „Penjete se na vlastitu sigurnost“. Sin me pogleda, a ja sa smiješkom kažem: Super, idemo gore. Na putu prema vrhu, obišli smo zidine te se nastavili penjati na vrh kroz kulu. Unutar kule, puno golubova mladih i starih, ali i dva mrtva. Nije loše, cijela generacija golubova za pokazat, stvarno imaš šta vidit. Na vrhu kule prekrasan i fascinantan pogled i to je to. Možda bi bilo dobro da postoji fotoaparat kojim bi se slikao sa sinom te bi me na izlazu čekala razglednica sa slikom. Opet zaboravljam, ipak smo u Hrvatskoj — zašto mi to naplatiti 20 kuna koje sam za to spreman dati ili možda kupiti neki suvenir, ma tko to još kupuje…

Nakon pogleda iz zraka krenuli smo unutar zidina obići Trogir. Naravno, prije ulaska u zidine i male trogirske kamene uličice, možeš potrošit koju kunu na našim balkanskim štandovima (da sam Ministar turizma to bi zakonom zabranio). Grad pun uskih ulica, uređenih restorana i lokala, lijepo obilježen istim zastavicama u obliku kule, lijepih pročelja — stvarno divota i milina. Dolazimo do trga, sjedamo na kavu i opet ista priča. Loša kava po elitnoj cijeni, terase lokala svaka različita od druge, plastične stolice, reklamni suncobrani — baš autohtono i simbolično i sve to ispred zgrade gradske uprave Trogira. Pita li se ikada taj gradonačelnik kada pogleda kroz prozor svog ureda kako bi bilo kada bi sve terase i suncobrani bili istog dizajna i boje, a da ne pričam autohtoni trogirski.

Foto: Goran Rihelj


Popili smo kavu i krenuli prema autu, a kad ono opet šok. Nije da želim biti kritičan i da gledam samo loše svari, ali što je previše, previše je. Na ulasku u srce Trogira na zidinama nalaze se neonska slova UNESCO. Kakav apsurd — na zidinama koje štiti UNESCO ti probušiš rupu u istim tim zidinama i nakačiš neonska slova kao za bordele te oko njih neugledni kablovi — stvarno grad spomenik,  na ponos narodu, nema što!  

Iskreno , po meni nedopustivo. To su dvije glavne atrakcije grada -  zidine prvo primjetiš pošto je grad Trogir omeđen njima tj. nalazi se unutar zidina i naravno pod zaštitom  UNESCO-a  te glavna atrakcija - Trogirska kula koja dominira cijelim Trogirom.

Brend ili Image se jako dugo gradi, a treba samo jedna pogreška da se izgubi. Znate onu — dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje. Kada to gledamo iz perspektive našeg turizma sve je jasno — ima slike nema tona.


Točeno (razrijeđeno) pivo 25 kuna, za jedan kilogram grožđa u Istri traže 100 kuna, jedne cijene za domaće, a druge za turiste, još malo pa ćemo im naplaćivati i zrak koji udišu – ipak je to hrvatski proizvod! Ludost ili mazohizam, kako god. Nažalost, malo je destinacija koje su prepoznale kako se moraju pokrenuti, ali dok novac dolazi kakav god da je, dobar je - rekli bi domoroci.

Ipak ima i svijetlih primjera...

Dok jedni stagniraju i svakim danom gube korak sa drugim destinacijama, preko puta Splita probudio se Bol na Braču. Napravili su novi vizualni identitet destinacije te su se napokon vratili i bacili karte na jedan svoj „zaboravljeni“ simbol – tenis. Da, na Bolu se nakon silnih godina opet igra tenis. Svaka čast, želim im sreću i puno priča. Rezultati su vidljivi odmah iste godine. U prvih osam mjeseci Bol je ostvario 5 % više dolazaka, te 8 % više dolazaka za mjesec  kolovoz.

Foto: www.bol.hr


Osim što su ove godine kreirali novi vizualni identitet destinacije, Bol se može pohvaliti i novim vrhunskim video uratkom, snimljenim u promotivne svrhe.

Što reći za kraj,

Opustite se i uživajte

 

 

  • lukatia:

    Ovaj novinar je legenda, najbolja mi je njegova želja za autohtonim trogirskim suncobranima, valjda misli na one što ih je Majstor Radovan 1240 isklesao.

  • Neutralac:

    clanak je odlican i istinit.... radi ovakvih kao ovaj "jigaboo" koji se javljaju ovdje nikad necemo biti destinacija ravna razvijenim svjetskim odredistima....

  • Avatar jigaboo
    jigaboo:

    Strani autobuseri koji žele voziti po Hrvatskoj, sada po novim pravilima moraju otvarati porezne brojeve, pripremiti sedam dokumenata na hrvatskom jeziku i to osobno predati u našoj zemlji te platiti 25 posto PDV. Tko je tu lud, zbunjen i normalan?!? ... prikaži još!?!? ------------------ ajde ne lupetaj tu, dodji odje u britaniju pa vozi sa hrvatskim autobusima. a I ti hidroavioni, sto ne idu na karibe hawaje floridu pa lete I da vide sta im sve treba I neka tamo amerima postavljaju iste uvjete. nego svi dolaze u tu banana drzavu pa pljuju po njoj sa ljigavim novinarima.