Blogosfera U sandalama po kiši

Da nas barem Bowie može probuditi

Objava 12. siječnja 2016. 1 komentara 406 prikaza
Foto: Myung Jung Kim/Press Association/PIXSELL
Foto: Myung Jung Kim/Press Association/PIXSELL
Fotka

Nevjerojatno je kako smo kreativni kad netko umre. Zapravo nevjerojatno je to kako se u nama bude znaci života, empatije i ljudskosti tek kada za nekim trebamo pustiti suzu ili jednostavno na nekoj razini osjetiti gubitak. Šteta je što nas to drži veoma kratko, dan-dva i rijetko išta iz toga naučimo. I tako ponovno kada umre netko sljedeći, svijetu značajan, malo prokomentiramo: „Užas. Grozno. Tako neočekivano“ i idemo dalje. Objavimo kakvu fotku i status da eto budemo barem mali dio hommagea. Sve je to ok i legitimno ali čemu služi?

Umro je David Bowie koji je bez sumnje legenda glazbenog svijeta. Ironično, ali prije pet dana sam baš na Faceu napisala: „Težak dan. Shvatila sam da će David Bowie uskoro imat 7 banki.“ Ošine me tako svako malo prolaznost pa me eto i taj dan spopala kad sam pročitala vijest o njegovom novom albumu. No, nisam bez razloga upotrijebila taj glagol: ošine me. Svršeno vrijeme. Nakratko. Potom opet krenem svojim predividim putem. Na kojem me ni ne može čekati ništa novo ako to sama ne stvorim a ne trudim se baš prečesto jer nađem opravdanje da „u ovom životu za to nema vremena“. A u kojem će bit?

Meni je asocijacija na Bowiea „Let's dance“. Uz nju sam se spremala za van, a imala sam i najdraže crvene cipele za plesanje. Spada u soundtrack za neke moje lijepe stare priče i nasmiješim se kad ju čujem.

Bilo bi lijepo da kad se stvarno zamislimo nad time da je netko umro, a nije trebao (ako po ničijoj onda po našoj osobnoj procjeni), da to traje dulje od par sati i da utječe na naše reakcije i život više od jednog popodneva. Da bude nekad i podsjetnik kad oko nečega odugovlačimo ponašajući se kao da imamo svo vrijeme ovog svijeta. 

Inače na kraju ostane taj gorki osjećaj da kad se sve o nečemu kaže i napravi – uvijek se puno više kaže, nego napravi.

  • Avatar Cinco
    Cinco:

    Lektor Ti je nasušno potreban. Iza veznika "a" se stavlja zarez (a, ali, nego, već...), a iza veznika "pa" se ne piše zarez ( i, pa, te, niti...). Biti, a ne bit bez apostrofa... Tuđice, početak rečenice s veznikom "i", ... prikaži još!, česticom "da", itd. Usput ću Ti reći da sam programer.