Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Ulica udovica

11. dio: Bez kraja nema početka...i ostale bajke

Objava 31. prosinca 2015. 0 komentara 502 prikaza
Koća
Koća
Koća

Prije, dok su bili u počecima veze, bio je nježan i dobar ljubavnik. Dijelio komplimente, mazio ju, masirao, ugađao joj svaku želju. Od kad je posao branitelj, sve je to isčezlo u trenu. 

Iva je s magistrale sišla na sporedni makadamski put, pogledajući u retrovizoru da li je slijede sinovi u srebrnom dvosjedu. Ugasila je hlađenje i otvorila sve prozore automobila, duboko udahnila miris brnistre i smilja koji se sladunjavo razlijegao kamenjarem pored puta. Sunce je, ionako žedne biljke, toliko ugrijalo da je imala osjećaj kako se nalazi u skladištu za sušenje aromatičnog bilja. Cvrčci su skriveni u hladovinu listova niskog raslinja neumoljivo grebali nožicama po svojim krilima, tvoreći zvuk njene omiljene simfonije. Obožavala je ljeto. Vrućinu. Radovala se sparnim noćima bez daška vjetra i danima koje je oplahivao maestral, noseći u nosnice miris mora i ulja za sunčanje s plaže koja je bila nekih pedesetak metara udaljena od njene kuće.

Nazirao se oblak prašine iza njenog automobila. Sinovi su skrenuli utomobilom na prilazni put i malo je ubrzala, kako ne bi morali usporavati i kočiti zbog nje. Blizanci su oduvijek voljeli sve na kotače. Sa smješkom se sjetila njihovih prvih bicikala i koturaljki. I poderanih hlača, izgrebanih koljena. Marko i Vito voze automobil od svoje punoljetnosti. Na sedamnaesti rođendan uplatila im je kao rođendanski poklon tečaj u auto školi. A za osamnaesti, dobili su mali dvosjed. Od tada, nije ih morala voziti u grad ili na plažu.

Njen, sada pokojni suprug Ante, nevoljko je prihvatio ideju da sinovima kupi automobil, ali se nije puno obazirala na njegova prigovaranja. Od prosinca 1995- te do danas, previše je svog života izgubila bdijući uz njega, po bolnicama i toplicama. Držala je da je njena dužnost, kao supruge pred Bogom i kao majke njegovih sinova, biti uz njega svo vrijeme, ali naplatila mu je svaki sat života koji joj je kroz desetke godina sebično otimao.

Ante je bio branitelj i sto postotni invalid domovinskog rata. Brigadi se priključio dvije godine prije nesreće, na nagovor najboljeg prijatelja. Tvrtka u kojoj je radio, bila je u stečaju, a on na čekanju, registriran na zavodu za zapošljavanje. Prijatelj mu je sredio preko utjecajnih poznanika da ne mora ići na opasne fronte, tako da je uglavnom boravio u zaseocima u zaleđu Šibenika, gdje nikada nije doletio niti jedan metak. Kada ne bi bili po kućama lokalnih mještana, sjedili bi on i njegovi suborci u gostioni, kartali briškulu i trešeto za novac, ali najčešće bi mu bilo dosadno, pa je kući dolazio na koji sat. Pojeo bi nešto toplo, otuširao se, obrijao, preobukao u čistu odjeću, pa se vratio na položaj. Iva je radila u lokalnom samoposluživanju i vječno strepila za njegov život. Imala je tada jedva pedesetak kilograma težine, što je na njenu visinu od stosedamdeset i dva bilo jako malo. Suhonjava, ispijena, djelovala je kao hodajuća vješalica za odjeću.

U veljači 1993- te rodila je blizance. Istina, u prvi tren je bila šokirana otkrićem da je u drugom stanju. Bilo ju je strah rata i nije planirala postati majkom u takvo neizvjesno doba. Krivila je svoju mršavost, poremećen rad hormona i neredovite menstruacije. Sa mužem je odnose imala samo u neplodne dane, strogo pazeći na kalendar ovulacije. Ante se gnušao korištenja kondoma, uvijek joj je znao reći da je to kao da pere ruke u gumenim rukavicama. Vjerovao je u preciznost prekinutog snošaja. Pretpostavljala je da se to dogodilo jedne noći, kad se polupijan vratio s terena na desetodnevni odmor. Ante je s kolegama na terenu naučio ispijati alkohol u velikim količinama. Stalno su bili na domaćim rakijama ili vinu koje su im donosili ondašnji mještani, tetošeći ih kao borce. Smetalo joj je to jako, jer se tako nikada nije ponašao, ali njene riječi neodobravanja nisu dolazile do njegovog razuma.

Bila je tog dana preumorna od dvodnevne inventure robe na poslu, jedva mu je skuhala ručak i pošla odspavati sat, dva. Uvukao se pored nje u krevet i počeo se penjati pripito na nju. Prije, dok su bili u počecima veze, bio je nježan i dobar ljubavnik. Dijelio komplimente, mazio ju, masirao, ugađao joj svaku želju. Od kad je posao branitelj, sve je to isčezlo u trenu.

Uzimao ju je zdravo za gotovo. Čak ne nju, već njeno tijelo. Tako je i tada bilo. Obavio je svoje, prevalio se na svoju stranu kreveta i zahrkao u trenu. Kada mu je javila da je test na trudnoću pozitivan, a mislila je da se razbolila jer je danima osjećala vrtoglavicu i slabost, bio je preponosan. Kao i onda, kada je ultrazvuk potvrdio da nosi dva muška djeteta. Od njene trudnoće, njihov intiman odnos se gotovo skroz ugasio. Bojao se dodirnuti ju, iako joj je ginekologica rekla da može imati odnos. Ona je bujala, debljala se, dobila konačno velike grudi, kakve nikada nije imala, a njega je bilo strah iti zagrliti je. Počeo je sve rijeđe dolaziti kući terena, a kad bi i došao, bio je ili odsutan ili jako veseo. Naravno, nju bi pomilovao kao da je kućni ljubimac, pitao usputno da li joj majka i otac pomognu kad treba i tu je njegova empatija prema njoj prestajala.

Negdje u to vrijeme, u prvom tromjesječju trudnoće, dok je u mašinu za rublje stavljala njegovu uniformu na pranje, u džepu je pronašla minijturne crvene svilene gaćice. U trenu ju je presjeklo nešto posred grudi, izbilo joj dah i natjeralo srce da ubrzano lupa dok su joj se dlanovi znojili nekontrolirano. Predveče se smirila i pitala ga odakle mu to. Kasnije je tek shvatila da je lažljivac i glumac. Tada ju je potapšao kao psa po kosi i rekao da je to zaštitni znak njegove brigade, da to nose oko nadlaktice, na rukavu za raspoznavanje i kao talisman.

Da su još spavali zajedno u istom krevetu, možda bi i primjetila ugriz na njegovom vratu, tragove noktiju na leđima. Možda, da je bila manje tiha i ponizna ne bi bila robinja lošem muškarcu, predbacivala je sebi godinama kasnije. Ali uzalud. Od nekoliko prijateljica iz susjedstva saznala bi da je taj dan viđen za šankom u kafiću na rivi. Ili vikendom u primoštenskoj diskoteci. Nije vjerovala da bi njen Ante bio blizu kuće, a da ne dođe. Ili da je njen Ante u društvu neke mlade žene viđen u intimnom ambijentu picerije na rubu grada u vrijeme kad je na fronti.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.