Naslovnica Ulica udovica

18. dio: Ljubavnik za poželjeti!

Objava 18. veljače 2016. 6 komentara 7100 prikaza
Isola
Vlatka Maleš
Isola

Prošla je niz uski hodnik i krajičkom oka pogledala svoj odraz u velikom ogledalu, koje je prekrivalo gotovo cijelu površinu zida s desne strane. Obrazi na mršavom licu lagano porumenjeli od brze šetnje, podočnjaci još uvijek malo podbuhli, ali spretno prikriveni  korektorom, nekoliko kovrdža koje su činile vilinski okvir oko nježnog lica.

“Dobro je”- pomisli, “Tonijevo procinjavo skeniranje neće naći previše zamjerki”

Nije htjela da joj ručak sa njim protekne u komornoj atmosferi i da  pred njegovim analitičkim pogledom ima osjećaj kao da je krava na stočnom sajmu u Drnišu. Bio je iznimno inteligentan i trebalo joj je dosta vremena da se nauči da taj čovjek izgovori njene misli, prije nego li ih iti stigne konceptualno posložiti u mislima. To ju je fasciniralo, možda ponekad malo i plašilo, ali godilo je biti u društvu nekoga tko je razumije i bez da mora satima nešto prepričavati.

S vremenom je shvatila, da joj žensko društvo često predstavlja opterećenje. Kao dijete sa sela, nije imala vremena ni prilike pored jednostavna suživota sačinjenog od napornih seoskih poslova i suživota s prirodom, poraditi na svojoj duhovnoj ženstvenosti. Jedino ju je vlastito tijelo preteklo, propupalo i razvijeno što od dobrih gena, što od konstantnih fizičkih aktivnosti. Nije poput svojih poznanica i prijateljica znala što je celulit, višak kilograma, loš ten.Ali isto tako, dugo nije bila svjesna svoje ženstvenosti. Ono što je bila i kako je izgledala, doživljavala je zdravo za gotovo i zapravo se više osjećala kao muškarac.

Negdje početkom srednje škole, koju je pohađala u gradu, primjetila je koliko je drugačija od ostalih djevojaka. One su redovito nanosile šminku, lakirale nokte, bojale kosu, nosile se trendovski, pratile modne časopise. Bilo je trenutaka kada se osjećala prozirno i neugledno u širokim pamučnim majicama i trapericama, koje su bile njena vječna uniforma, ali nikada nije poželjela biti kao one. Prvi haljinu odjenula je tek u srednjoj školi. Dani maturalnog plesa, kada ju je majka odvela u butik na isprobavanje svečanih haljina. Oblaci satena, tila, organdija, svile i muslina prpošno su se kočoperili na malim metalnim vješalicama, u svom sjaju boja, dezena i perlica.

Tada je otkrila nešto ženstveno u sebi, po prvi put. Odabrala je haljinu tamno crvene boje, princeza kroja, golih ramena. Saten je uokvirio njenu nježnu, svijetlu put i bujno poprsje tako ljupko i otmjeno, da se i sama sebi divila, pokušavajući shvatiti preobrazbu. Kriomice je danima prije plesa na sebe navlačila haljinu, da se opet suoči sa novom sobom. Lica njenih kolega iz razreda, ali i profesora, bili su potvrda kako je doživjela svjelosnu preobrazbu od kukuljice do leptira. Onako povučena i pomalo neugledna, nije imala udvarača koji bi joj bili partneri za maturalni ples. Istina, iz daljine je često promatrala jednog susjeda, nekoliko godina starijeg od sebe, ali nije joj padalo na pamet pitati ga da bude njen pratioc za tu noć.

Iz misli ju trgne Tonijev glas koji je oštrim nožem rezao male plodove rajčica na dva dijela.

“Leti, da stavim acetto balsamico ili jabučni?”- upita držeći dvije staklene boce u rukama podignute u vis

“ A ne znam, ja bih radije poškropila s malo limuna ako imaš, da je manje kisela”- dobaci mu - “idem samo oprati ruke, stižem”

Uputi se prema kuponici, koju je Toni uredio posve neočekivano i drugačije, što je bilo tako svojstveno za njega. Žrtvovao je malu jednokrevetnu sobu, da bi proširio kupaonicu i načinio od nje jako primamljivu prostoriju u stanu. Pod je bio prekriven pločicama koje su izgledom podsjećale na opeku staru stoljećima, sivo bakrenstih tonova. Umjesto plastične kade ili tuš kabine, sazidao je od cigle tuš kabinu, točnije dva uska zida, koja su ju oponašali, a pod stopalima su bili obluci uronjeni u beton. Umivonik je bio imitacija stare kamenice, a mješalica za vodu bakrena. Poviše njega na zidu veliko ogledalo uramljeno u starinski okvir od cijelog drveta, izrezbareno u stotine pupoljka i vitica koje su tvorile fascinantan reljef. Pomno odabrana stopna rasvjeta, zidovi obojni cimetno čokoladnom bojom, umjesto da su obloženi keramikom i nekoliko polica od drveta s posloženim malim posudicama iz Maroka.

Nasmješila se u sebi, slušajući kako Toni iz kuhinje pjevuši nesmetano i požurila ka njemu.

Okrugli stol za četvero, bio je postavljen kao za snimanje kakvog novinskog gastro priloga. Pozvao ju je da sjedne, pri tom odmičući kavaliski udobnu stolicu, kako bi se mogla smjestiti. Pred njima su bile visoke čaše s koktelom od blanširanih repova škampa i domaćih naranči. Toni je veselo pričao o dogodovštinama s posla, pomalo ogovarajući ponašanje roditelja koji bi došli na informacije, a ona uzvraćala sa istima iz salona. Kao po prešutnom dogovoru, nitko nije spominjao tužnu temu. Negdje pri kraju uživanja u buzari i bijelom domaćem vinu sa Korčule, dotakli su se prodaje stana. Očekivala je idući tjedan posjet dva agenta s potencijalnim kupcima i bila je u iščekivanju uspjeha. Znali su oboje koliko bi joj oslobađanje od plaćanja kredita olakšalo daljni život.

Tek uz krišku torte od kestena i kavu, na red su došle neke intimnije teme. Povjerio joj je kako se počeo povremeno nalaziti sa kolegicom koja predaje geografiju. Bilo ga je zanimljivo slušati, bio je razgovorljiv i pun opisa pojedinih trenutaka, kao da je ženska osoba, a ne muškarac. Vidjela je na njemu da je uzbuđen i pun iščekivanja i bilo joj je jako drago. Predugo je bio sam, zauzet tek nekim pokušajem koji je završavo na izlasku na večeru.

Bio je atipičan u odnosu na ostale muškarce po svojoj osobnosti. Njegov izgled, koji mu je dodavao desetak godina više nego što ih je zapravo imao, nije mu išao u prilog. Slobodne žene bile su izbirljive i po pitanju izgleda, u što se i sama uvjerila slušajući razgovore svojih klijentica. Tražile su iglu u plastu sijena. Nije se htjela uplitati u njihove razgovore, ali često joj je dolazilo da ih pita gdje one žive i koliko realno. Tonija bi, po njenoj procjeni, kao muškraca svaka trebala uzeti u obzir za potencijalnog životnog partnera. No, obično su birale dominantne, glasne muškarce, prepune testosterona, nerjetko nezrele i nevjerne. On je bio posve drugačiji tip. Vitak, mršav, samozatajan, kavalir. Danas takvi nisu bili u modi.

Još su neko vrijeme proveli u razgovoru. Morala mu je obećati da će redovito jesti, da će  mu se javiti nakon posjete agenata za nekretnine i da će mu uskoro ona skuhati ručak, a da on bude njen gost. Onaj očinski dio njega vječno je bio prisutan.

Nešto prije zalaska sunca, uputila se prema svom stanu. Poslijepodne je u salonu radila njena asistentica pa je do sutra ujutro bila slobodna. Čim je otključala vrata stana, osjetila je kako je njen dom hladan, iako je dan bio topao. Nije to bila ona hladnoća od jeseni, već od manjka živosti u stanu. Upalila je centralno grijanje i malu aroma lampu u koju je dodala nekoliko kapljica eteričnog ulja lavande. Na trosjed je nemarno odložila torbicu i mantil, skinula cipele i ispružila se. Pogled joj se zaustavio na polici s glazbenim CD- ima i glazbenom linijom. Daljinskim je pokrenula radio, pronašla lagnu latino glazbu i uputila se u kupaonicu. Dugo nije sebi priuštila pjenušavu kupku, a sad joj je baš trebala. Da potjera umor iz mišića, uspava je i opusti. Prepustila se oblaku mirišljave pare, uronila cijelim tijelom u kadu i zaklopila oči.

 

  • Avatar Vlatka Maleš
    laperica:

    DS....razumijem konstruktivan savjet, opisati ću ti čemu je tako nezgrapan. No prvo poveznice koje si naveo. Znaš kako je Smojina ekipa, pok. Dvornik rekao :"neću politiku u svoju butigu". Premijerom se bave neki drugi autori ovdje. A sport...od kad je ... prikaži još! kad je Gudelj igrao za Hajduk, nisam utakmice odgledala. Jel da mi je pametno "činit kuco" kod tih tema? :) A naslov....Zamisli recimo ženskicu koja zalomi sa tipom prvi put, a isti joj turbo napet i konačno lovina. I sad treba(onako kako to samo žene znaju i moraju jer vrag ne da mira), fascinirati prijateljice. U Dalmaciji to obično zvuči "stara moja, ljubavnik za poželit!". To bi značilo da je priča sa "njim" još aktualna i u razvoju. A kad kažu: "najpoželjniji ljubavnik", to je više onako "oh,ah, da mi ga je imat!" popraćeno sanjarskim pogledom, svjesna da ga može samo sanjati". Odatle naslov...

  • Avatar D-- Š...
    DŠ.....:

    Konstrukcije " za biti premijerom", "ljubavnik za poželjeti", "utakmica za gledati", potpuno su promašene. Daleko je bolje "najpoželjniji ljubavnik" .

  • Avatar Vlatka Maleš
    laperica:

    DS.. e, to je drugi par opanaka ;) Odgovorila sam ti pišući s nadinteligentnog mobitela, koji piše što je njega volja. (a kako često u privatnoj komunikaciji koristim dalmatinsku čakavicu, pola memoriranog riječnika je "naopako"). Onaj osjećaj kad si uvjeren ... prikaži još!vjeren da si napisao jedno, a nadinteligentni to pretipka u nešto svoje. Bar nisu prostote :D ;)

Message