Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Ulica udovica

21. dio: Briškula za dvoje

Objava 10. ožujka 2016. 2 komentara 2367 prikaza
Crna udovica - zaglavlje
Crna udovica - zaglavlje
Crna udovica - zaglavlje
Iva je bila pomalo u čudu. Prošlo je više od tjedan dana od kave upoznavanja, bez da ju je Mirko nazvao. Pretinac poruka na Facebooku bio je također prazan. Prva mu se nije htjela javljati, a ta novonastala situacija joj je odgovarala. Osim onda kada je sa strepnjom i pomalo nervozno reagirala na svaki zvuk mobitela. U prvi tren, po povratku kući, planirala je blokirati ga na Facebooku, kako bi ga zauvijek uklonila iz svog života, ali se sjetila da ima njen broj mobitela i da taj slučaj “Mirko” ne bi uspjela tako lako riješiti. Sada je bila u očekivanju njegovog javljanja, spremna sa govorom oproštaja u mislima.

Osim što se Mirko nije javljao, nije bilo traga ni glasa niti od Branimira. Nekad bi znalo proći i po nekoliko tjedana, da se ne javi. A nekad i mjesec dana. Iako je imala gotovo cijeli radni tjedan popunjen obvezama, navečer se osjećala jako usamljena u velikoj, praznoj kući. A vikendi, oni su joj trajali kao godine.

Sjetila se da nije dugo bila kod susjede Mile na kavi, koja je bila sve osim puke družice za ispijanje kave. Bila je njena osobna terapeutkinja i osoba od povjerenja kojoj se mogla povjeriti. Nazvala ju je, pomalo strepeći što će je dočekati kada Mila vidi tko se javlja nakon mjesec dana tišine.

“Ej Mila, bog, Iva ode!”- svojim najumiljatijim glasom pozdravi prijateljicu očekujući rafaljnu paljbu kritika

“Ooooo, a da vi lipa moja niste pogrišili broj, a? Haha, ma ko bi reka, sitila se da postojin! Iden se tren prikrstit!”- uzvrati simpatična umirovljenica, uvijek spremna na šalu

“Mila skužaj, je znan, baš san krava i imaš se pravo ljutiti, a šta ću ti reć. Malo posal, malo linost, malo više ona tvoja gatanja iz čikare od zadnji put…”- nabroji Iva sa osmjehom

“A jel? Zaljubila si se, pa si staru nemoćnu prijateljicu meknila na čekanje? Srića šta u novine imaju rubriku ko se vinča, a ja eto čitan i to”- nastavi blagu tiraniju Mila

“Ajmeeeee, ma di san ja još do veze, a kamoli vinčanja. I ko van je reka da se ja oću jope udat, a? “- nasmije se na glas, kolutajući istovremeno očima pri pomisli na njene divne virtualne udvarače

“Aj mala da si se nacrtala ode za po ure, taman će mi popodnevna kava lipo sist”- naredi Mila

Uskoro je bila na cesti prema Milinom stanu. Stala je u obližnjem supermarketu i kupila joj bijelu orhideju i kutiju čokoladica, koje je Mila jako voljela. Vrata stana bila su kao i uvijek otključana. Mila kao da je znala kad će ona doći i da je uvijek točna. Bilo joj je to fascinantno, jer se starija gospođa plašila provalnika, nakon dviju uzastopnih pljački u njenoj zgradi. I uvijek je, misleći o njoj, imala dojam da intuicija postoji. U vidovnjaštvo nije vjerovala, kao niti u išta okultno, ali mnoge reakcije i riječi Mile nije mogla logičkim putem pojasniti sama sebi, pa je te pojave pripisivala intuiciji. Čim je zakoračila u stan, Mila joj je raširenih ruku pošla u susret, zagrlila ju kao dijete i poljubila u oba obraza. Pokloni su joj natjerali crvenilo na obraze. Ljutila se na Ivu što joj uvijek nešto donosi, iako je i sama bila jako darežljiva i uvijek imala poneki znak pažnje u pripremi.

“A lipa moja! Pa jel ti išta jedeš? Ovo si opet smršavila jelda?”- upita Ivu, očima prelazeći preko njene figure

“Ma nisan, to se pari zbog ove škure robe na meni. Ista san, kilo dva, gori- doli. Asti sto, koja lipa frizura! I onda san ja ta koja ne javlja novitete, a? Ludilo je, skinilo ti bar deset godina!”- Iva će, razmjenjujući komplimente

“Ćer me odvela, nisan ja tila, ali navalila da šta će mi onda prosida duga kosurina i viš šta su od mene učinili! Mogu vaka samo u kažin ići radit ka madam!”- smijuljila se, tetralno se gegajući hodnikom do plinskog štednjaka

“Aj sidi, evo zakuvala voda”- pospremi Ivu na stolac, nježno skidajući celofan oko teglice orhideje

“I…nemoj mi sad mučat, nisan te zvala da mi dođeš dilit komplimente i trošit mi kavu. Da čujen, šta je to bilo, kakvi i koji muški te smanta?”- naredbom se obrati Ivi

“Ma nikoji. Iman on neka dva lika koji mi pišu na oni Fejbuk, ono šta san van pokazala na mobitel, šta ste rekli da izgleda ka spomenar iz osnovne škole. Sa jednin od ta dva san se našla na kavi prošlu sedmicu i bolje da nisan. Bate koji debil! Čin smo sili u kafić, uvatija se rakije za dobro jutro, muča ka zaliven tako da san mu morala vadit riči iz usta ka sa peškafondon!”- nabroji Iva u dahu

“Haha, kad se bidan pripa kad je vidija taku lipoticu. Svi su ti muški smotani kad in se takva ženska pojavi prid noson, nemoj ga tako štracat odma na prvu. Čovik nije ni oči otvorija i vidija te kako triba, ti već nožima na njega! I, šta je dalje bilo?”- Mila će znatiželjno

“Ne daj Bože da ga ikad više trevin! Laga mi je i za godine i za visinu i ko zna šta još, sad u sve sumnjan. Srića da san imala patike, a i onako san se mogla nalaktit na njega. Ima cili metar i čevap visine, zdepast, ka da ga je preša sabila. A to san ja kriva, kad mi je slao slike, uvik je više bilo ka faca i neke di je cili u daljini i sidi. Inače mi se parija okej, žena ga ostavila ima deset godina, samohrani otac, dvi ćeri velike, znali bi lipo ćakulat”- nastavila je nabrajati gledajući serviranu šalicu kave iz koje se pušilo

E svašta ima. Onda dobro šta ti nije drag. Šta će ti takvi nestabilni tip. A koji je ono drugi šta si ga spominjala iz tog Fecbuka?”- upita znatiželjno

“A taj…auf. Ne znan šta bi rekla. Neki opaki igrač, umjetnik ka poznati. Malo se javi, malo ne javi, uglavnom kad se javi samo nešto o seksu piše i traži me da mu šaljen slike. One slike, di san u kupaćen i takve. Ka da bi tija da mu ja poziran, pa da dobije ideju koji bi mi mot odgovara. Ma meni se pari da je on neki manijak, takvi su van ti gori muški sa sjevera države. Pasu na dalmošice, a misle da su face i da jin nijedna ne može odoliti. A bar mi nije dosadno kad se javi, nakve gluparije čitat. Eto, to bi bilo to, ništa od mene i toga da ćeš mi šivat vinčanicu”- nasmješi se kiselo 

“Iva, ne moraš biti cinična. Ne žuri ti se nigdi. Pravi će doći, ti si zaslužila samo najbolje. Ako je ijedna to zaslužila, ti si ta. Daj vamo čikaru, da vidimo šta fundač kaže”- i podigne u dlan Ivinu šalicu

Sa Milom joj je uvijek bilo zabavno i opušteno. Ali kad bi joj gatala iz kave, nikako se nije mogla osoboditi ozbiljnosti i nelagode. Možda je utvarala sama sebi, možda je ipak, što je realnije, samo dobro pamtila svako njeno čitanje i strepila od iznenađenja. Ovaj put bila je pošteđena velikih noviteta. Poneki trošak, kraći put, dvije lijepe vijesti i jedna neugodna rasprava sa tamnokosim muškracem. Odahnula je, od nekih velikih ljubavnih priča nije bilo traga. Osim, kako joj je Mila naglasila, muškarca koji je negdje u njenoj blizini, ne poznaje ga, ali izgledan je susret kroz mjesec dana. Ostatak poslijepodneva provele su u glednju filma, romantične komedije, svaka sklupčana na svojoj fotelji. Mobitel se oglasio negdje pri kraju filma. Poruka od Branimira.

“Gdje si prijateljice, zaboravila si na mene, tužan sam”. Prešutjela je Mili tu poruku, a isto tako nije ni Branimiru uzvratila odgovorom. Možda noćas. Ili sutra. Nije imala volje za muškarce danas.Opet ju je uhvatila stara letargija i potreba za samoćom.

  • Deleted user:

    Machak, hvala, hvala i hvala ;) (inače, ovo je sve u nastavcima, pa i ne može imati logike ako samo jedan komadić pročitaš) Hvala na duhovitim komentaru!

  • Machak:

    Jeeeez...i netko za ovo dobiva honorar? Triput sam pročitao Vlatku: Prvi put, zadnji put i nikad više