Naslovnica Ulica udovica

27. dio: Kavica, po kavica i hop u vrući krevet!

Objava 21. travnja 2016. 4 komentara 6150 prikaza
Kava (Izvor, https://www.pexels.com)
Vlatka Maleš
Kava (Izvor, https://www.pexels.com)

Dani su prolazili, a Ivina nestrpljivost uspjela je dosegnuti neviđene razmjere. Iščekivanje njegovog javljanja i njen ponos, onaj koji joj brani da mu se  baca pred noge kao i sve druge, bili su ubitačna kombinacija za njen apetit i živce. Sve manje je osjećala glad, sve manje sati je provodila u zdravom snu, sve više je osjećala kako taj muškarac djeluje stresno na nju, sada i fizički. Branimir se nije udostojio javiti niti jednom, nakon zadnje komunikacije, koju je naglo prekinuo. Bila je djelićem mozga svjesna da je vješt manipulator i jako samouvjeren, da je vjerojatno znao da će mu se ona prva obratiti, kad tad.

Slijedeći tjedan je trebala u uobičajeni obilazak blizanaca, koji su trebali majčinu ruku, bar što se tiče urednosti njihovog zagrebačkog studentskog stana, najmanje jednom u petnaest dana. Istina, Andrija, koji je bio stariji dvije minute od brata Šime, trudio se svom silom održavati njihov mali jednosobni stan urednim, ali pored brata, koji je obožavao kreativan nered, to je bila nemoguća misija. Djeca su joj bila najveća radost u životu, njena svetinja, njeno blago. Bilo joj je drago što su se razvijali u odgovorne i savjesne mlade ljude, što su prihvatili svoje fakultetsko obrazovanje zrelo i s puno odgovornosti. Iako je imala dovoljno novca za njihovo bezbrižno školovanje, uvijek su nastojali obavljati sitne posliće kao studenti, da zarade novac za odjeću, izlaske ili neke svoje sitne radosti.

Razmišljajući o skorom putu u Zagreb, sinulo joj je da se i Branimir nalazi u tom gradu. Doduše, onda kada nije na nekom od svojih čestih putovanja. Toplina koja ju je obuzela trenutak prije, dok je razmišljala o djeci, pretvorila se u hladan grč uzrokovam sjećanjem na Branimira. Po mislima joj je počela nicati i rasti ideja da mu pošalje poruku, najavi mu da će biti nekoliko dana u Zagrebu i da ga pozove na kavu upoznavanja. Sama ideja joj je stvorila užasan nemir. Dvoumila se da li mu se javiti ili čekati da se on javi i tako vjerojatno propustiti skoru priliku da ga upozna uživo. Tako smion korak nikada nije poduzela i kosila se žarka želja sa njenim načelima.

Uvijek se zgražala nad ženama koje su dominantno i samosvjesno zavodile muškarce koji bi ih privukli. Ta grabežljivost ju je uvijek prvo asocirala na njenu sestričnu, koja je pošto poto htjela postati supruga tadašnjeg poznatog sportaša i izazvala bi u njoj uvijek miješanu kombinaciju osjećaja, od gnušanja do šoka. Sjetila se njih dvoje tada, nastojanja sestrične da ga pridobije za sebe. Obilazila je njegove utakmice, bila najvjernija navijačica, fizički se dovela do savršenstva i konačno mu upala u oko. Istina, bio je gotovo petnaest godina stariji od nje i vjerojatno mu je godilo da se mlada cura zdušno bori za njegovu naklonost i njegovo tijelo.

Tijelo joj je ubrzo nesebično davao, ostala je u drugom stanju i uz niz drama ga nagovorila da ju oženi, da zadrže dijete. Tu je negdje prestala ljubavna bajka. Nakon prvog djeteta, dobili su još dvoje, nju je zatvorio u kuću sa djecom i svojom majkom, ona je koktele i odijevanje po poslijednjoj modi zamijenila sredstvima za smirenje zalivanim orahovicom i udobnim trenirkama. A on…zvijezda, kao zvijezda, uvijek je imao niz obožavateljica koje su se besramno bacale pred njegove od vaterpola istesane mišiće. Ivi se takav scenario nimalo nije sviđao, a znala je previše žena koje bi slično okončale svoje velike dane ljubavi. Uostalom, i sama je prošla svoj mali privatni pakao sa pokojnim suprugom. Odatle i dvoumljenje.

Da li se prepustiti srcu ili bježati? Čemu se zanositi i vjerovati da velika, iskrena ljubav postoji, kada su mnogobrojniji primjeri dokazali da je ona zapravo kratkoročna pojava, koja jedva preživi dvije- tri godine zanesenosti i isčezne. A opet, bila je relativno mlada žena, na početku srednjih godina. Cijelo njeno biće je imalo potrebu za toplinom, pažnjom i ljubavlju muškarca. Tu je negdje sama sebe sustigla u mislima i shvatila da se ne smije zakidati, ali da treba imati strahovit odmak i oprez, kao svoj štit.

Otvorila je odlučno i ohrabreno Branimirov Facebook profil i natipkala poruku:

“Ciao B, dalmošica će uskoro u tvoj Purgervakuf. Hoćeš li imati pola sata vremena da popijemo zajedno kavu?”

Bio je of line, bar je tako mislila, sudeći po ugašenoj zelenoj točkici koja je prikazivala status. No, vidjela je da tipka. I sva se stresla od jeze i slatke ugode iščekivanja.

“Iva, zar ti je dosta samo pola sata biti uz mene?”- uzvratio je odgovorom Branimir, u svom dvosmislenom stilu pisanja i dodao ikonu tužnog smajlića

“Za poznaničku kavu i previše. Osim ako ju ne serviraju u loncima”- otpiše

“Ja tebi uopće nisam bitan. Samo bi me okrznula pogledom, ustanovila da sam ti neprivlačan, nasmijala se podrugljivo i otišla ”- nastavljao je Branimir patetično

“Znala sam da si u andopauzi. Ide to sukladno tvojim godinama”- odvrati mu

“Zašto me vrijeđaš?”- upita

“Ne vrijeđam te, nego odgovaram onako kako tvoja neutemeljena konstatacija i traži. I, jesi li u Zagrebu idući tjedan? Volja za kavu postoji ili ne?”- Iva će

“Za tebe dočekati vezao bi se za Bana Jelačića metalnom strunom i noćio s golubovima do zore, samo da te dočekem”- tetralno će

“OK, deal. Pošaljem ti ovdje poruku kada budem free za kavicu, pa se nađemo u Buldoga”- pojasni kratko i rezervirano

“Kavica, Buldog! O Bože nemaštovite li žene! Ali neka ti bude. Pristajem na sve. Samo se javi!”- otpiše Branimir i dalje ne odustajući od svog scenarija muškarca uzdrhtalog srca iz srednjeg vijeka

“Haha, blago meni. Izgleda da si u stanju nadmašiti i Rousseauov roman o Juliji i pismima koje je razmjenjivala sa svojim dragim. Ako nisi pročitao, dokopaj se toga. Živa si reinkarnacija tog lika”- bocnula ga je, na račun njegove teatralnosti

“Opet me ismijavaš, okrutnice, domino, ženo bez srca! Vidjećeš kako će te moj pogled omekšati, moj dodir utopliti, moje usne na tvojima…eh, ne želim niti razmišljati..”- udvarač u njemu jednostavno nije odustajao

“B ne zezaj. Pozdravljam te sada, moram do ureda. Ugodan dan želim”- otpisala je, sva ustreptala od njegovih opisa i ugasila Facebook, od straha da joj još nešto ne otpiše i pretvori je u onu "pčelu u žlici čaja" iz glazbenog hita.

(nastavlja se...)

 

  • Nebitno_je:

    Šta si ti zapalila,što god.... daj vamo malo!!!

  • fjakadur:

    simpa blog !!!! ... da li i udovci mogu nešto napisati ???? ...... npr. di je ta ulica u Zagrebu ???? .... volija bi ovakvu situaciju, nađen tu ulicu, vidin "kolegice" kako šeću i odaberen jednu za popiti kavicu sa ... prikaži još!vicu sa njom i lipo se ispričati !!!!! ...... samo popričati, oprez je majka mudrosti !! ...... znate "kolegice", volija bi se još jednom pravozaljubiti, ono, naći jednu koju uvik iman u mislima !! ..... ka što nam serviraju u filmovima, ono, NAŠLI SE !!!!

Message