Blogosfera Ulica udovica

28. dio: Muškarci se boje braka više nego žene

Objava 28. travnja 2016. 4 komentara 803 prikaza
Slavlje (Izvor:https://www.pexels.com)
Slavlje (Izvor:https://www.pexels.com)
Slavlje (Izvor:https://www.pexels.com)

Koliko malo treba da bi čovjek bio zadovoljan, a koliko mnogo snage i strpljenja treba da bi realizirali svoje planove, koji nerjetko graniče sa snovima i maštom? Da li nam je sudbina zapisana negdje? Ima li zbilja svako zašto, svoje zato? Da li moramo nešto izgubiti, da bi drugo dobili? Leticija je često razmišljala o tome, kada bi se u samoći osvrnula na svoj, do tada prevaljeni životni put, na sve one amplitude koje su nasumce rasle i padale, krivudajući svojom putanjom, s tendencijom da budu nepredvidive.

Sjedila je na dvije, na kat posložene kartonske kutije s knjigama, usred buduće dnevne sobe svog novog stana, gledajući kroz rubinski crvenu boju vina kako se plamičak voštanice polako rasplamsava.

Nije imala običaj sama piti vino, pa je tako bilo i ovaj put. Djever Toni ju je ostavio na trenutak samu, da bi otišao do obližnje picerije po večeru s nogu. Do prije kojeg trenutka, useljavali su njene stvari u novi stan, a Toni koji je netom prije uspio posložiti sve kuhinjske elemente, zabranio joj je da prekapa po kutijama u potrazi za posuđem, osim da pronađe čaše i  otvarač za vinske boce. Posjeo ju je sa napunjenom čašom, da predahne, dok ne donese toplu najveću picu sa četiri okusa, po njenoj želji. No čim je izašao, nije mogla mirovati, izvukla je dva tanjura i salvete, od kutija složila stolce. Pravi su tek trebali doći za dva dana, zajedno sa okruglim stolom, koje je dala izraditi u radionici rođaka, koji je bio vrsan stolar. U trgovinama nije mogla pronaći ništa adekvatno ni manjih dimenzija za njen prostor, a i draži joj je bilo potpuno drveni namješaj, od modernog, lijepljenog od piljevine i raznih plastičnih masa.

Začula je zviždukanje blizu ulaznih vrata i otvorila ih širom, da Toni može ući zajedno s velikom kutijom iz koje su se širili mirisi koji bude vučju glad. U cjelodnevnom radu, zaboravila je da je umorna i gladna. Vino joj je otkrilo umor, a pica pečena u kaminu, na vatri glad.

Toni je odložio picu na kuhinjski pult, uzeo gutljaj vina i pozvao ju: “Hajde, djevočice gladna, što gledaš, jedi dok te nisam ostavio još gladniju!”- reče, pokazujući raširenim dlanovima da bira koji će dio

“Okej tata, počinjem sa tunjevinom!”- kroz smijeh će Leticija, prebacujući na tanjur trokutić hrskavog tankog tijesta, sa nadjevom od sira, tunjevine, lisića luka i kaparama. Toni je izabrao dio sa pršutom i mozzarela dijelom, obilno ukrašen mini rajčicama, uz kratko “uslast”, navalio na svoj dio hlapljivo.

“Imaš sreće što je nisam počeo jesi na povratku iz picerije. Sad vidim koliko sam gladan”- kroz zalogaje će

“Ma da? Imam ja sreće što te po prvi put vidim da tako slatko papaš nešto, a da nije nastalo iz moje kuhinje!”- bocne ga Leticija

“Sad hoćeš reći da kuhaš bolje od mene? Izazivaš, ha?” – nije ni Toni ostao dužan

“Zaboravi haha. Predajem se! Umorni smo, hladi nam se pica i grije vino”- pomirljivo će, smijući se

“Nego, nisi mi ispričao što ima sa onom tvojom kolegicom? Kako romansa napreduje?”- sjeti se da nije pokazala interes, pa upita ljubazno

“A ne znam ni sam što da ti kažem. Bilo nam je prvih tjedana odlično. Spontano, onako skoro mladenački ludo i vatreno. U zadnje tjedne, prečesto je počela propitkivati smisao naše veze. Ma dobro, razumijem ju, žena je, ovo joj je zadnji vlak za ukrcaj, ali postaje naporna sa tim provokacijama. Svako malo me pita što je ona meni, što mi se kod nje sviđa, dva vikenda je ostala prespavati kod mene, iako sam imao brdo testova za ispraviti i molio je da to odgodimo…Ne znam, mislim da joj crkvena zvona tutnje u ušima..” - Toni će, ne baš veselo

“Hmmm, a kako se inače slažete, koliko ste bliski? Misliš da bi mogao sa njom imati trajnu vezu?”- upita Leticija

“Mislio sam da mi je dobro sa njom, bila je vedra, zanimljiva, neopterećena. Sada me ubija u pojam silnim pitanjima, osjećam se kao da me prikopčala na detektor laži za bračne kandidate”- kiselo će Toni

“A gle…ti si muško, predugo si sam. Meni se kao ženi teško staviti u tvoju kožu. Samo bilo bi fer da sam sa sobom porazgovaraš o toj vezi. Glupo je da joj daješ nadu, da ona vjeruje kako vas sutra čeka neka budućnost, a ni sam nisi u stanju shvatiti što želiš”- zamišljeno će

“Ma znam to sve, ne želim biti loš prema njoj. Ili barem prema onoj njoj kakva je bila do prije ove faze “što sam tebi ja”. Izluđuje me to. Što da joj odgovorim? Koji odgovor bi nju zadovoljio? Očito ne moj, da sa njom živim dane za ovaj tren, za sada, da o budućnosti ne razmišljam, jer jednostavno nisam tip koji je u stanju tako duboko i daleko planirati. To bi je još više povrijedilo, zato šutim”- iskreno će Toni, snuždena lica

“Onda bih trebao odvojiti neko vrijeme, za suočavanje sa svojim “za i protiv” i napraviti kakav korak. Moraš i nju shvatiti, nije više u cvijetu mladosti, samopouzdanje pada i na tržištu nema mnogo muškaraca koji su “stari momci”, to mislim u superlativu, kao ti. Pored toga, previše je onih koji takve žene smatraju kategorijom “očajnica” i emotivno ih savladaju, poigraju se sa njima, ostave i odbace. Nju vjerojatno muči da nisi ti možda jedan od tih igrača, koji cijene svoju slobodnu, uzimaju što im se ponudi”- Leticija će

“Znaš da nisam idiot koji iskorištava emocije žena….Samo, navikao sam na svoj mir. Meni ne treba žena u kući da mi kuha, pere, pegla, to radim sam od svoje mladosti. Trebam srodnu dušu, osobu koju ću  svako jutro sretan gledati pored sebe dok se budim i biti zahvalan što je pored mene, sretna jedanko kao i ja”- pojasni Toni

“Eh…tražiš se još u cijelom tom kupusu, vidim. A da te pitam, kako ti je sam njom kad ostane prespavati vikendom? Kako se slažete, koliko vam je ugodno zajedno?”

“Kada dođe, najdivnija je žena na svijetu. Moja boginja. Tako nježna, plaha, mila, kao kakva kraljica koja je abdicirala zbog ljubavi prema seljaku. Volim one njene poglede ispod trepavica, stidljiv, a ženstven osmjeh radosti što me vidi. Ili kad onako usne meni u krilu, krhka i samo meni naklonjena….Ma divna je prema meni…svo vrijeme, dok se ne probudi. Onda kao da se pretvori u hladnu kraljicu, krene s pitanjima….Tu pucaju baloni od sapunice”- razočarano će Toni

“Pokušaj sa njom provesti još koji vikend zajedno. Reci joj da ti je lijepo sa njom, umiri joj sumnje. Možda je to ohrabri da ne brine, da se stalno ne pita što ti je…dokaz joj treba svakako, pogotovo ako je emotivno vezna za tebe, a jačinu emocija ne pokazuje otvoreno”- predloži mu

“Leti, gle...nisam ti rekao jer me je sram. I na tebe je ljubomorna. Kada sam joj rekao da ovaj vikend tebi pomažem oko selidbe i montaže kuhinje, naljutila se na mene i ne odgovara mi na pozive i poruke. Tu me je jako razočarala. Ne poznaje te, ne želi te upoznati, tko zna što joj se po mislima mota…”- skrušeno će

“Užas! To mi je, ne zamjeri na iskrenosti, dokaz patološke ljubomore, posesivnosti, svojatanja. Nemaš se što ispričavati, a to što čujem mi se nimalo ne sviđa. Općenito. Nije dobro kada partneri u vezi žele imati kontrolu i to potpunu nad onim drugim. Dokaz potpune emotivne neinteligencije i nezrelosti. To joj je definitivno jadno razmišljanje”- Leticija će, ozbiljnijim tonom, koji nije mogao sakriti razočarenje

“Oprosti, neću te više gnjaviti svojim ljubavnim nedoumicama. Daj čašu, šteta da stoji prazna!- nasmiješi joj se blago, držeći u ruci Shiraz kojim su nazdravili završetak prenašanja njenih stvari u novi stan.

(nastavlja se…)

  • wannabenovinari:

    Muškarci koji si mogu sami skuhati, oprati i počistiti te kojima žena nije tek zamjena za mamu, u braku dobivaju puno, puno manje nego što to dobivaju žene. Tu dakle nije riječ o strahu nego o zdravom razumu. Zapravo su ... prikaži još! žene te koje se neusporedivo više boje pa im je brak važan jer daje privid sigurnosti i smislenosti koju izvan braka nemaju. Muškarcu koji voli ženu dovoljna je samo ta žena, dok je rijetko kojoj ženi dovoljan samo muškarac. Njoj muškarac više dođe kao dio cjelog paketa; doma, obitelji, prijatelja, roditelja, rodbine i svih zbivanja koja su s tim povezana.

  • Deleted user:

    @wannabenovinari(sviđa mi se tvoj nickname) u praksi, trebalo bi biti tako. Pogotovo ženski strah, jer ih čeka držanje tri kantuna od kuće (a često im i četvrti poklone). Ali koliko znam, to nije slučaj. Negdje sam čitala, kako ljubavni zanos ... prikaži još!os (leptiri, romantika, nji-nji, bući, bući, srce, zlato, mazo, ljube,..) traje maksimalno 3 godine. Nakon toga brak postane ili mrak ili poslovno- partnerski odnos, niz obveza koje par obavlja u sinergiji, više ili manje uspješno. E sad, ovdje se dijelim na pola. U ovom nastavku bloga, koji je samo kontinuirani niz životnih priča dvije glavne junakinje(kažu, roman u nastavcima), imaginarni lik, stari momak Toni je očito predugo sam da bi imao petlju biti u dubljoj vezi(ma koliko ju priželjkivao). Osobno, kroz moja prevaljena desetljeća, koja se bliže polovici stoljeća, nisam baš primjetila da je zaljubljenost išta drugo do uskomešanog adrenalina. Ako ste oboje “nabrijani”, adrenalin kola dulje. Ako reciprocitet ne postoji, adio ljubavi! Nekada je slatko popustiti “srcu”, ali Racio je ipak onaj pametniji.