Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Ulica udovica

30. dio: Na zgodnoj ženi, svaka štraca dobro stoji

Objava 12. svibnja 2016. 9 komentara 3105 prikaza
Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

Jedna tanka, gotovo laserski precizna zraka sunca, presjecala je mazno dio zida sobe, krivudajući po stoljetnom kamenu, ciljajući slap crne oniks kose rasute na jastuku. Oko znatiželjnog promatrača sa imalo zrnaca poete u sebi, itekako bi moglo tu svjetlosnu traku smjestiti u kakve stihove, pjesmu. Leticija se lijeno rastezala cijelom dužinom udova, na prostranom krevetu koji više nije nov, u njemu je eto odsanjala svoj prvi san.

Nije marila što ga se nije sjećala cijelog po sadržaju, ostali su joj upečatljivi komadići zbog kojih se osjećala mazno. U san joj je na kratko došao sinoćnji posjetitelj, Ivonin nećak iz Francuske, Rene. Mislila se, koliko ju je dojmio svojom pojavom, a koliko je njena mašta uzela maha. Kako god, još joj je titralo pred očima njegovo lice nadvijeno nad njeno, njegove pune usne koje zovu na poljubac...živo, kao da i nije san. Nasmijala se u sebi, ustajući da skuha svoju prvu kavu, u novom domu, zamatajući se usput mekanom dekom od angore i hvatajući naslijepo stopalima papuče podno kreveta.

Kameni zidovi nudili su oku ugodan ambijent, ali trebalo je nešto dulje dok klima uređaj zagrije sve prostorije. Pristavila je vodu u kuhalo, iz ručne torbice izvadila mini paketić 3 u 1 instant kave i istresla ga u veliku šalicu oslikanu cvjetovima božura. U trenu je topao napitak promaljao svoj miris prostorijom. Vratila se u jedinu, tog trena namještenu prostoriju, spavaću sobu, sjela na dno kreveta gledajući kroz proreze drvenih grilja prema stablu prepunom kasnih, zrelih jesenjih boja. Sve je bilo mirno u to nedjeljno jutro, poput lišća na njemu.

Negdje na pola ispijene šalice, začula je korake pred vratima i lagano kucanje. Nije znala tko bi bio osim Ivone, koja se uvijek sjeti doći sa tanjurom kolača ili peciva. A znala je da vjerojatno ima zalihe dostojne svadbenog stola, jer ne dolazi omiljeni nećak baš svaki dan. Odložila je šalicu sa kavom na noćni ormarić, jače omotala deku oko tijela i otvorila vrata.

(Ovo je za pozvizdit, ma jel moguće da me ovi muški baš svaki put vidi u totalno štracavom izdanju??! – prekorila je samu sebe, gledajući najlijepši osmjeh pred očima)

“Bonjour! Juthar!”- lomio je Rene jezik, pokušavajući uz osmjeh ponuditi i pozdrav na njenom jeziku

“Jutro Rene”- bespomoćno će, pružajući mu dlan na službeno upoznavanje.

“Leticija, my name”- izgovori nespretno

“Letiiiiiiii! Très agréable, lipooo”!- rastezao je Rene njeno ime, toliko senzualno da je osjetila trnce od glave do pete

“Mon cheri, je suis žao, probudio tebe”- pokorno će i odnekud izvuče predivan buket ljubičastih mini ruža, pružajući ga njoj gotovo pod nos

“Thanks, hvala Rene”- pokloni mu osmjeh, moleći u sebi koljena da je ne izdaju. Kako je zamahnuo buketom, opet je osjetila onaj njegov parfem od kojeg ju je hvatala slatka vrtoglavica. Nije znala što bi više sa njim pričala, iako je on donekle razumio hrvatski, jer je poslovao sa hrvatskim tvrtkama. Zbunjivao ju je, dovodio do blokade misli. Stajali su tako neko vrijeme, gledajući jedno u drugo, dok on nije shvatio da je ona u pidžami i da drhti.

“Sorry, hladno, idem bye”- nakloni se viteški i nestane iza ugla male ulice.

Opet se našla u čudu kao sinoć. Ovaj put s buketom ruža koje su mirisale na njegov parfem. Ma koliko se trudila, nije mogla sabrati misli. Tisuću i jedno pitanje letjelo je oko nje, poput roja pčela, ne ulijevajući joj nimalo nade da će uskoro uspjeti sama sebi posložiti dojmove.

(“Aaaa ne, nema šanse da mi jedan muškarac unese ovoliki nemir- korila je samu sebe, nespretno držeći krajeve deke i buket u rukama. Leti, ostavi se pizdarija, to ti ne triba u životu. Ajde lipo, stavi taj buket u vodu, nađi nešto za obući i uvati se posla. Neće se stan sam sredit!” - dijelila je naredbe sama sebi)

Tek što se uvukla u traperice boje indiga i bijelu tuniku od tirkizne moher vune, opet je začula kucanje. Sad već sto posto sigurna da je Rene, jer drugačije jednostavno nije moglo biti, otvori ih naglo širom, tražeći pogledom pune usne. No, bila je to samo Ivon. Iznenadila ju je pomalo svojim naglim otvaranjem vrata, što je promoćurnoj starici bilo dovoljno da shvati da se nešto dešava.

“Leti, ma gdje žuriš?!”- grleno će, smijući se

 “Ivone, dobro jutro. Ma nigdje, mislila sam da je tvoj nećak opet nešto zaboravio”- pojasni joj

“Moj nećak? Zar je već bio kod tebe? Joj, sinoć mu je bilo jako neugodno što je kucao na kriva vrata”- Ivone će

“Ma znam da, ispričao se cvijećem, sve je u redu, radila sam po stanu do kasno”- kaže, pokazujući prema buketu u kuhinji

“Haha, zapamtio je kad sam mu rekla da voliš ljubičasto cvijeće”- slatko se smijala starica, zavjernički namigujući

“Mogla sam i misliti da ste mu dali upute”- odvrati joj s osmjehom

“Nadam se da ne zamjeraš…nego, očekujemo te na nedljenjom ručku u dva sata, ako ti to odgovara i nemaš nešto drugo u planu”- ljubazno će, pogledom koji ne trpi ne za odgovor

“Bila bi mi čast, hvala Ivone. Vidimo se naravno!”- zahvali na pozivu, znajući da bi ju jako povrijedila odbijanjem. Tašta Francuskinja ju je pomalo svojatala kao da joj je rođeno dijete i tako se često postavljala prema njoj.

Leticija je pogledala na sat. Imala je skoro tri sata vremena za pospremanje sadržaja iz kutija u ormare, ladice, police. Prvo se odlučila napuniti kuhinjske ormariće loncima, tanjurima, čašama, šalicama, jedaćim priborom. U ladice je posložila ubruse i dva mala stolnjaka, pregače i nešto kuhinjskih pomagala. Nije bila sklona sakupljati previše stvari, tako da je ubrzo završila i sa tim dijelom slaganja. Ispražnjene kutije demontirala je i posložila na pod, već otvarajući one u kojima je bila posteljina, deke, ručnici, spremni za odlaganje na police ormara u spavaćoj sobi. Ubrzo je prostor kuhinje i dnevne sobe bio prostran, bez prepreka. Knjige i svoju odjeću prenjela je u sobu, kako bi usisivačem očistila pod i prebrisala ga od prašine.

Ostalo joj je taman toliko da se stigne urediti, kako bi prispjela u točno vrijeme na ručak. Iz kutije sa odjećom, izvukla je vunenu usku haljinu, rubinski crvene boje, dugu do gležnjeva. Decentno je pratila liniju tijela, a boja je bila u skladu prema njenom svijetlom tenu i dugoj kosi oniks crnoj, koju je pustila da slobodno pada u valovima niz leđa. Bila je već duže vrijeme pod dojmom romana koje je čitala, od Juliette Benzoni i sva se osjećala kao junjakinja Katerina, a o Arnaudu je samo sanjarila. Odatle i njena oniks crna kosa, istočnjački parfem, sama je sebe zabavljala preruršavanjem prema događajima iz romana, a ne prateći trendove, kao što je većine žena činila potaknuta časopisima. Uz malo maskare, rumenila, sjajila- kap parfemskog ulja od đurđica i jasmina upotpunio je dojam. Podigla je teško, veliko ogledalo, koje je bilo odloženo uz zid i stavila ga uz kuhinjske ormariće, da se iz daljine uspije pogledati. Bila je zadovoljna. Nježno, paučinasto vuneno tkanje, slijedilo je liniju ramena, leđa, bujnog poprsja, milujući struk, bokove i duge noge. Cijela je bila omotana haljinom, a opet tako ženstvana i privlačna. Trenutak, dva divila se svom izgledu. Predugo već nije osjetila poriv da se osjeća privlačno, gotovo da je zaboravila da je žena. Veoma privlačna žena. Shvati u jednom trenutku, da je za sve kriv taj Rene i njegov zavodnički francuski govor. Njegov parfem i one usne od kojih joj je vrtoglavica postala redovna pojava u njegovoj blizini.

“Voila Rene! Sad ćeš konačno vidit Leti bez štraca i pidžama!”- obrati se svom odrazu u ogledalu i krene prema izlaznim vratima. Bilo je vrijeme da tom Francuzu oduzme dah, bar malo, za svoju zadovoljštinu i samopouzdanje.

 

(nastavlja se…)

  • wannabenovinari:

    Nakon raspremanja kutija i čišćenja stana ide parfem na od fizikalca zagrijano tijelo? Zanimljivo. Tuširanje nula bodova, a da se 10 minuta kraće gledala u ogledalo, taman bi stigla.

  • Deleted user:

    Štraca, Rene, Dobar jutar ni u Ulica udovica nije bez dnevne politike:(. Sunce je tirkizno, ruže su bijele... hm?

  • Deleted user:

    @Se vas bum tužil@ ja sam odavno “sjašila” s politike i aktualnih crnjaka i kao što vidiš pišem “pet lipa” kvazi ljubiće. Sad ću nešto napisati, a ti provjeri točnost moje tvrdnje, u zadnjih par nastavaka “štorije o ove moje ... prikaži još!moje dvi udovice”. Termini “štraca”i “Rene” se u mojim škrabotinama pojavljuju prije nego li su isti postali popularni u glasu naroda, po društvenim mrežama i slično. Štraca u mojim tekstovima označava “odjeću za po kući, kada se rade kakvi poslovi gdje je šteta lijepe komade odjeće uništiti”(kao ja kad se dohvatim Hempela i sličnih mazarija, strava). A siroti Rene je u mojoj priči samo hot, seksi Francuz, nećak od nekadašnje vlasnice stana gdje moja udovica sada živi. (među nama, slinim za Jean Reno, ali da sam ga uvalila i u blog, bilo bi već pomalo…jel, zabrinjavajuće). Dakle, lijepo je meni jedna gopođa rekla: “čerce moja, ti si vidilica” (najozbiljnije ona to, a ja zalegla od smijeha). Sudeći po svemu, još bi se reklo da je stara gospođa u pravu ☺