Naslovnica Ulica udovica

56. dio: Muž, žena,ljubavnica. Tko tu koga... i dokle?!

Objava 10. studenoga 2016. 6 komentara 10050 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com

Dok je čekala da zakipi voda za tursku kavu, na pultu iza njenih leđa, pored odloženog pladnja, zavibrira njegov mobitel. Nehotice joj pogled padne na ekran i vidi velikim slovima ispisano ime pozivatelja.

“Moja draga”.

Osjetila je kao da je dobila šakom u trbuh, da  joj se sva krv iz glave sjurila u nepoznato i da će joj pozliti svaki tren… “Njegova draga??!”

Sabrala se, da ne primjeti njenu reakciju. Dodala je mljevenu kavu u proključalu vodu i drhtavim rukama je ulila u dvije šalice, složene pored mobitela, koji je i dalje uporno vibrirao od poziva te žene.

“Gotova je!”- hinjenim bezbrižnim veseljem krene prema terasi, noseći šalice sa crnim mirišljavim napitkom na malom pladnju marokanskog uzorka.

“Aj da i ja probam kakvu ti kuvaš kavu”- namigne joj, zastajkujući, “idem samo po čokoladice, odmah dolazim”.

Odložila je pladanj, te sjela tako da dijelom vidi untrašnjost stana i Branimirove kretnje. Kao što je i pretpostavljala (a istovremeno se nadala da neće to doživjeti), prvo što je napravio, dograbio je mobitel sa kuhinjskog pulta i čitao sadržaj poruke. Opet su joj hladni trnci užasa prošli cijelim tijelom.

“Da li sam ja to ljubomorna, već? Umišljam li…Možda može biti bilo tko, a ja tako glupo reagiram..”

Grozničavo je kopala po sjećanjima, pokušavajući doći do podatka o njegovim bivšim vezama ili postojećim, potencijalnim. Nikada ga nije pitala takvo što, jednostavno nije bila tip žene koja koristi unakrsno ispitivanje, kada je nečiji osobni, pogotovo intimni život u pitanju. Ono što je učinila prije nekih par tjedana, kada je već znala da će u Zagreb i možda se susresti sa njim, jest da je detaljno pregledala njegov FB profil, objave, prijateljice. Bilo je nekoliko žena, mlađih i starijih od nje, koje su mu neprestano i neumorno komentirale svaku objavu, ne štedeći komplimente i za najgluplju objavu u kojoj bi pokušao biti duhovit i inovativan s razmišljanjem.

Znatiželja ju je dovela do profila tih žena, s namjerom da istraži sve što joj je bilo dostupno, od fotografija, komentara, informacija o njima. Sati pregledavanja nisu je doveli baš nikamo. Sve što joj je bilo raspoloživo, kao javna objava, nije bilo ništa osobno, tek bi tu i tamo naišla na kakvu fotografiju, ne kojima se jasno vidjelo da su to zgodne žene, koje drže do svog izgleda. Da li su mu bile kolegice, poznanice, prijateljice ili samo FB obožavateljice, nije uspjela saznati. Takva razmišljanja nisu joj nimalo pomogla da se osjeća bolje.

Podigla je neprimjetno pogled u pravcu kuhinje i kroz listove bujne dracene primjetila da Branimir vjerojatno otpisuje na poruku. Misli su joj sve kaotičnije počele bubnjati, ali se nastojala svim silama sabrati, smiriti. Primila je u ruke malenu šalicu, te otpila gutljaj kave koja se već dobrano ohladila, te bila veoma ukusna. Nije ni sumnjala, Branimir je već pokazao da ima ukusa u mnogo čemu, kupovina mješavine kave, očito je bila još jedna stavka na popisu pohvala. Tek što je odložila šalicu, uz jedva primjetan zvonki zvuk dodira porclana i obojanog metala, Branimir se pojavio na vratima terase, praznih ruku.

“To sam i mislila, potamanija si sam sve čokoladice!”- pokušala je biti duhovita, na način da prekrije svoju nervozu i čuđenje kada je ugledala čudan sjaj u njegovim očima.

“ A čokolada…ma oprosti, mislio sam da je još ima, nažalost ostao sam bez..nadam se da se ne ljutiš što sam tako zaboravan”- odgovori, sjedajući preko puta nje, te kao u transu voštana izraza lica, uzme šalicu u ruke.

“Ma okej je…ionako nisam baš za slatkiše. Brane, jesi ti okej? Čudno mi izgledaš…”- upita direktno, iznenađujući sama sebe odvažnošću.

“Naravno! Zašto ne bi bio?”- pokušao je zvučati svečano, ali mu opet nije pošlo za rukom promijeniti izraz lica.

“..ne znam, djeluješ mi kao da te nešto muči. Jesam li ja zeznila nešto?"- ohrabrila se dalje povesti razgovor.

“Iva, sve je okej. Ne moraš me unakrsno ispitivati!”- odvrati nervozno, te uspije zatresti šalicom i proliti kavu po ruci…”Prokleta kava!”- poviče ljutito, te se ustane i ostane stajati ukopan na mjestu.

“Brane, sad već lažeš! Koji vrag se desio u zadnjih par minuta? Promijenio si se za sto stupnjeva!!?”- iznervirana, podigne glas.

“Iva, najbolje je da te odvedem do tramvajske stanice. Da, nešto se desilo, moram se hitno pozabaviti tim”- iznenada je riječima, kao treskom spusti na zemlju.

Zabezektno ga je gledala, ne vjerujući da se mogao toliko promijeniti u desetak minuta, pitajući se da li je za to zaslužna poruka od te žene koju naziva svojom dragom. Osjetila je kako bijes raste u njoj, poriv i potreba da brani sebe, svoje žensko dostojanstvo. Nije imala namjeru ostaviti stanje na postojećem, dok ne razjasni situaciju u kojoj je ispala neviđena kolateralna žrtva.

“Brane, ideš mi na živce. Prvo, lažeš ka pas. Drugo, zar misliš da sam ćorava glupača i da nisam vidila da si visio na mobitelu, na koji je nešto prije toga stigla poruka od neke ženske osobe koju mi očigledno nisi nikada spominjao?!”- ljutito je istresla iz sebe sve što joj je bilo na duši.

“A već si mi počela kriomice proučavati mobitel, puno ti je trebalo, ma divno od tebe”- sjevne očima.

“Znaš i sam da nisam, već je bio pored mene dok sam kuhala kavu, kad je stigla poruka. Uostalom, ne okreći temu, želim istinu ove sekunde!”- poviče, ljutito zalupi šakom o stolić, da su zveketom poskočile krhke porculanske šalice.

“Ok. Ako baš želiš na ovaj način…To je moja supruga”- jasno i izražajno odgovori.

 

(nastavlja se…)

  • Deleted user:

    @dark.karaz…ma razumin ja tebe, al nije ti ovo nimalo seks i grad priča. Zapravo se radi o dvi dalmošice, udovice. Jedna ima dicu i muža ratnog invalida, druga ima samo pokojnika, a ono drugo nije uspila obavit pa broji Bogu ... prikaži još!u dane. I aj reci judski i pošteno, šta bi ti, “primjera za primjer”, rekla bi Cvitešićka, da si relativno očuvan komad ženske, ne dovoljno stara da se odrekneš novog početka, ali ni dovoljno mlada da imaš pacijence zajefrkavat se sa stvaranjem “novog početka”? A da su sve emotivne priče iste, jesu. Od kad je čovika. Nema tu pomoći:) @dajkanmilijun ….ima toga u oba spola i uvijek će biti. Ljudima nikad dosta i uvijek fali topline, ljubavi, pažnje, bliskosti i vjerojatno je to potraga koja traje cili život. C'est la vie.

  • Avatar odvratni  VL
    odvratni VL:

    udanih žena koje imaju ljubavnike ima više nego obratno...posebno onih od 40-50 godina

  • LeonardS:

    U išćekivanju neke nagrade od Bandića.....već viđeno ....mislim na temu i tko to cijeni ! Ni malo potcjenjujuči spisateljicu

Message