Blogosfera Ulica udovica

67. dio: Skrivena značenja erotskih snova

Objava 26. siječnja 2017. 0 komentara 10150 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com

Šalica u kojoj se nalazila dupla doza espresso kave škakljala joj je nosnice svojim gorkastim aromama. Ispod oka  primjetila je mali oblačić pare nad vrelim napitkom. Uzdizao se preko porculanskih rubova tirkizno bijele šalice prekrivene nasumce oblikovanim reljefima, koji su oblikom podsjećali na listove bršljana. Nalaktila se na radni stol, pridržavajući snenu glavu dlanovima. Povremeno bi zureći odsutno pogledavala u monitor kompjutera prekriven mrežom tablica koje su čekale da im redove popuni brojkama. Nije bio kriv ponedjeljak(koji je iz nekog razloga bio omražen dan većini ljudi) kao ni činjenica da je konačno na poslu, nakon dva tjedna godišnjeg odmora(što bi opet toj istoj većini bio povod za mrzovolju).

U sebi je donijela odluku. Prvo što će napraviti kad dođe kući sa posla bilo je da će čaj od valerijane iz kuhinjskog ormarića katapultirati u kantu za smeće. Naime, jako je vjerovala da je baš taj čaj, kojeg je proteklu noć ispijala u korist tjeranja insomnije, glavni krivac zbog kojeg je imala intezivan erotski san. Snovi, kao snovi, inače su rijetko bili posjetitelji njenih noći. Uspjevalo joj je zaspati veoma brzo i čvrsto. Da se možda i dogodilo, kako što je čitala u tekstovima koji su tvrdili da uvijek sanjamo, da je kakav san i bio dio njenih noći, ujutro ne bi imala niti tračak sjećanja.

Uska suknja, koja je inače dosezala nekoliko centimetara ispod koljena, u položaju sjedenja podizala se prema bedrima, klizeći po nježnoj teksturi svilenkastih samostojećih čarapa. Osjećaj koji je stvarao taj pomak tkanine na njenoj koži, sve je više budio slike i sjećanja na imaginarnu, ali veoma vatrenu noć. Ili barem ono što joj je od nje ostalo za snove, u par sati prije svanuća. Grijalica, koja je stajala na zidu preko puta njenog radnog stola, tiho je ispuštala dah toplog zraka, sve do njenih listova.

Pomalo iznervirana svojim nekontroliranim sanjarenjem koje ju je potpuno dekoncentriralo, te raznim milovanjima po oblina njenih nogu, ustala se i zaustavila  rad grijalice. Na povratku do stola zastane, propne se na prste i podigne ruke visoko iznad glave. Namjeravala se istegnuti, ne bi li joj razbuđeno tijelo golicave trnce zamijenilo kakvom korisnijom kemijskom supstancom, koja bi je natjerala na rad. Umjesto očekivanog radnog buđenja, tijelo joj je vratilo kao bumerang trnce niz kičmu koji su se raspršili prema želucu i tamo nastavili svoj golicav ples do iznemoglosti. Shvati da u takvom stanju nema šanse baviti se kalkulacijom poreza i prireza.

Rezignirano dohvati šalicu sa kavom, dodirujući ovlaš punim usnama topao porculan, te ih samo malo rastvori kako bi okusila kaplju dragocjene tekućine zasićene kofeinom. I bez da se promatra u refleksiji uspavanog monitora kompjutera, znala je da je njeno koketiranje sa šalicom više nalik početku strastvenog i gladnog poljupca, nego onom pijenja tekućine. Nije se više pokušavala zaustaviti u gašenju prizora koji su je dovodili do ludila. Kapitulirala je, znajući da će je jedino ponovno proživljavanje sna otrijezniti. Ono što je trebala bilo je prepuštanje, te dozvoli kapcima da se polako opuste i prekriju njene gorljive iskričave zjenice.

Bio je tu pred njom. On. Muškarac bez lica. Netko koga nije poznavala u stvarnosti.

Njegov pomalo nauljen torzo obasjan plamenom vatre, bilo je tik pred njenim nagim i vidno drhtavim tijelom. U drugom trenutku, gledala je svoje prste kako ispitivački klize njegovim nadlakticama, penjući se do linije ramena, sve do vrata, da bi se naglo stropoštali na njegove glatke grudi. Stajao je i dalje nepomično gledajući je, osjećala je to zurenje, iako mu nije vidjela lice. Tad je osjetila njegov topao dlan na svom licu, kako je privlači svojim usnama na poljubac, drugim dlanom ljepeći prste za njen struk, privijajući je u zagrljaj.

Nesvjesno se ugrizla za donju usnu.

San nije bio predug, nije čak ni mnogo “vidjela”, ali osjećaji koji su joj slatko mučili tijelo bili su i dalje preintezivni. Prisjetila se poljupca. Njegovih usana, koje su tek ovlaš po rubovima doticale njene, izazivajući vrtoglavicu i lupanje srca. Pamtila je vršak njegova jezika, dok je nježno istraživao unutrašnjost njenih usta, u potrazi za njenim jezikom.

Shvati da se u svom prizivanju sna počela ljubiti sa šalicom, te ju odloži na stol. Zaklopi oči. Još je jedino htjela, prije povratka u stvarnost, prizvati onaj najjači osjećaj od kojeg su joj još uvijek klecala koljena. Bio je to onaj trenutak kad se svojim grudima naslonila na njegove. Tad je osjetila svaki milimetar njegove vrele i mirisne kože pripijene uz svoju, njegove dlanove na svojoj stražnjici koju je prinosio svom međunožju.

Gotovo udar munje, koji joj je bljesnuo pred zatvorenim kapcima, prisili je da otvori oči. Prođe prstima kroz kosu, sva zajapurena i pomalo izbezumljena.

Za sve je ovo kriv onaj majmun Brane”- ljutito je hvatala prisebnost.

“Da mi nije probudio svaki od ženstvenosti uspavani komadić atoma u meni, ne bi meni ovakve zvizdarije padale na um niti gazile po snovima!”

Pomalo zadovoljna što joj je proradio razum i što je pronašla krivca za uznemirujuće snove nimalo čednog sadržaja, osjećala se puno bolje. Prošeta do uredskog prozora, koji je bio već odavno dotrajao kao i cijela zgrada u kojoj se nalazio. Morala ga je pažljivo otvarati. Original ručka bila je odavno uništena, a sada je jezičac, koji je pokretao istu, bio jedino što se moglo pažljivo i prije svega jako strpljivo uzeti između jagodice dva prsta, kako bi se čuo zvuk škljocanja otvaranja. Slijedeći prijašnja iskustva u kojima je bilo i nadjačavanja sa ostarjelim metalom i ponekog polomljenog nokta, posegnula je za žlicicom za kavu i poslužila se njom kao sa otvaračem.

Pogled na krovove koji su se silazno spuštali prema moru, bio je prošaran sve jačim zrakama sunca. Znala je već, kada bi dio od sredine krova velike zgrade glazbene škole bio rumen od sunca, da je i većina gradskih ulica utopljena. U njen ured nikad nije dopiralo izravno sunce. Kuća u kojoj se nalazio, bila je uska i stiješnjena između mnogo većih, tako da je bila slabo zamjećena i od sunčevih zraka i od pogleda prolaznika. Udahnula je zrak, u kojem je raspoznavala miris svježe ribe sa obližnje ribarnice i ručkova u fazi početnog kuhanja. Galebovi su kliktajima rezali graju od ljudskih glasova i raznih zvukova autobilskih motora.

Zamijetila je da je relativno toplo i ugodno za zimsko jutro, a unošenje podataka u tablice knjigovodstvenog programa nije joj se ni najmanje činilo privlačnim. Sa stalka za kapute dohvati kratak sako, koji je pripadao uz odgovarajuću suknju na njenim bokovima, te preko njega odjene pelerinu. Odlučila je promijeniti tijek radnih obaveza, te pisanje za kompjuterom zamijeniti posjetom bankovnim šalterima. U torbu pospremi žig firme, mobitel. Registrator sa dokumentima doduše mogla ugurati osim u krilo. Zaključavajući vrata ureda, sjeti se da bi na putu prema banci mogla navratiti u frizerski salon “Leticija”, te pokušati dobiti termin što prije. Kosa joj je već prerasla oblikovanu frizuru, a boja je djelovala jeftino i neugledno. Iako je planirala sa Milom zajedno u posjet frizerki, morala je odustati, jer joj je prijateljica podlegla virozi. Izlazak na ulicu i prvi doticaj sa zimskim zrakom, bio je manje ugodan nego kad je stala uz otvoren prozor. Požuri se niz sjenovite uličice prema Poljani, kako bi bila što izloženija suncu. Reklamna tabla salona uskoro se nazirala pred njom. Sa druge strane vrata primjeti zgodnu vlasnicu salona, koju je tek jednom prije vidjela u prolazu. Uđe u salon, u želji da će se naći bar jedan slobodan termin. Ništa ženu ne usreći kao nova frizura. 

(nastavlja se…)

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.