Naslovnica Ulica udovica

68. dio: Jedini istinski neprijatelj svake žene je lažna prijateljica

Objava 02. veljače 2017. 1 komentara 1800 prikaza
Foto: Shutterstock
Vlatka Maleš
Foto: Shutterstock

“Ti nisi normalna”- prošapta, ne usuđujući se približiti joj se. Bio je svjestan da nije nemoguće da će opet osjeti njene nokte, ovog puta, na licu.

“Naravno da nisam. Bitno je da ti jesi”- otpuhne kovrdžu sa čela, naslanjajući dlanove na bokove.

“Leti”- tiho će, “što sam ti učinio loše. Prije koji sat bila si potpuno druga žena”- nije odustajao od nauma da dobije potreban odgovor.

“Bila sam, to si lijepo rekao. Gle, hvala ti na svemu. Hvala i što mi donio naušnicu, ali zbilja ne želim reprizirati ništa od onoga što smo noćas doživjeli. Ne tjeraj me da budem gruba”- pokušala je mirnijim tonom pojasniti, želeći ga se što prije riješiti.

“Dobro. Kako želiš. Tvoja odluka”- odvrati, okrene se i uputi prema izlaznim vratima.

Ostala je kao ukopana na mjestu, streljajući pogledom metu, u dubokoj nadi da mu neće pasti na pamet vratiti se opet iz nekog razloga. Kad je vidjela da je zamakao na pristojnu udaljenost od vrata njezina salona, dovukla je olovne noge do malog naslonjača i stropoštala se, poput polupune vreće zrnja kukuruza odbačene u brzini.

Dan joj je počeo tako da je već poželjela da što prije dođe kraj radnog vremena i da se pokrije dekom preko glave, te odspava dvanaest sati u komadu. Nije bila od onih koje vole i mogu spavati van propisanih osam sati sna, ali spavanje joj je bili kao nekima sredstvo za smirenje i opuštanje. Ma o kakvom se stresu radilo, kad bi tako izmrcvarena dotakla površinu kreveta, zaspala bi kao da je pod narkozom, brzo i čvrsto. Iako je trebala biti na večeri kod Tonija i Nine tu veče, odgodili su termin za subotu, što joj j bila olakšavajuća okolnost. San joj je bio iz više razloga prijeko potreban.

Otpila je gutljaj voćnog soka, kojim je povremeno zamijenjivala prevelike količine kave, koju je znala nesvjesno ispijati na decilitre. Bilo je vrijeme za dolazak njene redovne klijentice, supruge poznatog odvjetnika, za koju je trebala sakupiti koncentraciju i izvježbati osmjeh. Ako su definicije o postojanju hladnih kraljica žena istina, dotična je mogla zasluženo nositi titulu prijestonasljednice.

Leticija je, za razliku od svoje asistentice, već odavno bila navikla da se fatalna plavuša prije tretmana bojenja, šišanja i oblikovanja frizure mora počastiti jako kratkim espressom, uz koji bi zapalila jednu od svojih nevjerojatno smiješnih uvoznih cigareta, umotanih u pastelne boje voćnih sladoleda. U salonu naravno nije bilo dozvoljeno pušenje, ali dotična je na upozorenje o zabrani i spomenu inspekcija, od strane Leticijine asistentice, samo prezrivo otpuhnula dim cigarete, uz kratko i arogantno “mogu mi popušiti”. Isprepadana djevojka, prenijela joj je drsko ponašanje klijentice, snuždena i poražena, toliko da ju je Leticija morala tješiti.

Radilo se o tom da je gospođa odvjetnika bila veća zvijezda u gradu od svog supruga, članica raznih udruga i veoma istaknuta u javnom životu grada. Zahvaljujući njenom zadovoljstvu tretmanom, salon je vrlo brzo usmenom predajom dobio najbolju moguću reklamu. Sve njene poznanice i prijateljice, hrlile su gonjene taštinom i željom da budu jedanko lijepe, ako ne i ljepše. U cijelom tom cirkusu nadmetanja ljubomore, taštine i ega, Leticija je bila jedina koja je istinski profitirala.

Težak dan i svaka nevolja, najlakše se zaboravi u radu, uvjerila se Leticija, po tko zna koji put. Bila je čak i brža u radu od predviđenog, tako da je do jedan sat imala prazan salon i nekoliko klijentica kojima je očito uljepšala dan, sudeći po obilnim napojnicama koje je dobila.

Imala je još jedan zakazan termin, onu mladu ženu Ivu, koja joj je to jutro zakucala na vrata. Nakon toga, zacrtala je u mislima, ide pravac pod tuš i na višesatno spavanje.

Nešto manje od slobodnih tridesetak minuta, iskoristila je da pospremi salon, kako bi njena asistentica imala manje posla oko čišćenja i prije se posvetila klijenticama. Uključila je pročišćivač zraka da  neutralizirala interijer od onih tipičnih mirisa sačinjenih od hlapiva boja, šampona i lakova za kosu. Kao završan dodir, upalila je malu aromatičnu svijeću od cedra i sandalovine.

Tek što je sjela na pet minuta da odmori umorna stopala, vidjela je kroz staklo na vratima kako se salonu približava Iva. Hodala je sporo, kao da jedva dotiče uglačane kamene ploče. Primjetila je da je poprilično krhka, a opet iznimno ženstvena i pritajeno izazovna. Graciozna kretanja još su više isticala skladno izvajane listove, koji su pri svakom koraku nalikovali gazelinim, vitkim i mišićavim.

Pelerina u boji smaragda, očito od neke finije vunene tkanine, lepršala je oko njene figure, obavijajući joj ramena ili bokove, naizmjence. Vidjela je radeći svoj posao mnogo lijepih žena, ali rijetko kad bi se dogodilo da joj neka plijeni pažnju poput Ive. Osmjeh joj je zatitrao licem. Bila je znatiželjna da ispita, naravno diskretno, osobine te porculanske žene. Pomalo joj je bilo neobično što osjeća kao da su se već negdje vidjele, iako se nije mogla sjetiti niti približno gdje bi to moglo biti. Takav osjećaj imala je kad je Iva prvi put zakoračila u salon, u smjeni njene asistentice.

Spustila je pogled prema časopisu koji je stajao na stoliću pored naslonjača na kojem je sjedila, da Iva ne opazi da ju je primjetila kako dolazi.

“Dobar dan, nadam se da ne kasnim”- ljubazno joj se obrati Iva, stojeći na mjestu, kao da čeka odobrenje da uđe i raskomodi se.

“Naravno da ne Iva, samo naprijed. Možete odložiti pelerinu, tu su vješalice i torbicu možete odložiti u pretinac”- uputi je, pokazujući ljubazno mala vratašca komode u koje su klijentice mogle pospremiti svoje dragocjene osobne stvari, a bio je svaki zasebno osiguran malim ključićem.

Nastojala je da salon uvijek bude uredan, bez nemarno odbačenih jakni i osobnih stvari, što je bio čest slučaj po drugim salonima. Istina, bilo je malo neobično za ovdašnje običaje imati svoj osobni pretinac u običnom frizerskom salonu, ali klijenticama se to jako sviđalo, osjećale su se važne. Iz torbica bi jedino uzele svoj mobitel, prije nego bi ih zaključale.

Iva nije učinila ono što je Leticija očekivala i navikla. Odložila je pelerinu, torbicu pospremila, bez da izvadi mobitel i da zaključa pretinac.

“Izvolite ovdje”- pokaže Ivi na frizersku fotelju koja se nalazila u sredini salona.

“Hvala”- Iva je još uvijek bila pomalo nespretna i ljubazna.

“Iva, u vašoj sam volji. Spominjali ste bojanje, šišanje, ako sam dobro zapamtila?”- upita ju na način da je konačno navede da progovori koju riječ.

“Aha. Što mislite, da li bih mogla ovu crvenu zamijeniti plavom zlatnom bojom? Imam dosta sijedih pa mi je crvena je već zahtjevna za održavanje. I nisam je dugo šišala, malo je neuredna. A da je oblikujete nekako leženo, nisam baš tip za stajati pred ogledalom i oblikovati frizuru četkom svako jutro…”- pomalo je stidljivo i djetinjasto iskrena bila Iva.

“Mislim da ne bi trebalo biti problema. Imate fantastično kvalitetnu kosu, ovo malo manevara sa kemikalijama neće biti neki problem. Predlažem da je prvo prebojamo u toplu nijansu plave, koja će ovaj put imati malo ugaslo bakrenastog odsjaja, ali jedva primjetnog. U idućem bojanju će biti posve zlatna, kakvu želite. Iva, slažete li se?”- upita je u očekivanju pozitivnog odgovora. Nikad nije znala kako će tko reagirati, jer nije baš mogla svaku želju ispuniti u jednom tretmanu, posebno kada su drastičnije izmjene boja kose bile u pitanju.

“Naravno!”- veseli potvrdi usput klimajući glavom i naglo se uozbilji.

“Leticija, ma pitala bih vas nešto glupo. Vjerojatno griješim, ali imam neki osjećaj da smo se nekad, negdje, davno upoznale, vidjele, bile…Ne znam ni sama.Vaše lice mi je iz nekog razloga tako poznato”- Iva izrecitira toliko neočekivanog.

“Da budem iskrena i ja imam taj osjećaj od kad sam vas jutros vidjela. Imam prijedlog. Prvo, prelazimo na ti, generacija smo, a drugo, dok se bavim tvojom kosom, imati ćemo vremena za istražiti taj obostran osjećaj. Može?”- namigne joj zavjernički.

“Odmah mi je lakše! Dogovoreno!”- Iva će radosno, namještajući se pred rukama spretne frizerke.

 

(nastavlja se …)

Message