Naslovnica Ulica udovica

76. dio: Toplo i pulsirajuće, na istoj strani kreveta...

Objava 30. ožujka 2017. 1 komentara 950 prikaza
Foto: Shutterstock
Vlatka Maleš
Foto: Shutterstock

Kao dijete, prisjećala se, poslijepodne je bilo vrijeme odmora u njenom roditeljskom domu. Uvijek bi sa nevjericom gledala na majku koja je ritualno morala odspavati poslijepodne barem pola sata, sklupčana na trosjedu, umotana u prekrivač koji je vječno stajao zarolan u valjak, skriven iza ukrasnih jastučića. Otac nije imao tu naviku, odmarao se sa prijateljima kartajući. 

Protežući se u još toplom krevetu, nakon skoro dva sata krepkog sna, prebirala je po tim mislima, gledajući nekako odozgora sliku sebe, u gotovo istom položaju, u kakvom je tad majku promatrala.

“Valjda godine donose svoje”- opravdavala se sama sebi, napola podrugljivo. Istini za volju, iz godine u godinu nije postajala mlađa, barem ne što se kalendarskih godina tiče, ali da je mogla sebe doživaljavati kao stariju, nije joj uspijevalo. Možda zato jer su njene vršnjakinje imale već po najmanje dvoje djece i dug bračni staž. Ona, sa statusom slobodne žene, udovice, nije pripadala nigdje.

Bilo je skoro šest sati poslijepodne, pred njom nije bilo nikakvih obaveza za taj subotnji dan, pa se odluči i nadalje izležavati budna u krevetu. Mirovala je tako nekoliko minuta, pa je sama sebi postala smiješna da tako kao kakva mumija nepomično leži. Sjetila se članka tog jutra, o važnosti istezanja mišića kod buđenja.

Po sjećanju, pokušala je ponoviti neke od vježbi. Odbacila je sa sebe prekrivač, te se okrenula u krevetu poprečno, tako da može nesmetano ispružiti ruke i noge. Prva vježba bila je podignute ruke daleko ispružiti iznad glave, a paralelno sa njima i noge. Ostala je nekoliko trenutaka u tom položaju, pa pokušala sa slijedećom koji se sastojala od bočnog uvijanja trupa. Treća vježba, u kojoj je morala sjesti te vrhovima prstiju ruke dotaknuti vrhove prstiju suprotne noge već je bila manje ugodna. Odahnula je što se ostale dvije vježbe nije mogla sjetiti. Nikad nije  bila posebno sklona sportovima, niti je u njima vidjela neki smisao, barem što se onih fizički zahtjevnijih napora tiče. Njen kontinuiran fizički rad u kombinaciji sa duljim šetnjama na tjednoj bazi, posve su zadovoljavali njene potrebe za rekreacijom.

Nakon pokušaja gimnasticiranja, ustane, ode do malog kupatila, umije se, pa iz dnevne sobe uzme laptop i vrati se natrag u krevet. Planirala je dosadu dana bez plana popuniti gledanjem fotografija ručnih radova u raznim materijalima u nadi da će pronaći ideju za renovirati prašnjave predmete koji su stajali u njenoj dnevnoj sobi.

Ivone, njena do nedavno gazdarica, a sada samo susjeda, imala je proljetno čišćenje tavana i u njemu je Leticija, pomažući joj, pronašla niz dragocjenih sitnica, koje je Ivone planirala otpremiti u kantu sa otpad. Bilo je tu nekoliko starinskih lampi sa potrganim sjenilima, starih čipki, zavjesa, nakita od staklenih perli, stari slikarski štafelaj, nekoliko okvira bez slika načetih crvotočinom. Ivone nije mogla doći k sebi od smijeha, kad je vidjela koja hrpa, za nju stoljetnog smeća, veseli mladu ženu. Kutija sa neočekivanim blagom sad je stajala nasred dnevne sobe, čekajući ju nepomično da pronađe vremena i inspiracije, te svakom predmetu udahne novi život.

Prvo se posvetila traženju slika na kojima su interijeri i stolne lampe. Tad je tražila vodič sa uputama kako renovirati sjenila na lampama. Pronašla je bila dvije identične, koje su se sastojale od okruglog postolja od granita, dekoriranih diskretno uklesanim pticama. Planirala je izraditi nova sjenila i pokloniti ih Toniju i Nini za njihovu dnevnu sobu.

U obavijestima primjeti da joj je On lajkao zadnju objavu i odmah nakon toga, primi znak za novu poruku. Radosno ju otvori, pa pročita tekst.

“Ciao srećice, jesi naspavana? Nadam se barem da jesi”- pisalo je u pretincu, od pošiljaoca Letećeg Medvjedića.

Imao je šašav pseudonim, na koji je već navikla, iako joj je iz početka bilo smiješno što se tako nazvao. Dok su bili samo poznanici u lokalnoj, gradskoj FB grupi, nije nešto marila za nadimak koji je koristio, odgovarao je njegovim lepršavim i šaljivim komentarima. No kad su počeli redovno komunicirati kroz poruke, sam joj se predstavio kao Gabriel. Prezime nije nikad spominjao, niti ga je pitala. Nije joj taj podatak bio nešto važan. Bio je netko tko je očito gastarbajter, vedra duha, pozitivac, daljnje informacije nije tražila, tolika bliskost joj nje bila nužna.

“Da naspavana, prespavana! A baš mi je godilo. Zapravo, još uvijek sam u krevetu. Nemam nikakvih dogovora, pa se zabavljam kopkanjem fotki za neke ideje. Ti?”- upita ga.

“Odradio neke manje obaveze, navečer moram mijenjati kolegu na poslu, pa sada koristim dan za odmor. Kao i ti , još uvijek se ne dam iz kreveta. Šteta da mi nisi bliže, mogli bi ljenčariti zajedno. Toplo i pulsirajuće... na istoj strani kreveta..- odvrati Leteći.

Da joj je takvu misao napisao netko drugi, naljutila bi se i prekinula komunikaciju. Ali sa njim je već bila naučena da je ugodan i da se samo šali, bez ikakvih insinuacija.

 

“E samo ti zezaj. A šta bi ti falilo da me imaš tu ili ja tebe ovdje?”- prihvatila je šalu.

Da falilo….uf! Valjda bi se dogovorili oko strane kreveta. Tu sam jedino nepopustljiv i okrutan”- zaprijeti strogo.

Moja je lijeva. Tvoja?”- drsko otpiše.

“I moja! Draga, već imamo problem!”- odgovori sa popratnim smješkom.

“To ti misliš. Bez kompromisa nema užitka. Uostalom, dame imaju prednost odabira”- Leticija će.

“Dame, dame…! A što je sa nama jadnim muškima? Uvijek moramo biti kolateralne žrtve i spavati na neželjenoj strani. Nije pošteno! A da je dijelimo?”- predloži.

“Može, ali jedino zimi. Tad mi je uvijek hladno, a ne volim spavaćice, dakle…”- odvrati provokativno.

“Ne voliš spavaćice? Ajme meni! Onda spavaš u onim bapskim frotirastim pidžamama. Užas!”- tobože se zgrozio.

“Hihi, jok bejbe. Bez ičega, zamalo”- nije se dala Leticija.

“Hoćeš reći da si i sad najbliže Evinom kostimu?”- znatiželjno će Leteći.

“Ma nisam skroz, nešto malo čipasto je dovoljno”- malo stidljivo napiše, ne znajući da li se previše odvažila.

“Ne vjerujem ti. Garant imaš groznu bapsku i samo me vučeš za nos! Dokaži. Daj mali kadar slikaj pa pošalji”- zatražio je.

“Lud si. Ali važi, ako ćeš i ti pokazati svoju prugastu sivu pidžamu”- provokativno uzvrati.

“Ja ne volim pidžame, spavam u boksama i kakvoj majici kratkih rukava. Bacila si rukavicu, izazov je prihvaćen”- atmosfera se zagrijavala u inboxu.

“Okej, aj evo sad ću kliknit koju”- prihvatila je igru.

Nije ju ništa koštalo snimiti mali komadić svojih čipkanih bokserica koje su joj pokrivale liniju kukova.

 

(nastavlja se...) 

Message