Blogosfera Šetam lava po svitu

Poruka jednog lažova - negdi iz južne Amerike!

Pozdravljam sve iz Južne Amerike. Točna lokacija nepoznata.
Objava 08. studenoga 2018. 0 komentara 2546 prikaza
Foto: Vedran Bađun
Foto: Vedran Bađun
Južna Amerika

Krupa. Nisan ni to očekiva u tropima. Snažno mi je udarala od komando šeširić. Kiša mi je klizila niz facu, vrat, tilo. Osjetija san led priko škine (kralježnice). Zavuka san vrat i bradu dublje u uniformu ali nije baš pomoglo. Uostalom bija san na oko 3000 metara visine. Slićan se dobro 3000 metara na himalaji, uf razlika je velika, a da ne govorin kad san bija između 4000 i 5000. Lipo, al nije da mi se ponavlja.

Nisan ja alpinist, ja san samo mokri, smrznuti, trenutno čangrizavi, pustolov. Šuma je divno mirisala i pivala zajedno sa nemilosrdnom oborinom. Zavuka san se pod stablo, jer drugog skloništa nisan ima. Naravno da me i dalje močilo, ali ne više onako direktno ka prije nekoliko minuta. Šćućurija san se skrušen i ponizan ispod tabana majke prirode.

Vrtija san misli po glavi. Svašta mi je padalo na pamet. Od toga kako bi rado naletija na jaguara, priko činjenice da je trenutno u Dalmaciji toplije nego meni u tropima iako je debela jesen, pa do toga kako mi je Salto de angel vodopad blizu al zbog kurčeve politike nedostupan. Grrrr... na tu misal san tiho zareža sebi u bradu ka ocelot.

Ne znan iz kojeg razloga su mi pali na pamet negativni komentari na jedan isječak na you tube kanalu di govorin o paljenju vatre u prašumi. Nanizale se uvrede bez razloga. Uvrede ljudi koje ne poznajem i koji me ne poznaju. Nasmijen se na to onako tiho da ne naremetin sklad kiše i šume. Ponovo potvrdin ono šta sam u tom klipu izjavija. Zapalit vatru u ovakvim uvjetima trljanjem je nemoguće. Ako me zbog toga nazivate lažovom i razno raznim epitetima ok.

Krupa je prestala ali kiša i dalje neumorno topi. Naravno da san mokar do gole kože i da mi se čuna pokušava uvuć u cojones (muda). Vrate mi se misli na te ljude koji blate rad drugih, životni stil drugih, realno bez ikakvih razloga. U jednu ruku san svjestan da takvih ljudi ima dosta, komplicirane i nepotrebne emocije poput zavisti, ljubomore, mržnje i bezrazložne negativnosti postoje. Pogotovo u babilonu u toploj zoni komfora, u sigurnosti iza tipkovnice.

Međutim, ne mogu razumiti potrebu za ispoljavanjem tih emocija prema osobi koja ti ništa loše ne radi, koja na kraju krajeva ne zna tko si uopće. Meni osobno ako mi se netko iz nekog razloga ne sviđa jednostavno oden ća. Ne sviđa mi se kako piva, piše, razmišlja, govori ne slušan ga i ne čitan ga. Jednostavnije ne može biti! 

Znam da mi je život nevjerojatan i da dosta ljudi ne može povirovat da živin kako živin. Dosta ljudi nikad ne napusti svoju komfor zonu i naravno da ne mogu prihvatit nešto nevjerojatno izvan te zone. Međutim upravo izvan tog zatvorenog svita postoji čarolija nevjerojatnih okolnosti, događaja i prekrasnih neizvjesnosti. Volin ljudima donositi ta iskustva, poticati ih, inspirirat ih.

Volija bi i vas negativne nekako potaknit da izađete iz gorčine, da zgrabite neizvjesnu vanjštinu i prekrasnu slobodu. Virujte mi da bi prodisali, progledali i bolje čuli. Više ne bi bilo mista za negativne komentare jer nevjerojatne stvari doista postoje.

Stala je i kiša. Uspravin se, otresen kišu sa sebe i nastavi se spuštati između stabala prema nepoznatom. Dišem punim plućima svježinu čistog, okupanog zraka. Oh da, u mojim mislima nema negativnosti.

Pozdravljam sve iz Južne Amerike. Točna lokacija nepoznata.

Foto: Vedran BađunFoto: Foto: Vedran Bađun 1 / 15

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.