Blogosfera Gastronomske bajke

Artičoki Antuna Vrančića - najmoćnijeg Hrvata renesanse

Ova bajka posvećena je Antunu Vrančiću, jednom od najutjecajnijih Hrvata u povijesti, kardinalu svete Rimske crkve, regentu Austro-ugarskog Carstva, diplomatu, epistolografu, pjesniku, putopiscu...
Objava 12. svibnja 2019. 0 komentara 273 prikaza
Foto: U. Leone/Pixabay
Foto: U. Leone/Pixabay
Antun je bio ljubitelj dobre spize, a nadasve artičoka koje je imao prilike kušati u djetinjstvu u Dalmaciji te za svojih brojnih putovanja Italijom

Ova bajka, u zbilji prepričani istiniti povijesni niz života jednog čovjeka, najveće osobnosti naše, u mnogim vidovima i habsburške renesanse, posvećena je Antunu Vrančiću, vjerojatno najutjecajnijem Hrvatu u povijesti, kardinalu Svete rimske crkve koji jedva da je služio misu, regentu Austro-ugarskog Carstva, diplomatu, dobrom pjesniku, epistolografu, putopiscu i biografu, a iznad svega umnom i strastvenom čovjeku koji kao jedan od najmoćnijih ljudi svoga doba nikada nije zatomio svoju hedonističku prirodu, kao ni svoj davno zagubljeni zavičaj.

Neposredni uzrok za ovu pripovijest bili su artičoki koje je Antun silno volio i kao tadašnji primas Ugarske crkve, ostrogonski nadbiskup i savjetnik Ferdinanda I. i Maksimilijana II. Habsburškog, sadio u povrtnjaku svoje velike palače u Požunu, nakon što mu je brat Mihovil, također pisac i pjesnik, ali samozatajan čovjek, poslao sjeme omiljene biljke s njihova imanja na otoku Prviću.

Antun, taj ljubitelj dobre spize, a nadasve artičoka koje je imao prilike kušati podjednako u djetinjstvu u Dalmaciji, ali i za svojih brojnih putovanja po Italiji, prijatelj Erazma Roterdamskog, Filipa Melanchtona, Marcina Kromera, Frane Andreisa, Jurja Draškovića, Nikole Šubića Zrinskoga i mnogih drugih značajnih imena svoga doba, taj sugovornik u pregovorima s rimskim papama kojima se nije sviđao njegov libertinski značaj pa je stalno bio na granici ekskomunikacije, ali koji je, paradoksalno, upravo zahvaljujući temperamentnoj putanji svoga života dogurao do najviših crkvenih časti, on, pregovarač i s Françoisom I. od Francuske, Henrikom VIII. od Engleske, Karlom V. španjolskim, mletačkim duždevima i osobito sultanima Sulejmanom Veličanstvenim i njegovim sinom Selimom I., ne izdvaja se samo po svom životopisu i djelima, nego i po strasti i njemu urođenoj silini kojom je sudjelovao u stvaranju renesansnog europeizma.

Uvijek onoliko koraka naprijed koliko su za tim istim svijetom zaostajali njegova domovina i grad. A to se zaostajanje nije ogledalo u mogućnosti prihvaćanja novih ideja, koliko je upravo širina tih istih horizonata onemogućavala maloj i od Turaka ugroženoj sredini da na ravnopravnoj osnovi sudjeluje u njegovu stvaranju. Taj nerazmjer, uvjetovan nepovoljnim okolnostima, mogli su nadići samo rijetki pojedinci među kojima se Vrančić izdvaja kao uzorni primjer, kakav se kod nas neće pojaviti još stoljećima. Antun kudi u prepisci svoga brata Mihovila koji je ostao u Šibeniku, posebno ako mu na vrijeme nije stigla neka njegova zavičajna namirnica.

Te iskre goropadnosti bljesnule bi kad god je bila u pitanju postelja, ljubavnice i bogat stol, u poznijim godinama uglavnom stol i kuhinja, a iznad svega pupoljci artičoka, taj okusni i mirisni memento djetinjstvu i zavičaju. I upravo artičoki koje je dao posijati iz sjemena koje mu je brat poslao u veljači 1564. prava su metafora čovjeka koji je uživajući u volji za životom u sebi gušio trajnu nostalgiju prema životu kojem se više nije mogao vratiti, pa tako ni obiteljskim poljima artičoka.

Pa dok kasna proljetna kiša pljušti nad Šibenikom i Prvićem, sred natopljenih polja, oko mekog i putenog srca artičoka, ispisuje se moto obitelji uklesan na dovratku palače Vrančićevih u Šibeniku: Ex Alto Omnia, „S visina sve“, budući da s vlastitih visova u sustavnom usponu u jednom trenutku nije više bilo moguće dohvatiti pupoljke artičoka iz zavičaja, ma koliko se on nauživao uzgajajući pupoljke novog renesansnog doba.


Artičoki na šibenski

U mikseru usitnite 8 režnjeva češnjaka, 1 stručak petrusimula zajedno s 5 dag krušnih mrvica, 8 dag suhe pancete, solju i paprom. Tom smjesom punite 2 dužine (24 komada) artičoka kojima ste odrezali bodlje, utiskujući je među listove. Tako pripremljene artičoke slažite u široku posudu u koncentrične krugove, kojoj ste dno pokrili s 1 dl maslinova ulja i već očišćenih 1/2 kg boba, ½ kg graška i 15 dag kuhanog suhog mesa. Zalijte tada sve mješavinom vode, juhe od suhog mesa i vina, do rubova artičoka i kuhajte dok se sve ne prožme i ne omekša. Renesansni šibenski recept gotovo istovjetan onom trogirskom i kaštelanskom.


Pire od artičoka i graška s kopunom

Sameljite mekše dijelove artičoka koji su vam preostali od prethodnog šibenskog jela, pa ih protisnite zajedno s preostalim bobom, graškom i umakom, dok ne dobijete gust pire. Posebno na tavi lagano ispecite na 1 dl maslinova ulja 1 rašireni filet prsa od kopuna, pa kad meso dobije boju, služite s pireom a masnoću i umak od pečenja prelijte po cijelom jelu. Posolite i popaprite i služite odmah.


Artičoki s pekorinom u limunu

U 1 l vode skuhajte 6 artičoka zajedno sa 6 zgnječenih režnjeva češnjaka. Izvadite ih i procijedite pa prebacite u široku tavu na 2 dl maslinova ulja na kojem ste zazlatili 5 dag krušnih mrvica i 4 zgnječena režnja češnjaka pa pirjajte podlijevajući juhom od artičoka. Kad omekšaju pospite s 5 dag ribanog pekorina ili ovčjeg sira, pa pustite da se sve prožme. Tada ugasite vatru i artičoke posolite i popaprite te začinite sokom od 3 limuna. Prelijte s još malo maslinova ulja i služite vruće. Po renesansnom receptu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.