Blogosfera Gastronomske bajke

Kuhani zimski mit o dva svijeta u starih Hrvata

Zahvaljujući djevici Zori, pomire se braća Vid i Troglav, a kako je ostalo mesa iz velikog kotla, sjednu kao nekad zajedno za stol
Objava 09. ožujka 2018. 0 komentara 833 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
I premda Vid uglavnom izlazi kao pobjednik iz svakodnevnih bitaka, dogodilo se tako da je Troglav jednom na prevaru, tako što joj je kao pratnju ponudio deset janjaca, deset kozlića i deset teladi, namamio Zoru u svoje dvore i ondje je zatvorio.

Troglav je jednom na prijevaru, tako što joj je kao pratnju ponudio deset janjaca, deset kozlića i deset telaca, namamio djevicu Zoru u svoje dvore i ondje je zatvorio

Dva su svijeta u starih Hrvata živjela jedan nasuprot drugomu. Sunčani svijet glavnog boga Vida kojeg on nadgleda jašući na svom bijelom ždrijepcu, u društvu svojih sinova, dvanaest Sunaca, kao dvanaest mjeseci, i mračni svijet zimskog Sunca u kojem stoluje čudovišni Vidov brat Troglav jašući crnog pastuha, a kojeg prati ledena horda iz srca tame.

Pa ipak, koliko god braća bila različita, i Vid i Troglav očarani su Zorom, djevicom koja živi na rubnjacima njihovih carstava i posebno u zimske dane iznosi na nebo svoje izvezeno zlato, kao sjaj zubatog sunca, i izvezeno srebro, kao trag ledom okovane mjesečine. I upravo zbog te nježne djevice stalna je borba između braće i bespoštedno se sudaraju svaki dan i svaku noć. I premda Vid uglavnom izlazi kao pobjednik iz svakodnevnih bitaka, dogodilo se tako da je Troglav jednom na prevaru, tako što joj je kao pratnju ponudio deset janjaca, deset kozlića i deset teladi, namamio Zoru u svoje dvore i ondje je zatvorio.

Bez Zore je onemoćala snaga velikog Vida i njegovih dvanaest sinova i sile su zimskoga mraka polako počele vladati svijetom. Troglav se sada, nesputan snagom svoga brata, mogao proglasiti gospodarom oba svijeta, koja je uronio u hladnoću, a onda, dok se Vid skrivao u zvjezdanim zakutcima, zaprosio je nevaljali bog Zoru. „O pusta jada i nesreće, oteo je pusto blago, o Zoru grabi tmuran i smradan Troglav u pusto nevrijeme, na kraju zimske noći.“Tako su ridali Vidovi podanici, a razmetni je Troglav i ne pitajući Zoru pripremio svadbenu svečanost i zapovjedio svojim rugobnim kuharima da zakolju onih deset janjčića, deset kozlića i deset teladi i da pripreme večeru za sve njegove nakazne podanike, a posebno za njega i njegovu mladu.

Ništa ne govoreći, pustio je Zoru iz uzništva u velikoj kuli od leda, i tako sjajnu, da su sve rugobe koje su je pratile morale pokrivati oči i lice, navikle samo na tmine, doveo u vjenčanu dvoranu. Zamrla je ljepotica od straha kad je vidjela da je Troglav namjerava uzeti na silu, a onda, kada je još ugledala već skuhane janjce, jarčiće i telce, zajedno ubačene u veliki kotao koji se dimio na velikom crnom stolu, obuze je bijes kakav dotad nitko nije osjetio.

Dahne ona svoj srebrni i zlatni dah, a iz kotla iskoče sjajni ratnici, oboružani svjetlosnim sabljama, a ona sama stane pjevati tako jako i prodorno, da su pukli zaleđeni svodovi tame i propara ih danje svjetlo. Troglav i njegove nakaze, koje su napadali Zorini vitezovi, ustuknuše, a kada sunce grane u njihovu carstvu, položiše oružje. Prene se tada Vid iz nesvjestice pa i on nasrne na carstvo tmine, ali već na samom pragu, zaustavi ga Zora. „Stani i ti, nema više tvojeg jada i tvoje nesreće, tvoj brat sad tuguje jer sam svjetlom i vrelinom u prah spržila sve njegovo carstvo, na kraju Dana.

Jer i ti ćeš sada kad si sam na Nebu tražiti moju ruku i vrebati na moju čednost. Stoga klekni i pomiri se s bratom, a ja ću i dalje vesti zlatne čipke tvoga Sunca i srebrne niti njegova Mjeseca i preplest ću ih čvrsto, tako da uvijek slijedite jedan drugoga u slozi, kad god vas pozovem.“I tako, pomire se braća zahvaljujući Zori, a kako je ostalo nešto od onog mesa iz velikog kotla, sjednu kao nekad zajedno za stol, pa kad se oni i njihovi podanici najedu, pozdrave se braća posljednji put. Jer nakon te večere nikada više Dan nije ulazio u carstvo Noći, niti su noćne zimske tmine zaklanjale Sunčevu svjetlost.

Dijeli ih i danas djevica Zora, pletući svoje zlatne i srebrne niti, pjevajući pri tome svoje nježne balade uz juhu i lešadu koja se dimi u ove zimske dane.


Kozletina na lešo

Oko 1½ kg kozletine od buta i vrata položite u 2 l vode zajedno s 3 očišćene mrkve, 2 pomidora ili rajčice, 2 kapule i 1 korijenom peršina. Ubacite kad sve provre i 2 lista lovora pa posolite i popaprite tek kad juha postane gusta. Kad meso omekša, služite prvo krepku juhu, a potom kozletinu na lešo, s povrćem, šalšom od pomidora ili umakom od rajčica i krupnom soli.


Janjetina utisno

Oko ¾ kg masnijih janjećih kotleta posolite i popaprite pa pokriveno tušite na 1 dl maslinova ulja zajedno s 1 rajčicom isječenom u polumjesece, 3 režnja češnjaka, podlijevajući s 2 dl kozlećeg temeljca. Kad meso omekša, podlijete sa još 2 dl kozlećeg temeljca i služite s prilogom po volji.


Veliko lešo

U vodu ubacite ½ kg telećeg mulama uz komad pršuta koji ste prethodno odslanili u vodi. Od povrća dodajte na krupno izrezan korijen celera ili selena, 2 očišćene kapule, par listova lovora, 3 režnja bijelog luka, papra u zrnu i po 1 stručak grančica celera ili selena i petrusimula. Kuhajte oko jedan sat pa onda dodajte 1 domaću kokoš od oko 1 kg. Pustite sada da sve zajedno kuha i vrije dok se ne prožme i potpuno ne omekša. Tada lešadu posolite i popaprite, zalijte s malo maslinova ulja, pa služite prvo bistru jaku juhu, a onda izrezano meso i povrće po izboru s domaćom purom i krupnom soli.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.