Blogosfera Gastronomske bajke

Marenda – mala južnjačka gozba

Objava 24. srpnja 2011. 0 komentara 82 prikaza
Foto: VL
Foto: VL
Veljko Barbieri

Ovaj nezaobilazni sredozemni obrok, samo je na izgled nalik na sjevernjačke gablece. U usporedbi s marendom, gablec je oblaporno olakšanje u kojem se ručak dodiruje s doručkom, kratki predah od stvarnosti i radnog dana

Jedna splitska krčma, jasnog, i izravnog, a ujedno i vrlo znakovitog imena, “Dioklecijan“, u Splitu je poznatija kao – “Pod tri volta“.

Naime, njena terasa, ali i unutrašnji prostor smjestio se na dijelu kriptoportika, jednom osobne natkrivene terase cara Dioklecijana čiji duh još i danas obilježava grad pod Marjanom, i to nedaleko od ruševina careva triklinija, blagovaonice u kojoj je blagovao ili sam ili sa svojim gostima. Pa ima li boljeg mjesta za početak priče o kultnom obroku Dalmacije, marendi budući da ovo mjesto i ovaj grad njeguju još živu, ali podjednako staru tradiciju uživanja i pripremanja ovog kultnog dalmatinskog obroka.

U tom imenu sadržano je sve, cijeli simbolički spektar poruka koje u društvenom i gastronomskom smislu ima ovaj nezaobilazni sredozemni obrok, samo na izgled nalik na sjevernjačke gablece. Jer u usporedbi s marendom, gablec je oblaporno olakšanje u kojem se ručak dodiruje s doručkom, kratki predah od stvarnosti i radnog dana, poželjni dio gastronomske svakidašnjice.

U dokonom mentalitetu juga, osjećamo da stvari stoje nešto drugačije. Marenda je ovdje najvažniji društveni i kulinarski dio svakodnevice. Oslobođena obiteljskih stega, marenda je fešta uzajamna izmjenjivanja osjećaja i misli, koje se oslobađaju kako marenda odmiče i u kojoj se po nekom, samo južnjacima znanom, redoslijedu, svojevrsnom gastronomskom igrokazu, izmjenjuju pučki jelovnici, sastavljeni od starih i složenih marendinskih jela, do sasvim jednostavnih, ali zbog toga ništa manje privlačni pjatanci. Gastronomska povijest marende stoga se veže uz razne prostore. Pa tako i one koje s komercijalnom gastronomijom nemaju izravne veze. Pa upravo u takvim prostorima marenda iskazuje svoju snagu.

Što su marendaška jela tradicionalnija i pripremljena po samo istinskom marendaškom kuharu znanim zakonima, to se i slika svakodnevice kako marenda odmiče mijenja i transformira, ponekad čak pucaju i niti sa stvarnošću. Tolika je sugestivna moć dobre marende. Kuju se nevjerojatni planovi, obaraju režimi, mašta se o nedohvatljivom i nemogućem, u društvu koje ne priznaje vlastite stege, koje je zaboravilo obveze, obitelj i moru svakodnevice Uza sav bogati inventar jela i priloga, u gastronomskom smislu marenda je onaj obrok koji rješava sa svojim sudionicima sudbinu svijeta.

Pa dok se izjedaju zalogaji, iznose tripice, rižoti, tinguli, pašticade, šniceli i lešade, ili neka od drugih marendinskih jela, nastavlja se i ritual vina i marendinskih zdravica, a marenda postupno počinje gospodariti njezinim poklonicima, koji se toga dana, ali i svih ostalih dana, udruženi u tajna bratstva, nadmeću sa svima. Mi smo pojeli gnjat, a mi fažol, mi tripice, mi pašticadu, mi šnicele, mi tingul od kokoši. I sve je odmah jasno, sve se razumje i sve se pobija.

Marendinska hrana i marendinsko piće udružuju se u marendinsku energiju, koja postaje oznaka grupnog stava. Ukusna, sladostrasna, dinamička urota protiv suparničkih gurmanskih momčadi svakodnevice. Iz tih razloga marenda je svojevrsni gastronomski omage puntarskom južnjačkom duhu, a jelovnici svih pravih marendi, svečanosti su u ponavljanju. Cijeli dramolet jela i pića koja su učinkovitija u općoj obmani što su starija i izvornija i koja iznesena pred marendaše izazivaju svaku kućnu kuhinju i svaku pomisao na stvarnost koja bi mogla obuzdati, ili ne daj bože, ugroziti slobodnjački duh koji je marenda oslobodila iz gladnog uzništva.

Uz posljednju čašu vina i vrelu, zaplotnjačku prisegu, da nakon marende više nikada ništa neće biti isto.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.