Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Gastronomske bajke

Mitovi o trijadi – repi, rotkvi i buči

U svojoj domovini, posebno u Srednjoj Americi, u mitologiji Azteka, tikva i buča zauzimale su posebno mjesto i svi njihovi vladari vjerovali su da će se nakon smrti, u liku kolibrija, hraniti mesom Svete tikve
Objava 27. prosinca 2019. 0 komentara 769 prikaza
Foto: unsplash.com
Foto: unsplash.com
Iako su obje povrtnice i danas odlika kuhinje siromašnijih slojeva, posebno u Dalmaciji gdje ih zajedno pripremaju u starim varivima, diče se i među maštovitim pripravcima, ponajprije moderne francuske i talijanske kuhinje

Ova pripovijest o trijadi gomolja i plodova počinje repom. U ranoj europskoj mitologiji veže se s drevnim keltskim mitovima o repi koja je služila podjednako za prehranu koliko i za tjeranje zlih duhova koji opsjedaju ljude, te bi često veće ali tvrde korijene probušili na bokovima, izdubli pa u središte stavljali svijeću ili malu uljanicu koja je svjetlom i repinim jakim mirisom tjerala demone. Rimski mit, omiljen među tim vladarima svijeta ljubiteljima jela od repe i kupusa, priča je o Tartaru i Prozerpini. Naime, ugrabio je tako zli lovac Sanimanus lijepu Pomonu, boginju sveg bilja, povrća i voća i odvukao je u svoj podzemni dom.

Kako je Pomonin simbol bila jabuka, ona se u podzemlju pretvorila u repu i hranila ljude tim omiljenim gomoljastim korijenom, a kad bi je zlikovac u proljeće opet pustio na zemlju, darivala je rimske izjelice jabukama, njihovim najdražim voćem. Pa premda je repa, ili ripa kako je zovu u našim uzobalnim krajevima, biljka mediteranskog podrijetla iz obitelji kupusnjača, najpoznatija bajka o repi irska je balada, također keltskog podrijetla o škrtom Jacku O’Lanternu koji je radi bogatstva prodao dušu đavlu, a onda je po smrti molio za oprost obećavajući da će okajati svoje grijehe.

Ali ostao je u čistilištu, između raja i pakla, osamljen s upaljenom repinom svjetiljkom u ruci. Iako joj nalikuje po obliku, repina gastronomska sestrica, povrtnica, crna rotkva, rodakva, također omiljena od davnina, pripada drugoj obitelji i stigla je na obale Sredozemlja iz Male Azije, gdje su joj kao i u Egiptu, Grčkoj i Rimu opravdano pridavali ljekovita i hranjiva svojstva. Tako smo naslijedili i recept za jelo od kuhane rotkve, luka i češnjaka, koje su još u početkom II. tisućljeća prije Kr. pripremali za graditelje goleme Keopsove piramide. Ali jeli su je i faraoni budući da freske s prikazom crne rotkve krase mnoge njihove grobnice. U Rimu i Grčkoj prokuhavali su ljekovite eliksire od rotkve, ali i složence kojima je njen jaki okus i miris davao poseban tek. Isto tako u srednjem vijeku, kada je baš kao i repa bila pouzdan lijek i zaštitnik protiv uroka, a kao hrana puka služila se po svim sredozemnim kuhinjama.

No iako su obje povrtnice i danas odlika kuhinje siromašnijih slojeva, posebno u Dalmaciji gdje ih zajedno pripremaju u starim varivima, diče se i među maštovitim pripravcima, ponajprije moderne francuske i talijanske kuhinje. Na tragu starih meštara koji su ih upotrebljavali u borbi protiv demona i zlih duhova prirode. Posljednja je do nas došla tikva ili buča, iz povrtnjaka Srednje Amerike, koja se kao i mnoge povrtnice iz Novog svijeta toliko udomaćila u europskoj, pa i našoj kuhinji, da je u nekim regijama bez nje teško zamisliti jesenji i zimski stol, ako se radi o buči, a ako o običnoj tikvi, i ljetni i proljetni.

Međutim, u svojoj domovini, posebno u Srednjoj Americi, u mitologiji Azteka, tikva i buča zauzimale su posebno mjesto i svi njihovi vladari vjerovali su da će se nakon smrti, u liku kolibrija, hraniti mesom Svete tikve, dok je od Azteka pokoreni narod Olmeka kao žrtvu bogovima plodnosti nosio buče i tikve, a keramičke vaze koje oponašaju njihov oblik, pronađene su u grobovima njihovih predaka. Smatrali su ih božanskim plodovima i najbolju popudbinu, za bezbrižan boravak u vječnom zagrobnom životu. Pogotovo ako su bile prethodno naribane i ukuhane sa suhim svinjskim mesom u ljutom umaku. 


Meksičko varivo od graha, tikve i svinjetine 

Ogulite 1 kg tikve i zajedno sa ½ kg krumpira u kockama zazlatite na 2 dl maslinova ulja zajedno sa 10 dag svinjetine od buta u kockicama, 2 sjeckane kapule, 3 zgnječena režnja češnjaka i na kraju s 1 dl sjeckanih rajčica. Pustite da se i one pirjaju dok ne puste sok, pa tada dodajte ½ dl meksičkog cholula umaka od ljutih papričica, čilija, potom komade povrća i ½ kg već skuhanog smeđeg ili crvenog graha. Prelijte sve s 1/3 l reduciranog temeljca od dugo kuhane paprike, ubacite 10 dag već skuhanog suhog svinjskog mesa, prstohvat sjeckanog svježeg korijandra, posolite i pustite da kuha sve dok povrće ne postane meko, a varivo jušno, ali ipak dovoljno gusto.


Albanski lonac od repe s jogurtom i kaštradinom

Na 1 dl maslinova ulja zazlatite 1 sitno sjeckanu kapulu i 2 režnja češnjaka pa na tu posteljicu položite ½ kg na trake ribane repe, koju ste u cjedilu isprali hladnom vodom. Pustite da sve pirja podlijevajući povrtnim temeljcem pa, kad se povrće skuha, ubacite 1 žlicu slatke paprike, 1 žlicu koncentrata od rajčice, 10 dag očišćenog mesa od skuhane suhe kaštradine ili ovčetine zajedno s malo juhe u kojoj se meso kuhalo, oprezno posolite i popaprite pa prelijte s 1 dl jogurta, najbolje kozjeg.


Staro varivo od repe i rotkve

Ogulite po ½ kg crne repe ili rodakve, ½ kg rotkvi i ½ kg krumpira pa ih narežite na kocke. Na 2 dl maslinova ulja zazlatite 2 sjeckane kapule, 3 zgnječena režnja češnjaka i na kraju 3 zgnječene rajčice. Pustite da se i one pirjaju dok ne puste sok, pa tada dodajte komade povrća. Prelijte sve s 1/3 l povrtnog temeljca, ubacite po želji po prstohvat sjeckanog peršina i celera, posolite i popaprite pa pustite da kuha sve dok povrće ne postane meko, a varivo jušno, ali ipak dovoljno gusto. Tradicionalni dalmatinski recept koji se bez rajčica i krumpira pripremao još u Starom Egiptu, ali samo od crne repe.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.