Blogosfera Gastronomske bajke

Patlidžani Rudolfa II, ljubitelja plodova ljeta

Car u mašti stalno živi u ljetu, sa svojim omiljenim povrćem, o kojemu je dao da se napiše cijela mala kuharica
Objava 11. listopada 2017. 0 komentara 99 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Negromanta mi je prišapnula da su upravo patlidžani imali čarobna svojstva, te da ih Rudolf II. još potajice jede, premda već odavno nije na ovome svijetu.

Rudolf je s čarobnjakom Melatonom od tajnih sastojaka i gorkog soka od patlidžana krenuo praviti eliksir koji će učiniti da ljeto zauvijek traje, da sve buja i miriše po vrtovima i tržnicama

Danas o sezonskom povrću, o kojemu je već bilo riječi u ovim Gastronomskim bajkama, jedna istinita, ovaj put povijesna bajka, ali ipak bajka. Naime, krenuo sam tako nekidan na tržnici od banka do tezge i uzimao sam od svega pomalo, kad odjednom, sve povrće i voće, svi bilje i začini. skupe se na samo jednom golemom stolu, a uz njega čarobnica Negromanta, rumenih obraza i zlatne kose. I čim sam prišao, zažalio što sam već sve kupio, kad je sve na stolu bilo mnogo ljepše, a i odisale sve te plodine i voćke na veliki vrt iz snova. I odjednom zausti čarobnica glasom koji je mirisao na povrće, mirisom zemlje, kiše i sunca, pa onda mirisom voća koji se umiljavao u zraku.

– Ne možeš ništa kupiti, ovo je carevo voće i povrće.

– Od kojeg cara, mila Negromantice, reci mi da znam zašto je ovako prelijepo i mirisno.

– E onda poslušaj!

I stane mi čarobnica pričati priču o čudnom caru Rudolfu II. koji je koncem XVI. i početkom XVII. stoljeća stolovao u zlatnom gradu Pragu. I bio je taj car, od slavne loze Habsburga, vladar Svetog Rimskog Carstva, ali njega nije, na zaprepaštenje svih, toliko zanimalo vladanje, već, naprotiv, zanimale su ga sve umjetnosti, znanosti i mudroslovlja pa je u svom dvorcu sagradio „Sobice čuda“, u zbilji raskošne odaje, u koje je smjestio najumnije ljude tog doba.

U jednoj teologa i filozofa Giordana Bruna, u drugoj čarobnjaka Jonathana Deeja, u trećoj astronoma Tycha Brachea, u četvrtoj matematičara Johannesa Keplera, u petoj jezikoslovca i učenjaka, našeg Fausta Vrančića, koji je smišljao kako će poletjeti pa je svaki dan s visoke kule u zamku skakao padobranom kroz prozore, na veselje zanesenjaka cara Rudolfa.

U šestoj je smjestio slikara Arcimbolda iz Milana, a u sedmoj, posljednjoj uredio je sebi i alkemičaru Melatonu prostor za proučavanje tajnih eliksira koji su trebali pomoći u otkrivanju misterija neba i svijeta. Ali učeni je car ipak žudio za nemogućim. Kako je, naime, imao jednu strast i jedno godišnje doba koje je zbog nje najviše volio, a to je bilo voće i povrće, i toplo ljeto, krenuo je Rudolf sa svojim čarobnjakom Melatonom od tajnih sastojaka i gorkog soka od patlidžana destilirati eliksir koji će učiniti da ljeto zauvijek traje, da sve buja i miriše po vrtovima i tržnicama, a u kuhinji se pripremaju jela koja je zavolio još za svog boravka, kod ujaka, španjolskog kralja Filipa II. Ali nikako pa nikako.

Pa su od muke otupjeli car i alkemičar, kad eto slikara na vratima. – Moj Arcimboldo, nikako da zaustavimo godišnja doba, uzvikne car! Zato dobri moj, pošalji sluge na tržnicu da mi kupe patlidžana, pa drugog voća i povrća koliko treba, da uz mirisna jela zaboravimo ovu moru. Kad su sluge krenule, Arcimboldo se zatvorio u svoju „Sobicu čuda“i dok se car tješio andaluzijskim patlidžanima s ribom, provansalskim namazima i punjenim povrćem, naslikao je njegovu sliku, svu od voća i povrća i tako Rudolfa barem na platnu zaustavio u ljetu.

Kad je ovaj vidio sliku, nagradio je Arcimbolda, sve umnike i zvjezdoznance u dvorcu, a Vrančić je, kažu, u čast Arcimboldove slike nekoliko puta skočio padobranom s vrha kule sve dok nije pri padu gadno uganuo članak. No nije tu priči kraj. Jer Negromanta mi je prišapnula da su upravo patlidžani imali čarobna svojstva, te da ih Rudolf II. još potajice jede, premda već odavno nije na ovome svijetu. Tako makar u mašti stalno živi u ljetu, sa svojim omiljenim povrćem, o kojemu je dao da se napiše cijela mala kuharica.


Provansalski namaz od patlidžana

Očistite od kore četiri veća patlidžana pa izrežite u kockice. Posolite i ostavite da povrće odstoji pa istisnite gorki sok. U tavi tada dobro zazlatite kockice patlidžana pa, kad su gotovi, potpuno ih odmastite na više slojeva kuhinjskog papira, stavite u veću dublju posudu, dodajte krupnije ostruganu koru od po 1 limuna i divlje naranče (može i pitoma), 1 žlicu džema od gorke naranče, 1 sjeckanu ljutu svježu papričicu kojoj ste odbacili sjemenke, dobro sve pokapajte sokom od 2 limete, podlijte s 2 dl maslinova ulja, posolite krupnom solju i sve usitnite štapnim mikserom


Andaluzijska salata od patlidžana i ribe

Patlidžane, istu količinu kao u prethodnom receptu, zazlatite i odmastite. Dodajte im 10 dag sjeckanih komada od očišćenog fileta dimljenog brancina Cromaris, sve podlijte dok je vruće s balzamičnom kvasinom, zauljite s 1 dl maslinova ulja pa ubacite sedam sjeckanih fileta od slanih inćuna. Pokapajte oprezno umakom od ljutih papričica po volji (Cholulo, Yucatanero, Tabasco) i sokom od još 1 limete, pa služite ovu salatu dok je još topla, a može i kad se ohladi.


Polpetun od patlidžana i tikvica

Naribajte ½ kg tikvica i pomiješajte s 1 naribanim patlidžanom, 8 dag pršuta u trakama i 1 jajem. Pustite da sve odstoji, pa dobro promiješajte rukama i istisnite vodu. začinite još solju i s malo sjeckane ljute paprike pa rukama oblikujte nekoliko većih polpetuna koje tada jedan po jedan pecite na nauljenoj tavi dok svaki ne dobije koricu s jedne strane. Tada poklopite drugom nauljenom tavom pa okrenite tave tako da polpetun ostane u novoj. Kad se zazlati, izvadite ga i odmastite na kuhinjskom papiru, ponovite postupak s ostalim polpetunima pa služite vruće s malim pomidorima.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.