Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Gastronomske bajke

Simbolika rimskog stola - rastrošne gozbe od namirnica iz svih krajeva carstva!

Osnovni pribor za jelo bile su ruke, pa otud i uzrečica “Prsti su stariji od žlice i noža”
Objava 01. rujna 2021. 0 komentara 1104 prikaza
Foto: unsplash.com
Foto: unsplash.com
Svinjski kare u medu

Kolike je samo simbolike bilo u rimskim blagovaonicima. Podnice koje su predstavljale podzemni svijet često su bile ukrašene mozaicima s vjernim prikazima ostataka hrane, ali ponekad i ljudskih kostura, čuvara smrti. Na glavnom zidu u ugrađenom malom hramu i svetištu kućnih božanstava Lara i Penata gostili su se bogovi na nebu, dok je mensa, stol, okruglog oblika predstavljala Zemlju koja nas hrani svojim plodovima, pa ima i njezin okrugli oblik.

U kasnijem carstvu, kako nam pokazuje i Dioklecijanova mensa u njegovoj splitskoj palači, poprimit će izduženi polukružni oblik, ali s istom simboličkom porukom. Oko mense, simbola Zemlje, nad podnicom podzemnog svijeta, i ispod zidnog kućnog hrama, bile su složene ležaljke uglavnom za po tri gosta sa svake strane, koja su blagovala ležeći, oslonjeni o lijevi lakat, s nešto povišenom središnjom ležaljkom predviđenom za dostojanstvenike, konzule ili careve.

Osnovni pribor za jelo bile su ruke, pa otud i uzrečica “Prsti su stariji od žlice i noža”, ali jeli su i žlicama, tim najstarijim priborom za jelo, i to onim zvanim cochlea za gušće umake, po rimskom imenu za školjku, iz koje je, po mitu, rođena Venera, važna zaštitnica Rima, budući da su prve žlice, prije drvenih, keramičkih i metalnih, bile i napravljene od drvene drške na čijem je vrhu bila uglavljena školjka, i one zvane ligula, u obliku raspolućene i izdubljene kruške, za rjeđa variva koja su vladala na republikanskim stolovima.

Tek u carstvu su jelovnici i pribor u bogatim kućama postali raskošni predlošci za rastrošne gozbe od namirnica iz svih krajeva sve većeg carstva. Da spomenemo samo neke. Na visokoj su tako cijeni bile marinade iz Liburnije, kamenice iz Dalmacije i Galije, garum iz Mauritanije, lotosovi pupoljci iz Egipta, divljač iz Norika i Afrike, janjetina i kozletina sa Sardinije i Korzike, salata i povrće iz Kapadokije i riba iz mora oko Sicilije, Sardinije i Egeja, uz mnoge druge namirnice i jela.

Jer Rim je simbolično i stvarno, strahujući još od trena kad je Rem preskočio Romulovu brazdu oko budućega grada što ga je koštalo života, nastojao širiti svoje granice, kao što će smrću platiti i golemo carstvo, kada od gradića postane vladar svijeta. I to zahvaljujući kršćanstvu, tada potpuno marginalnoj vjeri, koju je prihvatio i car Konstantin, za svaki slučaj, oportunistički kršten u trenutku svoje smrti, još vezan uz stare bogove i simboliku njihova blagovaonika.

Kako bi mogao uživati u svim bogatim jelovnicima, poznavao je i ritualno značenje vrsta posuda, tanjura, čaša i vrčeva, Bakcchovih i nimfejskih simbola, noževe boga Marsa, dok je kruću hranu, pečena mesa i ribe, jeo rukama. Stoga je i u to kasno doba carstva, što se smatralo znakom pristojnosti, ta hrana morala biti topla, ni hladna ni prevrela, premda je, baš kao u ovoj simboličnoj priči, uvijek bilo izuzetaka. Jednog takvog skorojevića spominje i anonimni biograf u 4. st. poslije Krista:

“Sjećam se bogatuna koji je, bez prave vjere, prešao na kršćanstvo te namjerno svaki dan uranjao ruke u vrelu vodu kako bi se privikao na vrućinu i sebe navodno kažnjavao kao Boga. Pa je tjerao svoje kuhare da gostima služe vrelu hranu. Dok bi drugi čekali, on bi smazao više od polovice. Pio je potom goleme količine vina u ime Nebeskoga Kralja, i onda obično zaspao na ležaljci, dok su gladni gosti, opečenih prstiju, zurili u otpatke na podu.” Zagledani u već nestali rimski nadzemni i podzemni svijet.


Pečene masline u medu 

Oko 1 ½ kg crnih domaćih maslina preko noći pecite u pećnici na 50 stupnjeva. Ujutro onako suhe pomiješajte s 1 ½ dl meda od kadulje, 1 žlicom maslinova ulja, 5-6 grančica ružmarina i malo posolite. Ovakve masline možete služiti nekoliko dana. Još republikanski recept, koji je prema starijem izvorniku, zapisao Atenej iz Naukratisa koji je u 3. stoljeću živio u Rimu.


Svinjski kare u medu

1 ½ kg svinjskog karea u komadu nabodite s 10 dag rezane slanine i 6 režnjeva češnjaka, pa natrljajte ružmarinom. Posolite i pecite u pećnici na limu nauljenom maslinovim uljem, podlijevajući s 15 dag meda rastopljenim u ½ l kipućeg popaprenog crnog vina prokuhanog s 10 listova lovora. Moso pecite podlijevajući dok ne zazlati sa svih strana, razrežite, vratite u umak i služite s mlincima. Po receptu Marka Gabija Apicija iz 1. st.


Rimske pečene trilje 

U mužaru (ili štapnim mikserom) usitnite po 2 grančice lišća svježe domaće metvice, korijandra i komorača, pomiješajte sa žlicom meda i maslinova ulja te kad se sve spoji ulijte žlicu slatke kvasine, malo sve prokuhajte zajedno s ½ kapule u sitnim listićima. Posebno na gradelama ispecite 1 kg većih očišćenih trilja ili barbuna kojima ste odrezali glave (čudno jer su Rimljani glave i obrazine, kao i oči tada iznimno skupih barbuna smatrali delikatesom) u pancetu im ubacite po mali komadić slanog inćuna (umjesto garuma rimskog umaka od tiještenih ribljih iznutrica koje su odstajale na suncu) pa još vruće prelijte umakom i pospite listićima kapule. Lucius Collumela 1. stoljeće.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.