Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Gastronomske bajke

Slavni ječmeni ljudi

Hipokrat je još u staroj Grčkoj propisivao posebne dijete od žitarica i ječmenog kruha za jačanje oboljelih
Objava 12. listopada 2020. 0 komentara 2365 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Danas nudimo: kokoš, ribu, biserku, pauna, varivo od leće, boba i ječma

Najslavniji majstori krvavih borilačkih vještina u zapadnoj povijesti sigurno su rimski gladijatori. Iako robovi, oni najpoznatiji i oslobođenici koji su iz strasti nastavili s nadmetanjima u areni bili su slavljeni kao današnje najveće medijske zvijezde. Za njima su uzdisale ljepotice i pohotne patricijke, slavili su ih i puk i dostojanstvenici, a djeca su u njima vidjela svoje nedohvatljive uzore. Na zidovima kuća u Pompejima još se dobro raspoznaju grafiti koji prikazuju slavne gladijatore, a u rimskom Koloseju ili pulskoj Areni iz prikrajka još odjekuju uzvici očarane svjetine.

Poznata su mnoga imena gladijatora, njihove su pobjede opjevane, ali unatoč svemu, njihov je svakodnevni život danas još uvijek obavijen brojnim nepoznanicama. Pa ipak, tijekom arheoloških istraživanja u Efesu, nekadašnjem važnom starogrčkom, pa potom središtu Rimskog Carstva u Maloj Aziji, osim velike arene u blizini Artemidina hrama, jednog od sedam svjetskih čuda starog svijeta, otkriveno je i jedinstveno groblje gladijatora. Ukrašeno vrijednim nadgrobim spomenicima i bogatim ukopnim darovima koji govore o njihovom svakodnevnom, čak i bračnom životu, što rasvjetljava još jedan nepoznati dio krvavih, ali slavnih dana ovih glasovitih boraca.

No za našu priču još su zanimljivije analize provedene na kostima gladijatora iz grobova u Efezu, u bečkom Forenzičkom arheološkom institutu. Naime, osim onih smrtonosnih, brojni zaliječeni ožiljci na kostima gladijatora, od lubanja do kralježnica, rebara, ruku i nogu, jasno govore o njihovom opasnom zanimanju, ali i o najboljoj liječničkoj njezi koja im je bila pružana nakon borbe, u slučaju da nisu mrtvi odneseni s pijeska arene, što se događalo mnogo rjeđe nego što pretpostavljamo.

A uslijedilo je još jedno iznenađenje. Kemijska analiza koštanih čestica pokazala je da su ovi nesmiljeni borci bili uglavnom vegetarijanci i da su se hranili pretežito varivima od ječma pomiješanim s drugim grahoricama i kupusnjačama. Otuda su u rimskom svijetu ovi slavljeni borci bili zvani i hordeariji, odnosno ječmeni ljudi. Sličan naziv ponekad se pripisivao i vojnicima u elitnim legijama, ali i gostima antičkih krčmi, popina.

Njih je samo u Rimu pri kraju starog carstva bilo na stotine budući da su se, prema rijetkim preživjelim jelovnicima upisanim na keramičkim pločicama, upravo razne vrste variva svakodnevno kuhale u krčmarskim kuhinjama. Sve u skladu s napucima slavnog Hipokrata koji je još u Grčkoj propisivao posebne dijete od žitarica i ječmenog kruha za jačenje oboljelih.

Tako jedan keramički jelovnik, koji se čuva u Muzeju rimske civilizacije u Rimu, na pločici jedne od popina doslovce glasi „Danas nudimo: kokoš, ribu, biserku, pauna, varivo od leće, boba i ječma.“ A ti davni gosti, ponekad i poznatiji gladijatori, obožavali su svoje popine i jednostavne ječemene obroke, no i jela od ribe i mesa. Po recepturi mnogo jednostavnija, neusporediva s onima koje su za svoje gospodare kuhali slavni kuhari u kuhinjama bogatih kuća ili carske palače. Pa poslušajmo Opilijana Makrina i dio njegova opisa gastronomskih ludosti cara Elgalabala: “Znao je služiti grašak sa zlatnim grumenjem, leću s oniksom, a ječam s biserjem umjesto graška, kako je sam govorio.“ Tako je uživao čovjek koji je izboden mačevima svojih vojnika završio neslavno svoj rasipnički i despotski život, toliko nedostojniji od života i smrti još i danas slavnih ječmenih ljudi.


1. Ječam ili orzo na bijelo

Skuhajte 1/4 kg suhog mesa pa u istu vodu stavite kuhati 1/2 kg bijelog očišćenog ječma ili orza s jednim krumpirom isječenim na kocke, 2 sjeckane kapule, 2 kokošja batka i 2 klinčića. Kad ječam omekša, oprezno posolite i popaprite, vratite u posudu narezano skuhano suho meso, odvojite meso kokoši od kostiju pa ga nasječeno vratite u ječam, popaprite i podlijte s 1 dl maslinova ulja. Služite kao gustu juhu. Tradicionalni recept vrlo sličan antičkom izvorniku.


2. Orzoto od škampi i hobotnice 

Na 1 dl maslinova ulja zazlatite 1 sjeckanu kapulu i 2 sitno sjeckana režnja češnjaka pa dodajte 25 dag kuhane hobotnice u komadima te pustite da još malo pusti vodu. Tada uspite 40 dag već skuhanog ječma i kuhajte orzot stalno miješajući i podlijevajući jakim ribljim temeljcem u koji ste dodali 1 dl juhe od hobotnice i 2 dl juhe od oklopa od škampi. Kada ječam postane mekan, posolite i popaprite po volji, ubacite 5 dag očišćenih repova škampi, 2 dag maslaca pa dobro promiješajte da orzot postane kremast, a meso rakova se stisne. Ukrasite sjeckanim peršinom i služite odmah.


3.  Arambašići od blitve i ječma

Obarite ¾ kg listova blitve i položite ih jedan na drugi. Istovremeno na 1 dl maslinova ulja zazlatite 1 crveni luk i 1 režanj češnjaka pa na tu posteljicu dodajte po 20 dag pomiješanih komadića fileta kuhane orade Cromaris i kuhanog i procijeđenog ječma. Začinite solju i paprom, dodajte 2 klinčića pa miješajte dok se sve ne ugusti i prožme. Tada jedan po jedan rasprostrite listove blitve, na svaki stavite po žlicu mješavine od ječma pa smotajte arambašiće od strane korijena lista prema gore i zatvorite na rubovima. Kuhajte kratko u loncu složeno u redove. Na kraju ih izvadite šupljom žlicom i ocijedite pa služite vruće preliveno s malo jogurta. Inačica više tradicionalnih recepata.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.