Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Gastronomske bajke

Tunjevina za pisce, slikare i samuraje

Ernest Hemingway, vojnik, lovac i ribolovac, raznio si je 1961. glavu puščanim metkom, a Yukio Mishima, jedan od posljednjih samuraja budističke bushido sekte, izvršio je harakiri i rasparao mačem vlastitu utrobu u prosincu 1970.
Objava 13. siječnja 2020. 0 komentara 145 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Samuraju Mishimi riba utjelovljuje sjedinjenost ratnika mudraca s tom istom tajnom ambisa, ribolovcu Hemingwayu vječnu kušnju čovjeka pred prirodom

Dva velika književnika različitog kulturnog i civilizacijskog podrijetla, ali vrlo sličnih književnih pogleda, u kojima je hrabrost i muževnost njihovih junaka na stalnoj kušnji u sukobu s društvenim izazovima, ali i pred neumitnošću i silinom prirode, počinili su samoubojstvo, svaki na način koji kao da je proizašao iz njihovih djela ili životnih sudbina njihovih junaka. Ernest Hemingway, vojnik, lovac i ribolovac, raznio si je 1961. glavu puščanim metkom, a Yukio Mishima, jedan od posljednjih samuraja budističke bushido sekte, izvršio je harakiri i rasparao mačem vlastitu utrobu u prosincu 1970.

Samoubojstva dvojice pisaca odmah su poprimila razmjere planetarnog književnog mita. Taj mit, naravno, za ovo gastronomsko pismo ne bi bio izravno značajan da Mishima i Hemingway nisu u svojim poznatim djelima „Mornar koji je zaboravio more“ i „Starac i more“ na najizravniji način dotaknuli puni smisao čovjekove ovisnosti, povezanosti s pučinom i velikim ribama, koje skrivene u dubinama isijavaju svetu snagu bezdana iz kojeg je sve nastalo. Samuraju Mishimi riba utjelovljuje sjedinjenost ratnika mudraca s tom istom tajnom ambisa, ribolovcu Hemingwayu vječnu kušnju čovjeka pred prirodom. Životne upitnosti dvojice pisaca povezuje tunj, velika snažna riba, koja od zore prvih dubina siječe valove mora i oceana.

Otuda i samo njegovo ime, koje u zapadnom svijetu vuče podrijetlo od feničke riječi thon, što znači velika riba, najbolje dočarava snagu i silinu, ali i gastronomsku puninu koju pruža veliki tunj i njegovo podatno i cijenjeno meso. Da je Hemingway lovio velike atlantske tunjeve, sasvim je izvjesno, također znamo da mu je meso te ribe bila omiljena hrana kuda god se kretao, od Venecije do Kube. Manje je, međutim, poznato da je tunj i nezaobilazno, gotovo obredno jelo japanskih samuraja te da njihova uljuđenost uzgoju i pripremi jela od tunja duguje neke od svojih najsjajnijih trenutaka. Glasoviti sušiji i sašimiji od tunja, točnije od tanko filetiranog sirovog mesa te kraljevske ribe, ukrašeni bijelim, gotovo prozirnim ploškicama japanskog hrena, sasvim su sigurno krijepili Mishiminu samurajsku dušu u trajnom obračunu sa silama zapadne civilizacije, koja je nagrizala same temelje na kojima je počivao njegov osobni šogunski značaj.

Međutim, osjetljivost za životno i oblaporno veže kroz meso tunja i dvojicu slikara, slavnog Hokusaija, koji je uz more slikao i gejše, kurtizane i gostionice Yoshiware. Sušiji i sašimiji, pripremljeni u toj strastvenoj četvrti, bili su poznati ondašnjim sladokuscima u potrazi za užicima, potpuno nesvjesnim da je par stoljeća prije, mletački renesansni majstor Vitore Carpaccio, pokušao prodrijeti u tajne venecijanskih ložnica i blagovaonica. Ipak, japanski sašimi nije dobio ime po slikaru iz Edoa, ali je njegova europska inačica ponosno preuzela Carpacciovo prezime.

Gradele mirišu, čaj se dimi u Mishiminoj šalici. Samuraj bulji u more, osjećajući nazočnost nevidljive velike ribe koja čuva tajnu bezdana, a sijedi Hemingway, već umoran, steže svinuti i napeti ribarski štap kao da će tog časa golemi tunj iskočiti iz mora i povući ga za sobom. Na obzorju, na samom rubu golemog stola po kojem su prostrta jela od tunjevine, iznenada se pojavi zapjenušana kresta Hokusaijeva vala i u povlačenju sve odnosi u podmorje. Jata tunjeva ljeskaju se pod površinom, pjena iskri u lelujavu zraku. Život je, kažu, ipak tek krhko priviđenje. 


 Kockice od tunja i orade 

Filet od tunja od oko ½ kg odvojite od kralježnice, tamnijih dijelova, kostiju i kože te čisto meso narežite na kocke od 1 cm sa svake strane. Isto postupite s debljim komadima fileta orade Cromaris. Ostavite 1 sat u marinadi od 1 dl maslinova ulja u koju ste iscijedili sok od 1 limuna i ostavite na hladnome 20 minuta. Prije serviranja odlijte sok, posolite, popaprite i podlijte maslinovim uljem i služite s ukrasnim povrćem i kaparima.


Fileti od tunja s gradela

Oko 1 kg fileta od tunja izrežite u deblje poprečne ploške, pa ih pecite na naglo na vrelim gradelama tako da izvana uhvate koricu, a iznutra meso ostane ružičasto, Skinite, posolite i popaprite po volji i služite odmah podliveno maslinovim ulje te salatom od krumpira i rikole.


Fileti od tunja s tikvicama 

Posolite i popaprite čisti komad fileta od tunja od oko 1 kg. Izvana ga tada opletite trakama tikvica koje ste dijagonalno isprepleli preko cijele vanjske površine fileta i vezali kuhinjskim koncem. Položite u maslinovim uljem namašćenu posudu pa pecite u vrućoj pećnici prvo s jedne pa s druge strane ne dulje od po 5 minuta, tako da meso tunja ostane na vanjskom rubu pečeno a prema središtu sve ružičastije. Izvadite, pustite da malo odstoji. Tada uklonite kuhinjski konop i režite u ploške od oko 3 cm širine te služite vruće.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.