Blogosfera Gastronomske bajke

Vrančićeve gozbe na putu do Sulejmana u Istambul

Unatoč vojničkom asketizmu, Sulejman je tjerao kuhare da svakodnevno pripremaju stotine jelovnika za stotine uzvanika i poklisara
Objava 28. ožujka 2019. 0 komentara 292 prikaza
Photo by wang yan on Unsplash
Photo by wang yan on Unsplash
Europski su humanisti zamišljajući čudesna jela, kornjače, ribe, ptice i ovce golema repa, oblizivali usne čitajući Vrančićev i Busbecqov putopis i pri tome zavidjeli i jednome i drugome.

Dvojica prijatelja i humanista, naš Antun Vrančić i flamanski pisac i diplomat Ogier Ghiselin de Busbecq, tijekom dugogodišnjeg poslanstva na dvoru Sulejmana Veličanstvenog u Istanbulu, nakon mjeseci čekanja, konačno su nakon teško ishođenog dopuštenja i duga puta 1555. stigli na njegov maloazijski dvor u Amaziji, odakle je zapovijedao svojim pohodom na Perziju. Iako su bili primljeni s diplomatskom odmjerenošću, pregovori sa sultanom nisu dali osobitog rezultata.

Naime, Sulejman, koji je upravo porazio Perzijance, bio je jak i spreman za novi pohod na Ugarsku, a Vrančićev i Busbecqov vladar Maksimilijan I. tog trenutka slab. Pa premda će obojica na Sulejmanovu dvoru još nekoliko godina provesti u svojoj zahtjevnoj diplomatskoj misiji, put do Amazije ostao je zapamćen po dva događaja. Jedan prevažan za svjetsku povijest, otkriće natpisa „Res gestae divi Augusti“, dugo tražen i eto, zahvaljujući dvojici humanista, pronađen natpis koji opisuje sva postignuća obogotvorenog rimskog cara, uzidan na zidu nekadašnjeg Augustova hrama pretvorenog u mošeju u Ankari, što je imalo velikog odjeka u cijeloj Europi. Drugi događaj za svjetsku je povijest tek bizarna bilješka i više se veže uz Flamanca nego uz Vrančića koji je ipak zapisao u svom dnevniku.

Za vrijeme dugotrajnog puta Sulejmanu u Amaziju: “Busbecq je skupljao kornjače svuda po Maloj Aziji. Turcima su se te životinje gadile i ni na kraj pameti im nije bilo da ih jedu. Čak je jednu dvoglavu kornjaču čuvao i nosio je cijelim putem dok nije uginula. Ipak, čini se da je njega više zanimala kornjačevina od kornjača, što je bio popratni dio njegova temeljnog kulinarskog zanimanja budući da je navikao uživati u jelima i juhama od tih kopnenih i morskih oklopnika, što je bila cijenjena hrana u njegovoj Flandriji.“Pa piše dalje: „Na njihovu nesreću, slatkovodno je ribarstvo u Turaka još u povojima.

Eto, tako smo stigi na obalu rijeke i pitali jednog seljaka ima li u rijeci riba? On je odgovorio da ih ima, ali ako ih netko pokuša dohvatiti rukom, ne čekaju da ih čovjek ulovi... A bio sam opazio neke rijetke vrste ptica, pa smo pitali domoroce jesu li za jelo? No odgovorili su nam da je to nemoguće jer ptice polete čim im se približe pa ne znaju kakve su kao hrana... Nadalje, prolazeći kroz brdovite predjele vidjeli smo razne vrste ovaca. Jedna je pasmina imala tako tust i težak rep, koji se osobito milio Turcima da su odabranim primjercima morali pod njega pričvrstiti dasku i dva kotačića radi lakšeg kretanja.

“Ipak, koliko se god činilo krajnje neobično to pastirsko tehničko rješenje koje je zabilježio Vrančić, i sam autor inovativnih „Novih strojeva“, ovce golema repa, tu još neviđenu maloazijsku pasminu, možemo prvenstveno pripisati Antunovu i Busbecqovu maštovitu daru zapažanja, sklonu pretjerivanjima. No, uskoro su stigli u Amaziju, i svakodnevno su se krijepili raznolikim jelima, koja je Sulejman Veličanstveni, kako piše Vrančić, vrlo umjeren u jelu i piću, izbjegavao. Unatoč vojničkom asketizmu, tjerao je kuhare, kako u istanbulskom Topkapiju tako i u kuhinjama njegovih brojnih rezidencija pa i u ratnom konačištu u Amaziji, da svakodnevno pripremaju stotine jelovnika za stotine uzvanika i poklisara. A europski su humanisti zamišljajući čudesna jela, kornjače, ribe, ptice i ovce golema repa, oblizivali usne čitajući Vrančićev i Busbecqov putopis i pri tome zavidjeli i jednome i drugome.


Lonac od janjetine Ali Nazik

Posebno na 1 dl maslinova ulja prepržite ½ janjeće mekači od buta u kockicama. U drugoj zdjeli pomiješajte 3 dl gustog turskog ili grčkog jogurta s 4 režnja zgnječena i sitno sjeckana češnjaka te 20 dag šalše od mljevenog mesa prepečenih patlidžana koje ste izdubli iz povrća. Na tu smjesu vratite janjetinu, 1 rajčicu u ploškama, posolite i zaljutite 1 zelenim ljutim feferonom pa kratko zapecite u pećnici. Služite odmah. Slavno otomansko jelo.


Torta od povrća Topkapi

Na 1 dl maslinova ulja zajedno zazlatite po 1 na kockice sjeckanu kapulu, tikvicu, papriku i 1 dl sjeckane rajčice Podravka. Kad povrće uvene, posolite i popaprite, ubacite u smjesu 10 dag na kockice sječenog tvrdog sira da se malo rastopi pa slažite u tortice s ploškama 2 patlidžana koje ste prethodno prepekli na tavi. Prvo ploška patlidžana, pa red povrća i sira, tako sve dok na vrhu ne ostane ploška patlidžana. Svaku torticu učvrstite ražnjićem pa ukrasite ploškicom pomidora i ribanim sirom. Služite vruće. Prema izvornom turskom receptu.


Kornjačevina s povrćem

Pirjajte ½ kg očišćenog i u kockice izrezanog obarenog mesa od morske kornjače zajedno s 1/3 kg piletine od prsa, po 1 mrkvom, korijenom celera, 2 krumpira, sve sječeno u kockice, i stručkom sjeckanog peršina, stalno podlijevajući mesnim pilećim temeljcem. Kad sve omekša, ubacite 20 dag graška, zalijte s još litrom temeljca i jelo tada ugustite kornjačinom krvlju umućenom s 1 jajem i 1 dl slatkog vrhnja. Tada sve još jednom dobro promiješajte pjenjačom. Pustite da kuha dok sve ne omekša i služite vruće. Kako su morske kornjače danas zaštićene životinje, ovaj nizozemski recept samo je primjer za jelo od kornjače s početka 18. stoljeća.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.