Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Verbalist

Ako su maskice psihološki faktor, je li onda preporuka njihova nošenja prividna briga za nas?

Nakon što se korona počela vraćati, nošenje "zaštitne" maske postalo je obaveza, ali ljudi uče iz primjera, a primjeri su nam loši. Pogotovo nama koji se stalno dičimo domoljubljem i onom "Hrvat za Hrvata, mi smo braća svi." E pa izgleda da ta majka Hrvatska neke od braće voli više od onih drugih. Majke koje to rade često su okarakterizirane kao loše.
Objava 29. lipnja 2020. 0 komentara 669 prikaza
Foto: Marko Vučenik
Foto: Marko Vučenik
Ivan Tominac

Čudno, ali mi u Hrvatskoj kao da slijedimo primjer lošeg. Policijska bezobzirnost prema putniku vlaka neke je podsjetila na Ameriku i nedavnu priču gdje je primjena sile završila smrću. Znate o čemu govorim, svi znaju. Kod nas (znatno) blaža situacija, a sve zbog nenošenja maskice. Ne opravdavam, ali pokušavam nekada razumjeti i bahatost kao rezultat nagomilane frustracije.

Nakon što se korona počela vraćati, nošenje "zaštitne" maske postalo je obaveza, ali ljudi uče iz primjera, a primjeri su nam loši. Pogotovo nama koji se stalno dičimo domoljubljem i onom "Hrvat za Hrvata, mi smo braća svi." E pa izgleda da ta majka Hrvatska neke od braće voli više od onih drugih. Majke koje to rade često su okarakterizirane kao loše.

Jesmo li i mi loši?

Ljudi u javnom prostoru u ovom slučaju služe kao primjer najvećeg, ali Vili Beroš i njegova ekipa idu iz krajnosti u krajnost. U vrijeme najveće pandemije u nekim zemljama nošenje zaštitnih maski tijekom pandemije bilo je obvezno, ali ne i u Hrvatskoj. Ljudi su se nakupljali u redovima i teturali po dućanima zaobilazeći i dezinfekcijsko sredstvo. Sada kada broj zaraženih koronavirusom raste, ali simptomi nisu naročito intenzivni (barem prema njihovim riječima), nošenje maske odjednom više nema alternativu. Čak iako je WHO sasvim nedavno još jednom ponovio kako maske ne štite od koronavirusa. Čak iako je i jedan od onih koje Hrvatska voli više, ne tako davno, rekao ovo: "'Ovo što se traži od ljudi da se nose maske prilikom ulaska u trgovinu, to nema smisla kod zdravih ljudi. Oni koji su bolesni - dobro je da nose maske, prilikom kihanja ili sličnog, ali nije nužno. Nismo dali preporuke za nošenje maske za osobe koje su zdrave niti mislimo da su te preporuke korisne", rekao je Capak. Da se prisjetimo slično su rekli i Beroš koji je napomenuo da maske možemo nositi isključivo iz psiholoških razloga, a onda i gđa. Grba Bujević koja je rekla da se koronavirus ne može zaustaviti maskom jer nas neće zaštititi. Odjednom ispada kao da ništa nisu znali, a sada nas uvjeravaju da stvari radimo krivo ako ne nosimo masku. Da radimo krivo ako ih ne slušamo, a zapravo su oni radili krivo. Ili su pričali misleći da znaju ili su samo nagađali, a niti jednom niti drugom u javnom prostoru nema mjesta. 

Vodeći se tim izjavama, naravno da ništa ne razumijemo. Naravno da nam ništa nije jasno. Ja primjerice ne razumijem, ako se povedem Capakovom izjavom, jesmo li odjednom svi bolesni? Tako ispada.

Ako maske nosimo iz psiholoških razloga, je li onda ta preporuka izraz toga da mi pomislimo kako nas štite, iako oni nisu sigurni štite li nas? Toliko je pitanja, a toliko malo odgovora.

Sve se odjednom počelo vrtjeti oko maskica. Tako i situaciju koja je tijekom jučerašnjeg dana kolala medijima, a riječ je o putniku koji nije htio staviti zaštitnu masku te je osoblje vlaka zbog toga pozvalo policiju. Ne opravdavam sam čin bahatluka, ali bahati su i državnici koji bi trebali poslužiti kao primjer na prvoj crti. Dok je djevojčica plakala za ocem kojeg su policajci nastojali oboriti na pod ne bi li ga ''kaznili'' zbog neposluha, neki drugi se smiju. Plenković se smije na plakatima predvodeći HDZ na ovim izborima. Smije se državi gdje je on zaštićen funkcijom. Funkcijom koja ga, opet vodeći se medijskim kontekstom, štiti od korone, a koju bi htjela preuzeti oporba.

''Ovi iz oporbe mogu lamentirati koliko god hoće. Jedino su bitne preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tj. epidemiologa. Nadridoktori mi neće govoriti što ću raditi, to je sigurno”, rekao je tako Plenković kojemu je politika daleko, daleko najbitnija okosnica događanja. Pritom poziva na slušanje stručnjaka, koji često ni sami ne znaju što pričaju. Ne zna ni on, a jedina oporba je u ovom slučaju društvo. Društvo koje kuži da ne kuži. Ne kuži zašto pravila ne vrijede jednako za sve i zašto ih majka Hrvatska već jednom ne počne jednako voljeti. S druge strane, zbog manjka te ljubavi nastupa devijantnost.

Ali kada svu moju eventualnu kritičnost ostavimo po strani, i dalje je jednostavno-naši poglavari ne razumiju sukus svojih vlastitih uloga i težinu riječi koje donose u medijski prostor. One postaju neizbrisive čak i kada se po naređenju medijski naslovi brišu, zapamtite da netko uvijek ima čuveni 'skrinšat.' Bojim da se čovjek iz vlaka, kao i mnogi od nas, osjetio bijelom ovcom, a tako je dosadno biti dijelom stada. Tako je dosadno slušati sve non sense izgovorene rečenice, a kasnije kako se stručnjaci moraju slušati. Postaje teško vjerovati. Postaje poželjno biti crna ovca, jer te strah da ćeš na kraju ispasti glup, a glup nitko ne želi ispasti. Ja ovdje ne govorim o valjanosti nošenja masaka niti se bavim time, želja mi je reći da riječi izrečene u javnom prostoru imaju težinu, a da naši čuveni političari ne znaju komunicirati. Ako je komunikacija ključ svega, mi smo svoj odavno negdje izgubili.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.