Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Verbalist

Državna matura nije mjerilo uspjeha, on se događa u nama

(Ne)uspjeh se u školskim okvirima povezuje s održavanjem statusa quo i isključivosti, odličnošću koja je konstanta. Ocjena bi zapravo trebala biti sredstvo motivacije i želje za napretkom.
Objava 08. lipnja 2020. 0 komentara 233 prikaza
Foto: Marko Vučenik
Foto: Marko Vučenik
Ivan Tominac

Centar za djecu, mlade i obitelj “Modus”, Otvoreno učilište Algebra i portal MojaMatura.net proveli su istraživanje na 1.180 srednjoškolaca s ciljem proučavanja psiholoških aspekata pripreme za državnu maturu. Gotovo svi ispitanici (95%) naveli su kako je ispit na državnoj maturi za njih važan. Čitao sam neke izdvojene odgovore, a često su povezani s varijablom uspjeha. Uspjeh na državnoj maturi je u direktnoj korelaciji s ocjenom, a činjenica da se povezuje se uspjehom mene upućuje da je nešto trulo u našem sustavu obrazovanja.

Ocjena po mom shvaćanju nije i nikada neće biti mjerilo znanja već karika u sustavu nagrađivanja. To je ono čime bih počeo ovaj blog, a kako je državna matura pokucala na vrata osvrnuo bih se još na nešto-ocjena je još manje mjerilo uspjeha (koji će se dogoditi). Baš kao ni fakultet kojeg ćete upisati. Uspjeh se događao prije državne mature i događat će se svaki dan nakon, a najčešće i izvan fakulteta. Uspješan čovjek se dobiva odgojem, kasnije učenjem koje nije metodičko, već (cjelo)životno, a njega karakterizira trud i želja za pokušajima i napretkom koja se ne ocjenjuje. Državna matura je tek neki oblik pozitivne segregacije gdje će se filtrirati ljudi s istim ili sličnim interesima.

Ocjena kao potvrda

Polaganje državne mature ne bi trebao nužno biti cilj, već izazov za svakog tinejdžera. Pritom taj izazov ne bi trebao definirati njihove kompetencije, već eventualno marljivost kao vještinu koju su stjecali tijekom srednje škole. Na kraju, taj cilj ne smije biti izuzet preferencija i može biti validiran lošijim od očekivanja. Rezultati nisu uvijek povezani s trudom i zalaganjem, već činjenicom da nam neke stvari unatoč svemu ne idu od ruke. U onim drugima briljiramo. Sustav na početku radi grešku u koracima uvažavajući samo odlične videći ih kao uspješne. One dobre u matematici kao pametnije od onih dobrih u hrvatskom. (Ne)uspjeh se u školskim okvirima povezuje s održavanjem statusa quo i isključivosti, odličnošću koja je konstanta. Ocjena bi zapravo trebala biti sredstvo motivacije i želje za napretkom. Nešto kao stimulacija ili potvrda u području u kojem smo dobri kako bi htjeli biti još bolji. U tom slučaju, lošije ocjene na državnoj maturi mogu značiti inat koji ne mora nužno biti loš. Mogu potaknuti želju za ponavljanjem ispita ili jednostavno biti kamenčić koji će onu intrinzičnu motivaciju dovesti do točke gladi gdje se neuspjeh pretvara u uspjeh, i to onoga trenutka kada sjednete za fakultetske klupe i odlučite se dokazati izvan njih. Odličan uspjeh na maturi iz hrvatskog jezika i dvica na matematici može značiti da ste si potvrdili svoje područje, a to je prostor u kojem možete graditi svoj uspjeh.

Meni je svjetonazorski bliže povezivati uspjeh s osobnom satisfakcijom. Osobno nisam briljirao na toj državnoj maturi, utopio sam se u prosjeku, ali prosjek nikada nije bila sudbina s kojom sam se mirio. Na ocjenama državne mature klackao sam između dobrog i vrlo dobrog, nisam upisao tada željeni fakultet, a danas se radim posao koji imponira mojim interesima i područjima u kojima sam dobar. Ja sam tijekom srednje škole zapravo samo htio mijenjati svijet, a kako je ocjena mogla izmjeriti koliko dobar u tome mogu biti? Danas se bavim novinarstvom i pišem blog, a ponekad pričama i pristupom istima radim upravo ono što sam htio dajući neki novi prikaz. Kada ti se javi jedan čovjek i kaže da stvari nije vidio na način na koji ih ja vidim ili da se divi osobi iz moje priče-da, ja sam promijenio svijet. Ta osoba je dio tog društva, a nakon toga društvo više nikad neće biti isto.

Pokušaj, a ne pogreška

Nemojte dopustiti da vas netko uvjerava da je vaša ocjena error nekih vaših radnih navika. Pristupanje državnoj maturi je vaš pokušaj da u datom trenutku eventualno dospijete na mjesto koje vidite kao pokretača do upražnjavanja interesa. Imajte na umu, da je takvih mjesta više i da ljudi uspiju i kada ne idu linijom manjeg otpora. Linija manjeg otpora je često fakultet ili eto upis na prvi izbor na vašoj ljestvici fakulteta. Ako se to ne desi, ne znači da nećete uspjeti. Nastavite pokušavati svaki dan. Korištenje riječi greška namijenio bih samo onima koji odustaju. Onima koji zaboravljaju da duga dolazi nakon kiše, a da kiša mora pasti. Problem je jer je u našem sustavu obrazovanja premalo ljudi koji se u kontekstu obrazovanja poistovjećuju s time. Pokušaji se zovu greškama, a zapravo je nekada potrebno pokušavati nekoliko puta i na različite načine za rezultat. Meni su svašta govorili, od toga da odustanem pa do toga da prestanem pokušavati jer gomilam greške. Govorili su mi da letim i do nekoliko metara iznad zemlje i da pokušam drugdje. Vrednovali su me.

Dokazujte se samo sebi i eventualno svojim uspjehom ponudite kritiku obrazovnom sustavu u kojem ste se nalazili (ili se nalazite). Najbitnije je da se ne bojite neuspjeha metodom pokušaja i da uspostavljate mehanizme učenja. Morate odlučiti uspjeti, ali ne samo to, još važnije je raditi na uspjehu. U tom slučaju ocjena postane tek brojka koje se u jednom trenutku više nitko ne sjeća. Jedino mjerilo ste na kraju vi sami, a najteži ispit je u vašoj glavi.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.