Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Verbalist

Kada ćemo shvatiti da promjene počinju s nama?

Neki drugi put iskoristite svoje pravo glasa. Priđite osobi koja plače. Zaustavite nasilnike koji se dodaju nečijom školskom torbom. Pozvonite susjedima iz čijeg stana čujete gromoglasnu dernjavu. To je početak. To znači biti odgovornim građaninom. Jedan 'šerani' post to nije. To je lako i za to, sasvim iskreno, nikoga nije briga.
Objava 04. travnja 2021. 0 komentara 1942 prikaza
Foto: Irma Vargić
Foto: Irma Vargić
Profil autora

Sustavi u Hrvatskoj ne valjaju, a kako je rekla moja prijateljica u svojem Facebook postu, riba ovdje smrdi od glave. Imao sam prilike razgovarati s nekoliko socijalnih radnika za života, a dojam koji sam stekao jest da su im ruke često vezane i mislim da to nije bio samo dojam. Ne mogu puno, mogu uočeno kao nadležna institucija uputiti još nadležnijoj, a jasno nam je kako to kod nas ide. Ljudi su predmeti sa šifrom koji se štambiljaju i ispadaju neosnovani. Ako pak žustro inzistiraš na nečemu, netko izađe na teren, međutim u 90 posto slučajeva nema dovoljno dokaza te završiš u kutiji kao slučaj. Opet neosnovan s predbilježbom da se na terenu napravilo sve što je bilo u njihovoj moći.

U većini slučajeva to i jest tako, pijuni većih u državnim institucijama i naprave sve što je u njihovoj moći. A jadna je njihova moć, zato što su im oni moćniji zavezali ruke. Zabranili su im da koriste znanja s fakulteta i postupaju po savjesti. Imaš dvije-tri šprance i izvoliš ih se držati. Ne radi nered i ne budi bahat, jer u suprotnom letiš. 

Retrogradno je ovo društvo čije politike ubijaju one koji su tek počeli živjeti. Čiji nemar dolazi do izražaja tamo gdje bi ga najmanje trebalo biti. Ne znam kada ćemo shvatiti da moramo biti dijelom promjena koje zazivamo. Da za iste moramo krenuti odmah. Vremena naiočigled nema.

Hoćemo li shvatiti kada pijani vozač usmrti dijete ili kada dijete pogine zato što sustav nije bio u stanju osigurati zebru tamo gdje joj je mjesto? NEĆEMO.

Hoćemo li shvatiti onda kada muž propuca svoju trudnu ženu zato što sumnja kako ga je varala, a samo zato što ga je društvo naučilo da su sve žene ku*ve? NEĆEMO.

A kada ćemo? Hoćemo li onda kada djeca pod batinom svojih roditelja krvnika ispuste i zadnji izdah na ovom bljutavom svijetu? NEĆEMO.

Nećemo ni tada. Par stotina novinskih naslova će se napisati, u milijunskim brojkama će se to dijeliti, ali ništa se opet neće promijeniti. I sami smo krivi. I mi smo dijelom sustava.

Kada su izbori, ne izlazimo izraziti nezadovoljstvo protiv istog. ZNAČI, PRIHVAĆAMO GA.

Kada na ulici vidimo da dečko šamara svoju djevojku, prođemo pored njih. ZNAČI, PRIHVAĆAMO GA.

Kada ljudi prosvjeduju protiv sustava, smijemo im se jer ionako ništa neće postići. ZNAČI, PRIHVAĆAMO GA.

Promjene se dešavaju od malog čovjeka. Tebe i mene. Zapitajte se koliko ste puta mislili kako vas se stvari ne tiču, a ticale su vas se. Zapitajte se koliko ste puta izrazili nezadovoljstvo u virtualnom svijetu, a jeste li koji put na Vladu Republike Hrvatske uputili pismo nezadovoljstva? I ne, nemojte reći da ga ionako neće pročitati. Zato što to kaže većina. Zato im pristigne 100, a ne 100.000 pisama. Shvaćate?

Vrijeme je da prestanemo žmiriti. TIČE NAS SE svako dijete i svaki nasilnik. Tiče nas se sustav koji djecu drži u rukama svojih krvnika. Tiče nas se zato što ne želimo slijeganje ramenima. Želimo promjene, no da bi se one desile moramo početi od sebe. Neki drugi put iskoristite svoje pravo glasa. Priđite osobi koja plače. Zaustavite nasilnike koji se dodaju nečijom školskom torbom. Pozvonite susjedima iz čijeg stana čujete gromoglasnu dernjavu.

To je početak. To znači biti odgovornim građaninom. Jedan 'šerani' post to nije. To je lako i za to, sasvim iskreno, nikoga nije briga.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.