Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Verbalist

Ono si što jedeš... ili možda ipak ono što konzumiraš na društvenim mrežama?

U doba društvenih mreža utjecaj je proširena paradigma i često se na društvenim mrežama kuje ono što izvan njih živi.
Objava 25. siječnja 2021. 0 komentara 270 prikaza
Foto: Irma Vargić
Foto: Irma Vargić
Profil autora

''Ma kog me Boga za tebe pitaju'', popularni je stih iz pjesme Prljavog kazališta. Nisu Prljavci tu opjevali društvene mreže, njihove dobre, a ni loše strane, no to je prvo što pomislim kada me netko pita da izdvojim loše strane društvenih mreža. Zato što ne vjerujem da je išta samo po sebi loše, ako ga čovjek takvim ne učini.

Iza obzora, kod mene uvijek sija sunce. S dolaskom sunca ne sjećamo se više kiša, ni snjegova. Prepričavamo tek one situacije kada su te kiše i ti snjegovi izazvali svojevrsni kolaps. Danas ću onako, kako ja nemam naviku, krenuti od kolapsa i fokus staviti na loše strane društvenih mreža. Krenut ću od onoga čega se uvijek sjetim kada me netko pita za ono loše što se ponudilo na tržištu društvenih mreža, a to je Tik-Tok.

Riječ je o platformi s čak oko 800 milijuna aktivnih korisnika. Samim time postaje jasno da postoji oglašivački potencijal, a ako tome pribrojimo i činjenicu da je video ono što ga prodaje, stvari više nisu za raspravu. Video kao medij je sve češći, korišteniji, željeniji i nove generacije ga pogotovo obožavaju. Na TT-u danas borave mahom mlađe generacije, a iako se prosječna dobna skupina procjenjuje na interval od 18 do 24 godine, činjenica je da oko sebe svaki dan vidim mlađe: osnovce i srednjoškolce.

Mene ipak brine taj video, odnosno pristup stvaranju sadržaja koji izmiče kontroli. Gubi se svrhovitost, a zabava postaje relativan pojam.

Ako ćemo se voditi primjerom, citirat ću jedan video te tako potvrditi svoju tezu o uključenosti čovjeka: ''Sjedim s čovjekom izrodom koji nema niti jednu ruku. Možeš ga udarati, a on ti ne može vratit...'' To je sadržaj stvaran od strane autora koji trenutno broji oko 80.000 sljedbenika, a samo kratkim osvrtom na komentare njegovih pratitelja, nije mi trebalo puno kako bih zaključio da je riječ mahom o djeci.

''Hahaha'', je najčešći komentar.

Da se razumijemo, čovjek koji sjedi s njime nije osoba s invaliditetom, već osoba koja je to napravila za potrebe skeča. Oni su, pretpostavljam, prijatelji i njima je to izvor zabave. Veliki je problem kada se tvoj izvor zabave nađe na društvenim mrežama gdje bilo kakva razboritost može pasti u drugi plan, a doslovnost doći do izražaja. Pokušao sam razmišljati kao dijete ili biti u glavi svoje prijateljice koja je upravo zbog svog invaliditeta trpjela zlostavljanje. Za mene ova "pošalica" u viralnom svijetu predstavlja veliki problem jer između svih tih redova skeč reflektira jedno, a kaže da je u redu zlostavljati te drugačije (koji nisu drugačiji). Mladi traže potvrde, čak u želji da opravdaju i loše ponašanje, a potvrdu upravo za taj loš manir mogu naći u ovom videu, čak i ako ga prepoznaju kao skeč. Obrazac je i dalje tu.

Škola je mjesto gdje nasilničko ponašanje dolazi do izražaja, a stručnjaci biheviorizma često kažu da je poveznica s nedostatkom prihvaćenosti ili privrženosti s obitelji. Problem nastaje onda kada se zbog tog problema ti isti mladi ljudi odlučuju poistovjetiti i graditi privrženost s tvojim sadržajem. U doba društvenih mreža utjecaj je proširena paradigma i često se na društvenim mrežama kuje ono što izvan njih živi. Obrasci koje mogu pojmiti mogu biti i kobni. Ne znam krši li li ovaj video na bilo koji način pravila Tik-Tok zajednice, no ono što mene generalno zabrinjava jest upravo činjenica da je toliko obrazaca koji se propagiraju na društvenim mrežama, a koji su po svojoj prirodi nazadni po osobni razvoj.

Pri kraju ovog teksta spomenuo sam obrasce ponašanja kao primjere. Upravo u tom smjeru osvrnut ću se na dobre strane društvenih mreža, a ovaj put, konkretno, moj primjer će bili LinkedIn. Riječ je o poslovnoj mreži koja danas služi i kao employer branding alat, a i kao mehanizam 'headhuntinga'.

Nedavno je na LinkedInu zasjalo sunce. Zove se Marin Mrša.

On je pokazao kako iskoristiti dobre strane društvenih mreža, a u ovom slučaju riječ je o pokretanju promjena i okupljanju zajednice oko jedne vrijednosti. Ovaj put vrijednost je bila feedback. Onaj od poslodavca. Onaj prvi nakon prijave za posao, a on je na vlastitom primjeru pokazao da će društvena mreža jako brzo i jako lako okupiti istomišljenike. Pokazao je kako upravo društvena mreža može biti mjesto gdje se mogu zakotrljati društvene promjene te da upravo društvene mreže mogu biti okosnica aktivizma. Marin je na primjeru svoje tvrtke Peekator samo jednim statusom uspio dobiti 4,241 jedinstvenih reakcija na svoju objavu.

Status je bio o davanju feedbacka ljudima koji su se prijavili na njihov oglas. Odlučio se za takav potez upravo vođen time što je u bespućima LinkedIna naišao na pregršt kritika koje otpadaju upravo na taj dio selekcijskog postupka.

Svoj status zaključio je jednostavno izjavom:''Zaustavimo trend NEODGOVARANJA NA PRIJAVE NA POSAO!''

Je li se trend zaustavio? Vjerojatno nije.

Je li napravljen pomak? Vjerojatno jest.

Zašto to mislim?

Uz dobru želju, Peekator je možda i sasvim slučajno LinkedIn iskoristio kao dobar employer branding alat. Uz to je ovaj brazac ponudio svim poslodavcima u Hrvatskoj, ali ne samo njima. Ponudio ga je svima. Pokazao ti je da postoji drugi put

To je tvrtka koju bih birao ja, tvrtka koju bi birali moji vršnjaci i tvrtka koju će birati nadolazeće generacije. Vjerujem da će upravo na njegovom primjeru neki mladi osvjestiti onu da ne trebaju pristajati na manje, ali i da poslodavac koji ne učini isto nije poslodavac koji je zaslužan pažnje. To je ponudio tebi, meni...svima. Zato što vremena uvijek ima, a deficit ljudskog resursa nije opravdanje. Zato što je s druge strane taj isti ljudski resurs koji ti može pomoći.

Rado bih Marinu poslao prijavu za posao, ne zato što ću isti sigurno dobiti, već zato što ću znati zašto nisam. U tome je čar.

 Ostaje nam čekati sljedeći oglas, a vjerujem da će stvari gorjeti.

Uglavnom, gore stvari u oba slučaja, samo u jednom, ovom na Tik-Toku, nedostaje kritičkog promišljanja. Onog ključnog za promatranje društvenih mreža u obliku sunca. Onog što djeca nemaju uvijek razvijeno u trenutku kada prvi puta pristupe društvenim mrežama, a čiji nedostatak, s obzirom na to da kontrola stvaranja sadržaja ne postoji, može biti koban po njihov osobni razvoj. Iz tog razloga treba medijski opismeniti roditelje. Tada nam Tik-Tok neće biti prva asocijacija na društvene mreže. Nećemo refleksno odmah pisati minus. Pisat ćemo Marin Mrša. Pisat ćemo Peekator. Pisat ćemo plus.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.