Blogosfera Verbalist

Snovi bez rada ili avion bez krila – isto je

Život znači živjeti, a živjeti znači sanjati, no ZNATI sanjati postaje osovina problematike. Ne mogu sanjati o direktorskoj poziciji dok nisam probao dignuti slušalicu i pokušati istom tom direktoru prodati neku telefonsku uslugu. Možda i samo da naučim kakav direktor ne želim biti.
Objava 15. travnja 2019. 1 komentara 615 prikaza
Foto: Pixabay/modificirano
Foto: Pixabay/modificirano
Snovi i mladi

Mladost-ludost, reklo bi se, ali mora li mladost značiti ludost i što je ludost zapravo? Možemo li i moramo li ju promatrati u kontekstu življenja mladih? Odgovor na ovo pitanje nije nedokučiv, no uvijek će ostati nedorečen. Svi mi nekada ispadnemo takvi. Zašto? Zato. Takva je paradigma života. Upravo o nedorečenosti ću verbalizirati danas. O nedorečenosti mladog i snova bez kojih ne postoji.

Živi žive snove

Zamislite avion bez krila. Bez krila, ali i dalje avion. Bojim se da kao takav neće odigrati svoju ulogu, možda ako će imati sreće posluži kao muzejski primjerak. Jedina razlika između čovjeka bez krila i aviona, jest činjenica da je čovjek živ i da može sanjati žive snove.

S novinskim naslovima o migracijama suočavamo se svakodnevno, a jedino što se mijenja jest godina o kojoj se propovijeda. Ako ćemo vjerovati medijima, Hrvatsku je od ulaska u Europsku uniju napustilo preko 100 tisuća ljudi, a baveći se tim statistikama za svaku nedostatnost krivimo politiku. Kao prilog iz serije Male nevjeste koja se godinama vrtjela televizijom, a scena je trajala čitavu vječnost i sve se činilo tako opetovano. Kod iseljavanja fokus je nerijetko na mladima, a odljev mozgova je postao je termin kojim opisujemo društvenu scenu mladih u Hrvatskoj. Naravno, zato što je odlazak mladih najveći gubitak za hrvatsku ekonomiju. Ali mogu li oni uspjeti i u Hrvatskoj?

Sanjaju, ali ne znaju kako

Ja ću danas govoriti iz iskustva – o mladima. Govorit ću o našim prijateljima, braći, sestrama, bratićima i sestričnama. Uvijek nam govore da se usudimo sanjati, a smatram da svaka osoba koja živi i sanja. Jedno drugo ne isključuje. Život znači živjeti, a živjeti znači sanjati, no ZNATI sanjati postaje osovina problematike. Ne mogu sanjati o direktorskoj poziciji dok nisam probao dignuti slušalicu i pokušati istom tom direktoru prodati neku telefonsku uslugu. Možda i samo da naučim kakav direktor ne želim biti.

Susreo sam se s mladim ljudima koji su mi govorili o snovima, svojim idealnim poslovima i neostvarenim željama. Sretao sam studoše koji bi mi na pitanje što rade po tom pitanju, odgovarali slijeganjem ramena nadajući se da će svi ti snovi pasti neba u obliku oblaka s vratima u koji ćeš ti ući, a život će tim ulaskom poprimiti novu dimenziju, onu o kojoj si ti sanjao. 

Jednom je jedan profesor pitao kome su sve roditelji rekli da uče za faks i da će ih oni financirati. Ruku je diglo pola dvorane. Ja sam ruku ostavio spuštenu, moja mama je svjesna ovih vremena i važnosti vlastitog angažmana. Moja mama neće kukati kako njen sin nije našao posao nakon završenog fakulteta, iako studira nešto što ni po kojim navođenjima nije deficitarno-ekonomiju. S druge strane Mija Mijić je odličan student istog nedeficitarnog fakulteta, dobitnica je dekanove nagrade i nakon faksa će vjerojatno emigrirati. Ona je hvaljena tijekom studija na kojem si ti ubogi prosjek, ali čim zakoračite van studija, ona postaje ispod, a ti iznad prosjeka. Pozdravila te Ministrica na ulici, ali ne zato što će ti ona dati posao nakon završenog studija, već zato što si ju upoznao angažirajući se već 1. godinom fakulteta. Zapamtila te po tvojoj žutoj majici i tome da ti se prilikom prvog uzimanja izjave tresla ruka. Danas ti je to banalnost.

Napravi SAM, jer SAMO se napraviti neće

Svjestan sam činjenice da nije za sve rad životni pokretač, neki vole i spavati, ali život se ne prespavljuje. Život se živi, u životu se sanja, ali bolje od sanjati budan ne postoji. Iako i takav zaziv postaje ustaljena floskula, smatram da ima svoju prvobitnost i težinu stvarnosti. Govori da se stvari ne dešavaju od danas do sutra i da je za svaki san potrebno svojevrsno zalaganje. Primjerice, razgovarao sam s mladićem koji studira ekonomiju i radi u pozivnom centru, a s one treće strane zanima ga marketing. Pozvao sam ga da se priključi projektu na kojem radim, no odbio me je. Odbio me je jer nije plaćen, ali nije shvatio jedno – nitko te neće platiti za ono što ne znaš. Jednom ćeš raditi za znanje, drugi puta za novac. Na kraju će se ovo prvo pokazati i nekoliko puta isplativije i egzistencijalno podobnije, usuđujem se reći. Na kraju ćeš zbog ovog prvog ostvariti snove. I jesu ti snovi sad već kolokvijalni i nekada nadrealni, ali postoje i oni živi za kojima moraš poći, umjesto čekati ih. O njima govorim, pa sve te žive snove i napravite živima. NAPRAVITE, a ne čekajte da se NAPRAVE. Jer neće. Nisi ni ti nastao sam od sebe. U većini slučajeva netko je htio da nastaneš. Mene su primjerice htjeli.

Živi se od novaca...naravno!

U kulturu življenja trebali bismo dodavati nove postulate, roditelji bi svojoj djeci trebali reći da sanjati ima smisla samo ako smo spremni na žrtvu i rad, jer ako na to nismo spremni, bolje je ne sanjati. Moramo NAS naučiti da ne želimo biti avioni bez krila, prije nego da je država loša. Jer nekada na koncu sami smo krivi, biramo teško naplative studije, a na tržištu se pojavljujemo bez vještina. Na tržištu te nitko neće pitati o snovima, ali hoće o tome što si radio da ih ostvariš – samo će to učiniti na malo formalniji način.

Ne dopusti si biti nedorečen, radi sada, da ti kasnije ne bi rekli mladost-ludost misleći pritom na to kao potrošeno vrijeme i stavljajući te tamo gdje si trebao biti s 18 godina. Tada ćeš se sjetiti samo vremena kada si mogao, a nisi, a sada kada hoćeš, ne možeš. Pozvan si sanjati, svi smo, ali SANJAJ BUDAN. Za kraj bih se izrazio deterministički i rekao da se od snova ne živi, živi se od novaca. Pokušaj živjeti od novaca koji su produkt rada – na snovima. Tako je i u Njemačkoj, a tamo ti također neće oprostiti nedostatak prakse koja je njima dana obrazovanjem. Tebi, je*iga, nije, ali zato si trebao naći način kako ju steći. Od žaljenja na kraju nemaš ništa. Ni u Njemačkoj. Sagradi si krila i poleti. Poleti u Hrvatskoj. Samo zalet uzmi na vrijeme.