Blogosfera Verbalist

U raljama Hrvatskih željeznica

Putnici plaćaju kašnjenje, a nekad i nedolazak vlakova. Svaki dan. Svaki mjesec. Svaku godinu.
Objava 27. prosinca 2018. 1 komentara 1388 prikaza
Foto: Unsplash
Foto: Unsplash
Čekanje vlakova

Danas iz mnogostrukih razloga ljudi odlučuju putovati Hrvatskim željeznicama. Nerijetko zbog kratkog vremenskog odmaka koji je potreban od točke A do točke B, ali kasnije, ono nikako manje bitno, i zbog isplativosti. Osobno putujem relacijom Dugo Selo-Zagreb 5 do 7 dana u tjednu, a studentski pokaz me uz subvenciju grada Dugog Sela izađe tek 300-tinjak kuna. Ako se osvrnemo na prosječni studentski džeparac, to je sasvim u redu. S druge strane ovaj tip prijevoznog sredstva koriste i zaposleni, iz istih razloga, ali što se događa kada isplativo postane neisplativo i apsolutno nevrijedno živaca i novaca?

Zašto postaje neisplativo stvar je naše prometne infrastruktre čija ulaganja kaskaju i ne prate razvoj gradova, a odgađaju se do trenutka rušenja sustava. Takva je situacija i s Hrvatskim željeznicama koje vape za obnovom i to samo kako bi ju doveli u prvobitno stanje. Takvo ulaganje se prema navodima Poslovnog dnevnika vrti oko 50 milijardi kuna, a istovremeno dok naša dika puca pod pritiskom, vladajući vrh nabavlja novi vozni park u vrijednosti od 220 milijuna kuna. Ne moramo ni reći koliko je poželjnijih investicija bilo, no oni takvog neosporivog kredibiliteta na posao moraju stići na vrijeme, a njihova sigurnost treba biti u svačijem interesu. Haha.

Hrvatske željeznice pucaju pod pritiskom zuba vremena, a to ne samo što je promocijski loše na svim turističkim tržištima, ide i nauštrb njihovih korisnika, kvalitete prijevoza i zadovoljstva. Zamislite situaciju da morate stići na posao u 9 sati, a na trasi, prema aplikaciji Hrvatskih željeznica, Dugo Selo-Zagreb umjesto očekivanih 23 minute, putujete više od 45 minuta. To je ako preračunamo 22 minute više nego što ste očekivali. Kao da nije dovoljno loše što ste se ustali najkasnije u 7 sati, pa vas i Hrvatska još jednom iznevjeri. Da bi stvar bila još gora (kao da može gore, ha?) u razgovoru s kolegicom saznao sam kako pojedini poslodavci kažnjavanju kašnjenje, a svota po danu doseže i 500 kuna. Meni bi u tom slučaju 'željeznice' dugovale plaću. Ono što mi je prvo prošlo glavom jest nadanje, nadanje da zaposlenici tih firmi ni u jednom trenutku ne ovise o integritetu Hrvatskih željeznica, jer iskreno, ako je stvar suprotna, na*ebali su. Ako ipak da, preporučujem prespavljivanje na kolodvoru ili zaposlenje u HŽ-u. Preko veze, naravno. I da se mi odmah na početku razumijemo, ne krivim ja za ovo tete sa šaltera, skretničare ni stričeke koji zvižde. Znam da employer branding vrijedi svugdje, ali budimo realni, HŽ je u banani i uhljeba je kol'ko o'š.

Eh sad, što se događa ako zakasniš? Poslodavac će ti reći da si trebao krenuti ranije, a ne zna da si upravo to i napravio, ali nisi mogao slutiti da ćeš na nekoj mizernoj relaciji, u kombinaciji s čekanjem ZET-a, putovati i 2h! Da, da, meni je upravo toliko trebalo neki dan, no srećom (!), moji na poslu su razumni. Pogledaju me očima punim žaljenja i poglade me po glavi. Jadan ja. Jadni mi. Kod nas je kašnjenje vlakova uvjetovano radom na infrastrukturi, kvarovima vozila koja su stara 40 godina, dok se ona druga obnavljaju i puno ranije, ali i čekanjem vlakova jer jednostavno ne postoji prostor da se mimoiđu. Cijeli sustav se tako narušava kašnjenjem vlaka i oko 5 minuta, što samo po sebi ne bi bilo strašno, no tih 5 dovede do 20 minuta. Situacija je takva zato što se vlakovi nemaju gdje mimoići, a ti se na stanicama zadržavaš duže od očekivanog propuštajući one iz suprotnog smjera. To je jedini način da se izbjegne incident, a putnici tada sve s neba skidaju vozaču, a ja nervozno cupkam cipelama smišljajući novu ispriku. Kad malo bolje razmislim, dužni su mi nekoliko pari obuće. Fali i svega ostalog, a jedan stari željezničar je početkom listopada ove godine na svojem Facebook statusu to objasnio ovako:

''Da ne govorim o pragovima, tračnicama, skretnicama i ostalom glavnom materijalu što nam kronično fali jer je novac otišao za dobre plate i ugovore uhljeba. Mene kao starog željezničara je sramota svega ovog a najviše tog što smo se prije 35-40 godina od Vinkovaca do Zagreba vozili 2,5 da danas 4 sata. Mislim da vam je sad jasnije i zbog čega. Kad vam ponovno kasni vlak onda ne proklinjite nas jadnike što vidite uz prugu nego kravataše u Zagrebu u Žutoj zgradi što su prvi puta vidjeli vlak kad su došli iz svoga kamenjara u glavni grad i odmah nam postali šefovi.”

Oni sigurno ne putuju vlakovima, a tko zna i koliko su redovni na poslu. Vjerojatno rade od doma. Na remote i to, moderna su vremena, ne? U trenucima kašnjenja samo školarci ne psuju, jer im ovakvo kašnjenje ide na ruku. Tako će bez previše brige markirati prvi sat, jer ako su u ičemu efikasni iz HŽ-a, to je onda pisanje ispričnica i poticanje neodgovornosti. Na žalbe ne odgovaraju, a mene zanima kako će dokinuti novoj Europskoj uredbi. Ona kaže da ako vlak kasni više od 60 minuta vraćalo bi se 50 posto iznosa karte. Za kašnjenje od 90 do 120 minuta vraćalo bi se 75 posto karte, a za kašnjenje dulje od dva sata – cijeli iznos. Danas to još nije slučaj, zato te kada dođeš s ovom zamolbom gledaju kao da si maloprije pao s Marsa, pa nazivaju sve žive službenike kako bi se uvjerili u istinitost tvoje priče . Na kraju ti mrkim pogledom vrate neke novce samo ako vlak uopće nije došao, kao da ti žele reći da si trebao krenuti još ranije. Recimo jučer.

Da kašnjenje zbila nije glupost govori činjenica da je ove godine kasnilo 939 HŽ-ovih vlakova, a da je ova mjera tada bila na snazi HŽ bi vjerojatno stajalo milijune kuna. U ovom trenutku stoji smo putnike koji plaćaju kašnjenje, a nekad i nedolazak vlakova. Svaki dan. Tako isplativo postane neisplativo, a sijede samo broj.

  • marginalac:

    glavno da je na slici njemacki ice..dok hrvatske zeljeznice i sva infrastruktura oko sa onim malim stanicama i kucicama i poslugom sa stapicima.. su jos u 19. stoljecu u vrime cara franje