Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Nikad ne reci nikad!

Isprobala sam program mršavljenja koji djeluje… ako preživiš prvi tjedan

Ovaj post namijenjen je osobama koje su u potrazi za savršenim programom za promjenu životnih navika, mršavljenjem, uvođenjem discipline u život. Svima drugima mogao bi biti dosadan, smijete ga zaobići. :)
Objava 20. veljače 2021. 1 komentara 15478 prikaza
Foto: Vesna Petrović
Foto: Vesna Petrović
Četiri tjedna su prošla i sa sobom odnijela hrpu loših navika, dosta centimetara i četiri i pol kilograma viška. Na pola sam puta do kraja, i na pola puta do osobnog cilja.

Žvačem matovilac i pileća prsa. Pola devet je ujutro. Sa svakim zalogajem onaj rub inače nježnog lista, zabija se u grlo i cijedi niz grkljan. Matovilac, moja najdraža salata, danas je zakleti neprijatelj. Borimo se, natežemo. Ko da doručkujem gumu automobila. O piletini da ne govorim… Trebala je to biti slasna salata sa zelenim lisnatim povrćem, paprikom i mesom. Pretvorila se u najgore jelo na svijetu.

Prvog dana, prvog tjedna programa Promijeni se. Programa koji će, kažu, istopiti sve masne naslage s mojega tijela i promijeniti mi genetiku – naglasiti struk, oblikovati leđa i dokazati svemiru da je sve moguće pa i ubrzati metabolizam u godinama koje baš ne maze žensku figuru. Ja, vječiti borac s vjetrenjačama, i jedna od onih za koje su susjede oduvijek govorile “ma ta ti je uvijek na svoju ruku”, opet sam se uvaljala u drek. Na vlastitu inicijativu.


Jedno jutro probudila sam se i odlučila biti štreberica na dva mjeseca. U nezdrave navike uperila sam prstom: "Ja to mogu!" (Foto: Mario Topić)


Život više neće biti isti. Nek neće!

Sve je počelo nedugo nakon Božića, telefonskim pozivom trenerice s kojom sam lani nešto kratko surađivala. Čestitale smo si blagdane, a onda sam sama sebi iskopala jamu u koju sam i upala.

“Kako si, Vesna?”  “Savršeno. Sve je dobro, svi smo dobro”, no umjesto da ušutim, nastavila sam mljeti kao pred policajcem.  

“I onda je ovo, pa ti je bilo ono. A znaš i onaj… I evo od toga svega došla ti ja na ideju, da prvi put u životu, a sve do mog rođendana, probam dovesti tijelo u najbolju formu ikad. Ono da nemam ni gram masnoće na njemu.”, ispovjedila sam se ne razmišljajući da me do rođendana dijeli samo mjesec i pol dana.

Njeno ime je Danijela, trenerica. Jedna od onih ljudi koji su stalno nasmiješeni. Bojim se tih ljudi. Sve čekam kad će puknuti i osmijeh ugasiti provalom bijesa. No ona ne puca, nikad. Prava pozitivka. Iznebuha te nazove i promijeni ti životni smjer.

“Sjajno, baš dobro da si to spomenula. Hoćeš isprobati jedan program? Želim ti ga pokloniti.”. Prije nego sam odgovorila, bila sam u vezi s devetotjednim tretmanom koji se bazirao na mojoj disciplini i snažnoj volji. Oh, nevoljo!

Sredina je siječnja, ja na 66 kilograma (što je skoro 10 više nego bi trebala imati). U rukama držim njena pravila: nema slatkog (oke), nema alkohola (odmah sam skinula audio knjigu “Kako živjeti bez piva?”), nema peciva i tjestenine (Je*ote ova nije normalna), ni mlijeka ni sira (želi me ubiti)…Da sumiram, na koncu nema ničega dok ona ne kaže da nečega ima. Jednom sam već isprobavala ovaj program, pala sam prvi dan – na pivu.

Ovoga puta odlučila sam da će biti drugačije i da ću se uvjeriti koliko ti promjena dnevne rutine može utjecati na život. Krenuh.

 

Agonija - moja cimerica

Probudila sam se s odlukom da ću naredna dva mjeseca biti štreberica. Otvorila sam dnevnik prehrane i spoznala da punih 14 dana osim slatkome, vinu i pivu, neću blizu ni mliječnim proizvodima, voću, ugljikohidratima… Od mene se tražilo da jedem osam šaka povrća dnevno, pijem puno vode, hodam, ispisujem dnevnike, slušam radionice… jednom riječju da se fokusiram samo na jednu stvar i posvetim joj se bezrezervno . Prvi dan prvog tjedna imala sam krizu – egzistencijalnu i apstinencijsku. Sjela sam na kauč i buljila ispred sebe preznojavajući se. Ja to ne mogu, govorilo je cijelo moje tijelo. Mislila sam da se nije čulo na van, ali očito sam isijavala nemoć vidljivu i onima koji još uvijek ne znaju ni što je dijeta.

“Jadna mama”, prokomentirala je moja devetogodišnjakinja s ustima punim čokoladnih napolitanki.  “Ne možeš ništa osim salate” složila je tužni pogled i spustila usnice prema dolje.

Mrzila sam se. I sebe, i Danijelu, i salatu. No bio je ovo moj prvi put, razglasila sam da ću uspjeti i morala sam izdržati. Shvatila sam da nije problem u prehrani i treningu, na to se natjeraš. Izazov je bio suočiti se s vlastitim manama i prihvatiti da zapravo nemam pojma o samokontroli i organizaciji života. Počelo je suočavanje.

Sjela sam za stol, napravila si kavu (s rižinim mlijekom), otvorila novu bilježnicu, napisala ime programa i ukrasila ga šarenim srčekima. Napisala sam što smijem, što ne jesti. Pogledala u frižider i shvatila što moram kupiti. Otvorila laptop i krenula kopati po receptima koji uključuju jedan tip hrane, a isključuju zabranjene namirnice. Plan za cijeli tjedan bio je ispred mene, obvezala sam se da ću uspjeti, vidjeti što moje tijelo i glava mogu. Da poboljšam motivaciju, na vrata pokraj radnog stola napisala sam niz od 63 broja, onako zatvorenički, filmski, da svaki dan prekrižim jedan i podsjetim se da sam pobjednica.

Sat kasnije, tijelo je klonulo. Sjedila sam na lođi koja inače služi za društvena okupljanja. Sve je mirisalo na ekipu, glazbu, druženje… Cucala sam čaj od mente, sve su mi lađe potonule. Pojadala sam se prijateljici.

“Zašto si to radiš? Jedna čaša vina na kraju dana neće te ubiti. Posebno u današnje vrijeme, svi su anksiozni i treba nam”, rekla je. Digla sam se, krenula prema špajzi pa ustuknula. Izdržat ću, barem danas. 

Mršavljenje mijenja mentalni sklop

Treninge sam odrađivala, onako bez uživanja. Ali sam ih odrađivala. U tugovanju za starim, neurednim životom, protekao je cijeli tjedan.

A onda se u nedjeljno jutro dogodila stvar koja mi je, sa sigurnošću mogu reći, promijenila mjesec. Možda i godinu pa i život.

“Mama, daj se okreni onako bočno. Jako si tanka, tanka. Bravo, pobijedit ćeš” rekla je. Dva mala tamna oka bila su toliko ponosna. Bila sam njen uzor, bila sam joj snaga zbog čega sam u narednim danima zapela ko mazga.  

Žvakala sam ono zelenje kao da su Mađarice, marince sam pumpala u dnevnom boravku, svaki dan bez preskakanja. Postao je to naš mali ritual i igra – ja treniram, ona me “snima” ko nadzorna kamera: “Radi, što si stala?! Radi više od trenerice, nema veze što je ona sporija!” uzvikivala je nabrijano i dovodila me u stanja od suza do plača, ovisno o danu, raspoloženju i hormonskom statusu.

Uz motivatoricu stoljeća uspjela sam dogurati do trećeg tjedna kad smo svečano uveli voće i sir na jelovnik. No ono što je zapravo bilo najsjajnije, činjenica je da sam disciplinu i planiranje iz programa mršavljenja pretočila u svakodnevicu i poslovne obveze. Štreberica me posve obuzela, svidjelo mi se. Bila sam čak i na nekoliko mini epidemioloških druženja (“partija”), na kojima sam se odlično zabavila uz mineralnu, pršut i masline. Jedino na što me nitko nije upozorio je da će mi se javiti želja za ribanjem stana, kao kontraindikacija u trčanju za izvrsnosti. Fućkaj ga, prihvatila sam.  

Četiri tjedna su prošla i sa sobom odnijela hrpu loših navika, dosta centimetara i četiri i pol kilograma viška. Na pola sam puta do kraja, i na pola puta do osobnog cilja. Bistre glave, naspavana, discipliniranija i sigurnija krećem u zadnji mjesec novousvojene vojne discipline, svjesna da se više nikad neću vratiti na staro. Napokon skužih i zašto je program nazvala Promijeni se…

Program pronađi na ovom linku - tu, baš tu.  I da, budite mudri i recite da ste ih pronašli na ovom blogu, app za nagradu ;) 

Mene upoznaj ovdje - klikni. 

 

  • Avatar Sandra  Gojani
    Sandra Gojani:

    Bravo Vesna, sve se može! Pazi dalje kad jednom dođeš do cilja. Kisić <3