Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Nikad ne reci nikad!

Kako sam od majke devetogodišnjakinje postala nabrijani adrenalinski junkie

Od lijenosti i pogrešnih stavova završila sam gdje nisam htjela - u koži žene koja za svoje neostvarene snove krivi okolnosti. Popeti se na umjetnoj stijeni, rolati na skate parku, prehodati sve hrvatske planine, vrtjeti se na šipci na pole dance-u, istrčati utrku od 10 km, baciti se iz aviona... samo su neke od stvari koje ću napraviti u narednoj godini.
Objava 01. prosinca 2020. 1 komentara 1220 prikaza
Rtina, Zadarska
Rtina, Zadarska
Prva na listi želja bila mi je pisati blog. Pa evo, počela sam. I preživjela... Za ostalo ćemo vidjeti.

Rođena sam u Tuzli, jedan vrlo zanimljiv grad istočnije u Bosni i Hercegovini (u nastavku teksta u Bosni). Otkako znam za sebe okružena sam prirodom, planinama, okolišem kakvog, što kažu ljudi "ni Švicarska nema!". Međutim u našem se kraju, u godinama mog djetinjstva, znalo da se priroda posjećuje većinom ljeti, na deset dana, po mogućnosti u okolici Splita. I po mogućnosti da možeš negdje i nogu umočit'. 

U to vrijeme planinarenje, hodanje po šumi, penjanje po stijeni, penjanje po čemu god nije baš bilo u trendu pa i ja ostadoh bez usađenih navika da su redovite aktivnosti na svježem zraku vrlo korisne. Naš najdraži hobi bio je slikovito opisati pripremu, a zatim i požvakati sve one dolme, ćevape, pite, meso s ražnja, peku... a onda se obrušiti na redove kolača.

Da se razumijemo, moja baka je na stol za blagdane i nedjeljne ručkove stavljala juhu, potom sarmu, a tek onda glavno jelo - pečenje, prilog i salatu, uz to bi malo žvaknuli i neke pituljice, da bi cijeli ritual hranjenja familije završili s osam vrsta kolača. Pa se ti poslije kreći!

Draga najdraža Ružica, pokoj joj duši, itekako je očito voljela adrenalinske aktivnosti, jer ako joj skuhati i pospremiti za više od 20 ljudi svakoga vikenda nije dizalo kortizol u tijelu, ne znam što je. Babinim stopama, i meni je godinama jedini ushit bio izabrati između bureka i krumpiruše, a osim plesnih treninga zahtjevnija tjelovježba bila je "ono o čemu se u našoj kući šuti". Tako je Vesna u životu prije umočila mali prst u rakiju, nego gojzu u blato.

I onda sam u ranim dvadesetim, završila u Zagrebu na fakultetu. Rafting, rolanje, skejtanje, skakanje padobranom i sve što se nudilo na tržištu bilo je, u to vrijeme, nedostižno za mene redovnu studenticu s honorarnim poslom. A i ruku na srce, kao i većini mladih u to vrijeme, birtija mi je bila draža od svih aktivnosti (nema veze s onom rakijom, nju nikad nisam zavoljela). Kasnije su to bili poslovi i obveze pa putovanja (njima ne zamjeram), i tako godinu po godinu, dođosmo do krucijalne 2020. Ja na koncu tridesetih, iza mene preduga lista želja i snova koju sam ponijela od doma, kao baštinu, skupa s par najboljih babinih recepata. 

"Ludo luda, bit će grozno ako te kovid i četrdesete dočekaju neostvarenu. Što si čekala dosad?!", prošlo mi je kroz hiperaktivni um jednoga dana dok sam sjedila zatvorena na lođi stana na u trećoj samoizolaciji po redu. Ostala sam bez daha i protrnula. Šamarčina na koju još uvijek nisam bila spremna. Od lijenosti, odgađanja i pogrešnih stavova završila sam gdje nisam htjela - u koži žene koja za svoje propuste krivi okolnosti.

Nakon višesatne agonije, tipkanja sa sestrom i frendicama, i unatoč odgovaranju nekih od njih, došla sam do zaključka da ću ove godine isprobati sve što sam oduvijek htjela. Makar se slomila na pola! 

Popeti se na umjetnoj stijeni, rolati na skate parku, prehodati sve hrvatske planine, vrtjeti se na šipci na pole dance-u, istrčati utrku od 10 km, naučiti svirati klavir, baciti se iz aviona... lista je u roku keks bila toliko dugačka da sam shvatila da je 2020. prekratka za sve i produljila si rok. 

Svoj adrenalinski plan ja, full time zaposlena majka trećaša, nazvala sam "Nikad ne reci nikad!". Klišei, znam, ali u inat koroni i svima onima koji kažu da si za neke stvari prestar, preroditelj, prežensko, prebucmasta, pre kakva god. Prva na listi želja bila mi je pisati blog. Pa evo, počela sam. I preživjela... Za ostalo ćemo vidjeti.

No ako svojom odvažnošću ikoga motiviram da zaroni u davno zaboravljene planove i napravi nešto što će mu probuditi duh, misija je ispunjena. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by ʌǝsnɐ Pet (@lelahel)