Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Nikad ne reci nikad!

Rafting na Savi kroz srce Zagreba? Da, moguće je. I fenomenalno je iskustvo!

Nova ponuda u metropoli - Naprosto vam ne mogu objasniti što se sve vidiš kad gledaš sa Save prema kopnu, i kako ovaj grad izgleda posve drugačije iz te perspektive - triput zelenije, plavlje, mirisnije, čarobnije. Plovile smo skoro sat i pol, mahale prolaznicima, sunčale se, smijale, upoznavale. Iskustvo s rijeke bilo je fenomenalno, ponovit ću ga 100 %!
Objava 11. svibnja 2022. 0 komentara 535 prikaza
Rafting na Savi u Zagrebu 1
Rafting na Savi u Zagrebu 1
U raftu je bitno biti savršeni vojnik i slušati upute skipera, i ritam tuđeg vesla

Krajem travnja, dan prije nego sam pokupila kornicu (i to mi je isto bio prvi put) otišla sam na rafting. I to ne bilo kakav rafting nego na rafting Savom, kroz zapadni Zagreb. Da se to može nisam imala pojma. Niti sam o Savi ikad razmišljala u bilo kojem kontekstu osim kao o mjestu za šetnjice nasipom, za gledanje zalazaka sunca ili bježanja od komaraca u svakom novom pokušanju da postanem redoviti trkač. Vrlo vjerojatno jer je Grad Zagreb svoju rijeku posve zanemario pa nit' imamo svijest o njenoj ljepoti i potencijalu, niti imamo splavove za izlaske, nit događanja na rijeci. Plaže su nikakve, zapuštene i nepromovirane, a rijeka k'o rijeka eto teče kako je oduvijek tekla i ničim joj se, za razliku od drugih naprednih europskih gradova, ne odaje počast. Čak joj se ponekad netko i naruga kao da je obična bara.

No Sava je puno više od toga, što mi je nedavno otkrila Iva iz Kajak kanu kluba Zagreb.

Borba sa strahovima iz djetinjstva

- Vesna, imam slobodno mjesto u kajaku. Znam da ti puno ne kompliciraš, hoćeš s nama na pokusni spust?

Odmah sam pristala. Nisam uopce razmišljala o samom raftingu i svemu što on također je – mokre noge, prehlada, strah. Rijeka je nakon kiše bila duboka i brza, a ja u čamcu s grupom nepoznatih, neiskusnih veslačica… Sve to došlo mi je do glave tek kad sam se već našla na obali gledajući niz stijene prema žutom raftu kojeg je Sava šutala od jednog do drugog kamena. Preznojila sam se. 

“Čemu drama?”, pomislit ćete. E pa, ja se rijeke bojim.

U dobi od nekih četiri,pet godina, izvlačili su me iz manje Spreče nadomak Tuzle. I tad sam bila brža nego pametnija pa sam skaćući s kamena na kamen da nekome neš dokažem, pljusnula u rijeku koja me je odnijela. I danas se sjećam kako sam nogicama grebala po kamenim oblucima koji mi nisu dali da se iskobeljam. Da nije bilo obiteljskog prijatelja koji me dograbio I izvukao van, ne bih danas pisala ovaj post. Malena Spreča, inače sličnija potoku, u tom je trenutku bila k'o Nil.

Bez obzira što ja sad znam da je to preuveličano, strah od rijeke je ostao. Tu je i odnijela sam ga u zrelu dob gdje je boravio sve dosad, kad sam pristala pomiriti se sa Savom i svim rijekama svijeta.

Te nedjelje, družina iz KKK Zagreb pokupila nas je na startnoj poziciji i povezla zapadno na rub grada. Negdje oko Podsuseda, preciznije kod izletišta Suhina, počele su pripreme. Namjerno ću se zaustaviti na izletištu jer ako ne znate za njega, a ne znate kamo biste se odveli na igru, travnatu površinu i ručak uz rijeku, Suhina je prava lokacija za vas.

Na obali rijeke, nakon što smo obavili presvlačenje i hranjenje, organizatori su nam objasnili pravila igre, dali zaštitnu opremu i pozvali nas da im pomognemo. Oni, koji su ih poslušno slušali na prvom razgovoru bili su spokojni, znajući da će doći do cilja suhih nogu. Mi, koji smo mislili da smo snažniji od vode i koji smo smatrali da su gumene čizme za kukavice, tražili smo alternativu za zaštitu nogu. I u nekom trenutku pomislile da je ljepljiva traka dobra ideja pa patentirale nove čizmice. Nije upalilo, bila sam mokra ko pastrva. Majda sa slike je uspjela. Srećkovićka! Savjet - ako idete na rafting, obavezno ponesite rezervnu obuću!

Kad se ide na rafting, barem u ovoj grupi, u pripremama se sudjeluje od starta do kraja spusta. Za cjelokupan doživljaj smo najprije skidali raftove s kombija, potom ih na smjenu napuhivali i na koncu slagali opremu, birali timove i nosili sve do rijeke. Išli smo u dva tima – Zagreb i Rijeka.

Drugi tim tog je jutra, ma samo pola sata prije polaska, doputovao iz Rijeke. Na Facebooku su vidjele ponudu Zagrebaša, rezervirale si raft i došle provesti ugodan i zabavan u Zagrebu. Mi koji na to nismo navikli i koji svoju rijeku ne znamo iskoristiti, gledali smo ih u čudu. Samo što im nismo rekla da su budale. A budale smo mi jer ovo što je Sava pružila nama tog jutra, bilo je sjajno.

Po smjernicama skipera Filipa uronile smo raft u rijeku. Sava je ispod Podsusedskog mosta furala vrlo ozbiljno. Prevrtala se preko nekog kamenja i udarala o betonska stupove mosta. Izgledalo je dosta dramatično. Nije mi bilo svejedno spustiti se u čamac, ali kad sam već tu…

'Najprije ulaze oni koji idu na vanjski dio rafta', objašnjavao je skiper. Slušale smo i školski se slagale, ka tetris! 

Ubrzo smo sve unutra i odmičemo od obale. Na tren sam počela hiperventilirati jer sam znala da je sad gotovo - ideš do kraja. No samo dvije sekunde dalje, kad smo se svi smjestili i krenuli niz rijeku, strah je nestao. Šef plovila pokazao nam je kako veslati i loviti ritam. Čamac je slušao, rijeka nas prihvatila i krenulo je uživanje.

Ponovno sam se zaljubila u Zagreb

Naprosto vam ne mogu objasniti što se sve vidiš kad gledaš sa Save prema kopnu, i kako ovaj grad izgleda posve drugačije iz te perspektive - triput zelenije, plavlje, mirisnije, čarobnije, ma predivnije! Imaš osjećaj da su sve ptice došle letjeti baš iznad nas. Vjetar se smirio, sunce probilo, rijeka pružila meditativni moment. 

Dok zaljubljeno tipkam jer si i sad mogu vratiti osjećaj ugode i sreće koji sam tad osjetila, nije loše napomenuti - na ovoj turi ste, zapravo, posve sigurni. Dobijete prsluk za spašavanje, kacigu, sve vas nauče i upute za slučaj bilo kakve trzavice. Šansa da ispadnete iz čamca ili se prevrnete u rijeku skoro je nikakva. Sava je poprilično mirna rijeka, čak i kad je kao nama, nešto visa i brža nakon višednevne kiše. Ova tura zaista je benigna i divna i preporučuje se obiteljima s djecom.

Plovile smo skoro sat i pol, mahale prolaznicima, sunčale se, smijale, upoznavale i razmijenjivale ideje kamo na sljedeći adrenalinski pothvat. Ispričale smo si barem po dva od devet života, žalile se na umorne ruke i vesla jer 'što je čamac pun žena koje ne gintaju?'. Na koncu, pred ciljem, odradile smo i malu utrku s timom iz Rijeke (pustile smo im da pobijede, ipak smo domaćini). 

Iskustvo s rijeke bilo je fenomenalno, ponovit ću ga 100 %, drugi put s kćeri. Eto roditelji, ideja više!  A za sve druge, novi spust Savom u raftu organiziran je za 15. svibanj, a prijaviti se možete na ovom linku.

Ne znam što čekate?

UKUPNA OCJENA RAFTING ISKUSTVA (1-5)

ORGANIZACIJA : 5

TURA: 5 

CIJENA: 5

ZABAVA: 5

ADRENALIN: 3

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.