Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Besjede o povijesti

Useljenici iz Latinske Amerike – slamka spasa američke desnice?

Nisu svi Latinoamerikanci skloni masovnomu i/ili ilegalnomu useljavanju iz Meksika i drugih latinoameričkih zemalja. Nisu svi skloni višim porezima, lijevo-liberalnim stavovima prema abortusu, instituciji (nuklearne) obitelji, odnosu spol i “roda” itd.
Objava 01. veljače 2021. 3 komentara 950 prikaza
Foto: Wochit
Foto: Wochit
Latinoamerikanci za Trumpa

Takozvani kulturni rat između lijeve kulturne hegemonije u nastanku i konzervativne zdravorazumske opcije bijesni u srdcu zemlje koju je američki politolog Samuel Huntington nazivao stožernom državom zapadne civilizacije. Riječ je, dakako, o Sjedinjenim Američkim Državama, najmnogoljudnijoj od razvijenih zemalja. Prema projekcijama, SAD bi do sredine ovoga stoljeća trebale ostati i u skupini pet najmnogoljudnijih zemalja cijeloga svijeta.

Imigracija ili useljavanje jedan je od razloga zbog kojih će SAD ostati najmnogoljudnija zapadna zemlja, odnosno jedna od najmnogoljudnijih zemalja uopće. Postoji ilegalno ili protuzakonito i legalno ili zakonito useljavanje. Američka se je ljevica desetljećima protivila protuzakonitomu i/ili masovnomu useljavanju u SAD. No, posljednjih se je godina, kako to objašnjava popularni voditelj Fox News-a Tucker Carlson, njezin stav radikalno promijenio. Tomu je tako jer imigranti, barem u početku, većinski glasuju za lijevu opciju, odnosno Demokratsku stranku. Američka je radnička klasa, uslijed takva razvoja, izvukla deblji kraj pa i ne čudi da se posljednjih godina sve više okreće desnoj opciji ili opcijama. Pored toga, kako primjećuje američki povjesničar Victor Davis Hanson, demokrati su postali stranka (materijalno) vrlo bogatih i vrlo siromašnih.

Mnoge je iznenadila vrlo visoka potpora latinoameričkih glasača Donaldu Trumpu na predsjedničkim izborima u studenom prošle godine, i to usprkos njegovim oštrim stavovima prema ilegalnomu i/ili masovnomu useljavanju. Neki smatraju da je prebacivanje Trumpova fokusa s protuzakonite imigracije na nerede koje je diljem Amerike uzrokovao BLM pokret doprinijelo tomu razvoju, no na populaciju podrijetlom iz Latinske Amerike svakako se ne smije gledati kao na monolitnu zajednicu s ujednačenim stavovima spram svih pitanja.

Nisu svi Latinoamerikanci skloni masovnomu i/ili ilegalnomu useljavanju iz Meksika i drugih latinoameričkih zemalja. Nisu svi skloni višim porezima, lijevo-liberalnim stavovima prema abortusu, instituciji (nuklearne) obitelji, odnosu spola i “roda” itd. Naravno da nisu svi ni predani katolici, no dolaze iz zemalja koje su većinski katoličke tako da u ovom demografski propulzivnom dijelu američkoga stanovništva leži potencijalna slamka spasa za Republikansku stranku i, općenito, američku desnicu. Pridobivanje toga stanovništva treba biti jedan od ključnih zadataka konzervativne ili zdravorazumske opcije u kulturnom ratu u SAD-u. No kako ga pridobiti? Zdrav razum u kontekstu pitanja kao što je primjerice odnos spola i „roda“ teško da je dovoljan, a možda je upravo Trump pokazao određene smjernice kako pristupiti latinoameričkomu glasačkomu tijelu.

Veliki broj glasova Amerikanaca latinoameričkoga (ali i afričkoga!) podrijetla Trump je, prema Hansonu, stekao svojom autentičnošću koja nedostaje mnogim uštogljenim i elitističkim ljevičarima, ali i republikancima. Mnogim Trumpovim glasačima, naglašava Hanson, nije bilo bitno njegovo veliko materijalno bogatstvo već njegov stav i jednostavan diskurs kojim nisu dominirala rasno-etnička, već klasna pitanja s kojima su se mogli identificirati. Međutim, osim „populističkih“ izjava i garda, nužan je (i) sustavan rad. Treba poraditi na integraciji i asimilaciji ljudi koji dolaze iz Latinske Amerike i to bez napuštanja stava da je ilegalno useljavanje ili, pak, nekontrolirano masovno useljavanje opasna stvar. U javnom diskursu, konzervativne opcije u Americi trebaju s jedne strane djelovati protiv demonizacije asimilacije i integracije useljenika u američko društvo, a s druge strane protiv česte demonizacije institucije državne granice. Granice i (samo)ograničenja, pa tako i državne granice, čine civilizirano društvo, kako društvo u jednoj državi, tako i društvo država.

Na kraju, kako dijelom implicira Bo Winegard, iznimno je važno da se konzervativni stavovi prema slobodnomu tržištu i privatnomu vlasništvu usklade s politikama koje su na korist radničke ili srednje klase, a protiv monopolističkih ili oligopolističkih velikih „igrača“. Vrlo siromašni i (neo)marksisti/socijalisti u tom su kontekstu često tek korisni idioti etabliranih korporacija koje su protiv slobodnoga tržišta, a bez slobodno-tržišnoga (te razumno i pravedno reguliranoga) gospodarstva srednja klasa, pa tako ni ona latinoamerička, ne može prosperirati. Tu je po(r)uku važno prenijeti useljenicima iz Latinske Amerike jer upravo mnogima od njih rodne zemlje pate od socijalizma velike države, klijentelističkoga kapitalizma i/ili nedovoljno slobodnoga tržišta, pa su tako nerijetko laka meta diaboličnoga saveza marksista/socijalista i famoznih megakorporacija poput Big Tech tvrtki. Tomu savezu vjerojatno ne bi smetalo, primjerice, uvođenje univerzalnoga dohotka jer bi on umanjio pokretnu snagu njihove konkurencije, konkurencije o kojem ovisi prosperitet ali i sloboda srednje klase.

  • Avatar Xsavi Zelton
    Xsavi Zelton:

    Članak je vrlo subjektivan jer govori o ratu 'konzervativne zdravorazumske opcije'