Blogosfera Volim pivu

Balada o zlatnom india pale aleu, buffetu Vis, Japi i sendviču od bunceka

Proći križevačku pivsku rutu koja se iskriža s domaćim gastronomskim iskustvom je kao - poslušati najbolju baladu, skroz se rastopiš!
Objava 28. studenoga 2018. 0 komentara 523 prikaza
Nova križevačka pivnica Japa mjesto je koje se mora naći na vašoj karti obilaska tog grada
Nova križevačka pivnica Japa mjesto je koje se mora naći na vašoj karti obilaska tog grada
Nudi se Križevačko pivo ali zajedno s desetak piva drugih hrvatskih pivara

I tako, kao da svi putevi vode u Križevce. Barem u zadnje vrijeme što se mene tiče. Nije bilo teško žabu natjerati da u vodu skoči pa sam bez rasprave prihvatio prijedlog da na ove rijetke slobodne dane odem na objed u Križevce a usput probam i pobjedničku IPA-u iz Brna Aleksandra Karrea. I kako to obično bude, pretvorilo se to u dan koji se rado pamti i to u onoj kategoriji koja se dodatno podcrtava. Tamo gdje stoje oni neobični, na onu dobru stranu. – Čekaj, prvo idemo u Vis, rekao mi je moj domaćin Sadvar, odnosno Aleksandar Karre. – Kakav Vis, pitam. – Vidjet ćeš, kaže. A Buffet Vis je mjesto odmah iznad glavnog križevačkog trga gdje vrijeme kao da je stalo. To je onakav lokal kakvih se sjećam iz svoje mladosti u socijalizmu, jednostavan, uređen po ondašnjem PS-u, mali šank, separei s malim stolovima, stolicama i klupama, zidnim šankovima za koju 's nogu'. I gdje je sve bilo dobro, fino, mirisno, toliko da se probijalo i kroz dim loših ondašnjih cigareta koje su bazdile maltene poput spaljene gume. Ništa to nije smetalo. E, pa to je Vis, povratak u tu dobru povijest, pogotovo kada vidite mali ali efektan jelovnik. Kuhane kobasice, ribice i – svinjski jezici!

Da, kuhani svinjski jezik zaboravljeni je specijalitet, a tamo ga ima, dođe s lukom i malo kruha. Sve za cijene koje su za Zagreb smiješne, 10-15 kuna, uz nezaobilazni gemišt koji je još nevjerojatnijih pet kuna i služi se u onoj staroj čaši oblika bačvice. Da smo ovdje stali bilo bi sasvim u redu i računao bih ovaj dan pod rubriku 'zadovoljan', no kada si u Križevcima mora se na Križevačko. I tako u pivničkom restoranu Tomislav u društvu Renata Hadrovića i Mate Bošnjakovića, frontmana Križevačke pivovare probao sam još jednu šaržu Jape i Križevačkog svijetlog. Dobar je novi Japa, gorak onako baš jako a osvježavajuć, kombinacija koja traži još. I Jape se može još i popiti jer je križevački pale ale zbilja pitak. O svijetlom ne treba trošiti riječi, znamo da je riječ o jednom od najpopularnijih lagerskih piva u nas, pogotovo kada se o neovisnima radi, dobro je s vremena na vrijeme podsjetiti se na njegove kvalitete. Idemo dalje, kad smo tu, probajmo sve.

Prije par dana napisao sam kako je u Brnu Aleksandar Karre osvojio zlatnu medalju u kategoriji red IPA po BJCP-u. Moram reći da bi pivo imalo ozbiljne šanse da prvo mjesto osvoji i na većim natjecanjima. Sadvarsko Lemon red IPA zbilja limuna ima, pa onda i grapefruite, korice limuna, ali sve na onaj način koji odmah sugerira kako je sve dobiveno isključivo korištenjem hmelja, ne dodavanjem aroma ili ubacivanjem voća. Onda je tu gorčina koja se ni u jednom trenutku ne približava trpkosti, a kroz sve se ni u jednom trenutku ne probija alkohol kojega ima sedam posto. Arome su doista izražene i nemaju problema izbiti iz podebele guste bijele pjene, pivo se lako pije, ukusno je, osvježavajuće. Da toga ima u bočicama, lako bi pronašlo poklonike.

Posljednja je stanica nova pivnica Japa. Sjajno mjesto zaista, odlično uređeno s pokojim duhovitim detaljem poput pivske Mona Lise, recimo. Odmah je to do industrijske zone gdje je veliki supermarket KTC koji također nudi klopu, no vidjet ćete da je bolje doći u Japu i zauzeti svoje mjesto za nekim od velikih drvenih stolova. Osim Križevačkog piva tu je na ukupno 12 točionika izbor ostalih domaćica. Odlučili smo se na Piece of Cake, baltic porter Mlinarice. Stari sam poklonik piva te pivovare i pripadajućeg joj restorana, a sada sam još i veći. Jer, Piece of Cake, kojeg sam probao i kao jako mlado pivo, doista je izvrstan. Korištena je kava Montecristo iz kušaonice kave Quahwa, a onda još i začini iz popularne Harisse, kakao i tonka. Ta je tonka bio faktor x kojega nismo ranije mogli odgonetnuti, a riječ je o kompleksnom začinu koji se stavlja u kolače, daje mješavinu vanilije, cimeta, klinčića. I zbilja, prvo vas udari ta tonka sa svim svojim mješavinama, a onda se prijeđe na kavu koja pivo 'prešalta' u onaj klasični baltic porter. Zaista sjajno. No, bio je to tek desert nakon što smo pojeli neviđeno dobar sendvič od bunceka koji tamo služe. Dođe uz ili čisti ili s vrhnjem pomiješani hren, moj je savjet da naručite s malo manje kiselog zelja jer je mogućnost da zbog obilja nastane nered u tanjuru (i drugdje). Odličan zalogaj koji se, dakle, može upotpuniti nekim od sjajnih piva. Za oproštaj Slawonerov kriek po kojem je već poznat. I nije bez vraga, zaista je dobar, savršen desert pogotovo nakon takvog dana. Uvijek je dobro u tim Križevcima

Zoran VitasFoto: Zoran Vitas 1 / 4

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.