Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Volim pivu

Hrvatska gin konvencija - nakon domaćeg piva dobro nam došli domaći craft ginovi

Ukupno se predstavilo devet proizvođača ginova, to je otprilike i sve što se za sada može pronaći u nas ako je riječ o hrvatskoj etiketi. Gin, dakle destilat od žitarica ili aromatiziranih melasa, s hrvatskom se etiketom pojavio prije nekih godinu i pol dana
Objava 26. kolovoza 2018. 0 komentara 1038 prikaza
Nakon craft piva logično je da su se u nas pojavili i prvi craft destilati
Nakon craft piva logično je da su se u nas pojavili i prvi craft destilati
Ginovi već imaju publiku u nas odgojenu na vrijednim stranim etiketama

Off topic za koji ne znači da neće postati i regular topic! Nešto nakon početka pivske craft revolucije počelo je nešto slično i u visokoalkoholnim pićima. Craft vodke, whiskeyji, rumovi snažno su počeli dobivati na popularnosti iz istog razloga kao i craft piva. Visokokvalitetne maloserijske šarže iz malih destilerija osvajale su publiku bez obzira na nešto višu cijenu. I kada kažemo male destilerije, mislimo na isto ono što su i male nezavisne pivovare, zajedničko je jednima i drugima da su nekorporativne. Normalno, ovdje su se oduvijek pili whiskeyji, lako su uhvatili korijena i Jamesoni, Jim Beamovi pa onda i Glenfidich, zatim i neke ekskluzivnije marke. S ginovima i rumovima bilo je nešto drugačije, Beefeater je dugo stajao kao praktično sinonim za gin, Bacardi za rum, i to je bilo manje-više to. Ne kažem da to nisu kvalitetna pića, no za nešto više, za onda dodatni seksepil koji bi privukao širu publiku koja uvijek traži novo i drugačije trebalo je nešto više. Unazad nekih pet godina počeli su se u nas probijati neki novi brandovi. Prije svega kroz Rumeriu Gorana Petkovića koji je ponudio jednu prilično dobro popunjenu paletu rumova i ginova, pa onda kroz lokale poput Ro&Doa gdje je stari prijatelj Dominik upravo čuda radio s takvim pićima prenoseći ono svoje znanje koje je donio s rada po šankovima u drugim zemljama s dužom tradicijom. Prije neke tri godine upoznao sam se na VinoCOM-u s kultnim američkim brendom Tito's vodka za koji čujem da se dosta dobro probija po boljim restoranima i lokalima u nas. Hendrick's je u međuvremenu zamijenio Beefeater na mjestu sinonima za rum. Odličan omjer cijene i kvalitete te osobine koje dopuštaju različite nevjerojatno dobre kombinacije i koktele oko njega su stvorile publiku kojoj nije problem dati 50 kuna za takvo piće. Opet – pit ću manje ali kvalitetnije, to mi se doista čini kao najbolja opća definicija craft pića. No, sada je krenulo jedno novo doba a koje je moralo doći po logici stvari.

Dobili smo nekoliko domaćih craft ginova pa je zaista vrijedilo doći na prvo okupljanje gdje su se sva ta pića našla na jednom mjesti, Hrvatsku gin konvenciju u Craft Roomu. Za mene je tu bila još jedna vrijednost, o ginovima ne znam praktično – ništa. Volio sam uvijek popiti dobar gin, no bilo je to povremeno kako me više zanimalo pivo, no uvijek je to moje zanimanje bilo nekako površno. Ali, moram priznati, ovako s potpuno laičkog stajališta, vrijedilo je doći i probati. Ukupno se predstavilo devet proizvođača ginova, to je otprilike i sve što se za sada može pronaći u nas ako je riječ o hrvatskoj etiketi. Gin, dakle destilat od žitarica ili aromatiziranih melasa, s hrvatskom se etiketom pojavio prije nekih godinu i pol dana. I to iz ruku Miljenka Brigljevića čija obitelj se već odavno bavi likerima, voćnim rakijama i drugim destilatima, pa je po tome to bilo i nekako prirodno. – Praktično sam pionir destilacije u nas uopće, od 2002. godine radimo različita pića. S ginom je isto kao što je bilo u tom početku. Tko je tada znao za medicu, sve se svodilo na rakije i pelinkovac. I sada je tu moj gin, logično jer su takva pića i u nas sve popularnija, kaže nam gospodin Miljenko. Ono što je bitno spomenuti kod ginova jest da se u njihovim aromama jasno treba isticati borovica. Tako je to bilo i s Brigljevićevim ginom nazvanim Flying Cat. Kako sam naučio u svojoj prvoj gin večeri, kvaliteta je gina što se uz borovicu slobodno mogu pojavljivati različite i brojne druge arome uz jedino pravilo kako borovica ne smije ostati u cijelosti zanemarena. Prvi hrvatski gin koji sam probao bio je, ipak, Rhapsody koji proizvodi Butterfly Effect iz Samobora a čiji je frontman Hrvoje Lindić kojega odavno poznajem iz pivskog svijeta budući da je on vlasnik Pivoteke. Mogu reći da je za mene to bilo jedno divno iznenađenje, izrazito aromatično piće koje od tog svojeg bogatstva nije previše pobjeglo niti u okusu. Otvorena je ta prva boca prije finala Svjetskog prvenstva u Rusiji, trajala je možda nekih sat vremena, sasvim sigurno ne više. – Imali smo dizajnera za etiketu koja je umjesto nalijepljena na boci iscrtana. Željeli smo da se odmah vidi trud oko proizvoda, rekao nam je Lindić, jer doista je svatko s kim sam se susreo za Rhapsodyjev dizajn imao samo pohvale. – Logično je da se sada nakon piva pojavljuju i domaći craft ginovi. S time da su oni i u nekoj startnoj prednosti, ne traže posebne uvjete transporta i čuvanja te imaju dulji rok trajanja. Prirodno, riječ je o skupljim pićima no i prema današnjoj večeri vidi se da publika ponajprije želi kvalitetu a prednost daje domaćem proizvodu. Naš je gin jako aromatičan jer želimo da se najveći dio tih aroma osjeti u svakoj kombinaciji, rekao nam je Rhapsodyjev frontman. Još smo jednom starog znanca sreli na predstavljanju hrvatskih ginova. Mario Bošnjak popularni je pivar iz Sičica kod Nove Gradiške, volio sam uvijek promovirati njegovo pivo, podjednako je to neka osobna nota koliko je i kvaliteta. Poveznica s Daruvarom gdje se nekada pravilo i njegovo pivo ostala je kroz temeljni sastojak njegova gina. A to je Imperial IPA Petog elementa. – Takvo pivo nam treba je jako bogato hmeljnim aromama. Pivo se destilira pa se destilat filtrira aktivnim ugljenom pa se dodaju začini nakon čega slijedi maceracija pa opet destiliranje i onda odležavanje. Za stotinjak litara gina potrebno je dvije tisuće litara piva, no i sami vidite kako se radi o jednom drugačijem iskustvu, kaže nam Mario Bošnjak za svoj MB72 u kojem je našao novi interes a nije se odvojio od stare strasti.

Pogotovo je dobra odluka bila da se na tu prvu domaću gin konvenciju dovedu i pravi stručnjaci, bili su tu momci iz Barmen.hr te iz poznatog distributera finih pića Vivat i partneri. Isprobavajući ginove u kombinaciji s različitim začinima i tonicom Thomas Henry te uz pregršt korisnih hintova lako se dobio uvid u pravu vrijednost gina. OK, možete ga piti samostalno, tek s kockicom leda i već je to u redu. Međutim, sve što se može dobiti pravilnim kombinacijama tonica, sokova, drugih likera i pića otvaraju neviđene horizonte. Tu se također vidi koliko će uspjeh pojedinog gina na pojedinom mjestu ovisiti o kvalitetnom barmenu. Loše odabran tonic ili začin neće dozvoliti da gin iskaže najbolje što ima ili da se u potpunosti izgubi. Isto je tako uživanje u ginu jedno osobno iskustvo jer u toj pregršti aroma koji nose i ostali iz ekipe poput Croatian Dry Gina destilerije Perković iz Bregane, Dubrovnik Republic Gina, Karbuna iz buzetske destilerije Aura koji se čak pakira u boce od terakote, Old Pilot's Gina zagrebačke destilerije Duh u boci, Nostromo Wine Gina vinarije i destilerije Rossi iz Vižinade ili Luftbremzera iz Zagreba. Ima, dakako, početničkih pogrešaka no čini mi se ne u toj mjeri da neki ne bih probao još jednom. Kao i kod piva, očekujem da će popularnost craft ginova porasti strelovito, ali mi se čini da bi razvoj mogao biti ponešto drugačiji. S obzirom na cijenu, tražit će se da oni budu vrhunski, uvijek dostupni i apsolutno konzistentni. Sve što sam čuo na Hrvatskoj gin konvenciji, jedan ozbiljan nivo znanja, ali i publika koja je vrlo motivirana i zainteresirana te ima već sada dobar nivo poznavanja, mislim da će se jedan broj hrvatskih ginova vrlo brzo profilirati kao vrhunski i probiti se u najbolje naše lokale.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.