Blogosfera Volim pivu

Možda na njegovo pivo dođe i Steve Wozniak. Nick Calder-Scholes to je sigurno zaslužio

U Nicku Calder-Scholesu osobno sam pronašao velikog prijatelja, osobu u čiju se pozitivu trebaju svi ovdje ugledati, i ne samo oni koji se bave pivom. A pogotovo oni jer, budimo iskreni, to je čovjek koji je domaćoj craft sceni donio potpuni preokret. Svojoj pivovari donio je apsolutno priznanje kao dijelu scene i najinovativnijem craftu u nas
Objava 08. kolovoza 2018. 0 komentara 392 prikaza
Nick Calder-Scholes donio je sceni neočekivanu promjenu
Nick Calder-Scholes donio je sceni neočekivanu promjenu
Svoj posao nastavlja u Australiji, ali ipak će povremeno dolaziti u Hrvatsku

Iako me uvjeravaju kako zapravo ne odlazi jer tu su društvene mreže i ostale moderne metode komunikacije pa će uvijek biti dostupan za neki savjet ili razgovor, svejedno je odlazak Nicka Calder-Scholesa za mene tužan dan. Sjećam se kada sam objavio informaciju o tome da Nick Colgan otvara pivovaru, čini mi se kako sam čak bio prvi, isto sam doznao kako se traži i glavni pivar. Sjajno, pomislio sam, evo prilike za naše dečke. No, ubrzo se pojavila informacija kako stiže neki Novozelanđanin. Razočarenje. Pa kako je to domaća pivovara ako je vlasnik Englez a pivar je s Novog Zelanda!?

Bila je to i zanimljiva novinska priča pa sam napravio razgovor s Colganom tada se, barem mislim, upoznavši s Nickom pivarom. Bah, u redu, mislio sam, vidjet ćemo kako će to ići, koliko će nam biti interesantno jer je poslovni model bio jasan – pravimo pivo za naše festivale u Tisnom. I ta prva piva bila su onako, ne nešto što bi nekoga oduševilo, tako da su mi očekivanja još i pala, pa sam cijelu stvar tretirao kao jednu od svojih dnevnih priča koje mi se izgube negdje u podsvijesti. Samo, nije neuobičajeno da promašim u procjeni, a ovoga puta promašio sam praktično u svemu.

U Nicku Calder-Scholesu osobno sam pronašao velikog prijatelja, osobu u čiju se pozitivu trebaju svi ovdje ugledati, i ne samo oni koji se bave pivom. A pogotovo oni jer, budimo iskreni, to je čovjek koji je domaćoj craft sceni donio potpuni preokret. Svojoj pivovari donio je apsolutno priznanje kao dijelu scene i najinovativnijem craftu u nas. Upravo je Nick Calder-Scholes ponajviše doprinio promjeni u razmišljanju, natjerao cijelu scenu da počne misliti o eksperimentima, širenju palete proizvoda, drugačijem pristupu. On je u Gardenu pokazao kako se može i kako je moguće u zapanjujuće kratkim intervalima izbacivati nevjerojatno kreativne stilove piva, praktično svaki s nekim twistom.

Pokazao je i kako u nas i naših pivovara postoji još mjesta za napredak, da se od ljudi poput njega može jako puno naučiti. I dijelio je to znanje, surađivao i s domaćim pivovarama. Jer, Nick je od početka bio jedan ambiciozan lik, sjećam se kada mi je pričao kako je u Fourpure, londonskoj pivovari iz koje je došao u Zagreb, radio za neku malu plaću i to po dvije smjene, kada su ostali završavali i pakirali se na pivo, Nick bi ostajao još jednu smjenu jer je njegova žeđ bila drugačije prirode, on je bio žedan znanja. Pogon sličan onome u Zmajskoj dotjerao je tako da se na njemu bez improvizacije može kuhati zaista široka paleta pivskih stilova, jednom mi je rekao kako je to zapravo Zmajska 3.0. I iz tog pogona kojim se njegov proizvođač Letina osobito ponosi izašla su doista neka od najboljih piva skuhana u nas, Nick i Garden postupno su osvajali domaću publiku i profilirali se kao najinovativnija domaća pivovara. Bio sam svojedobno oduševljen Citrus IPA-om, i danas mi je to pivo drago, ne toliko aromama i okusima koliko idejom.

Mala je ali efektna prevara staviti u fermentor 80 kg naranče i grejpa! Pa nekoliko saisona, prvi souri koji su se u nas pojavili, pa prošlozimski Croatian Imperial Stout, pa Milkshake IPA koja je hit ne samo u Hrvatskoj, pa najgorča Triple IPA, nadam se da će se Nick pojaviti ove zime da popijemo i onaj eisbock koji godinu dana već odležava u Gardenovim prostorima. A onda i na taj dan rastanka kada smo malo proslavili, popilo se i malo Brut IPA-e, piva na čije sam ga kuhanje, tvrdio je, ja potaknuo nekim od svojih tekstova. Sjajni Novozelanđanin naprosto je pokazao kako se to radi, gledaj svoja posla, kuhaj, eksperimentiraj, isprobavaj i privikavaj publiku da je kod tebe uvijek dobro, često i uvijek novo.

Nadam se da će dečki u Gardenu nastaviti istim ritmom, da se neće izgubiti tog duha. A sam Nick ide u jednu novu odličnu priču. Down Under u Australiji, u Sidneyju stvara se jedan sasvim novi kvart oko par hangara koje je kupio nitko drugi nego Steve Wozniak, suosnivač Applea. Vrlo brzo niče tamo naselje za novu generaciju koja voli sve originalno, pa će tako i odmah do nove Nickove pivovare biti i craft destilerija, uskoro i čitav niz pekarnica i restorana koji rade samo sa svježim i organskim.

I mladi ljudi koji se bave tehnologijom, imaju novca za najbolje što Nick može. A i kuća nije više tako daleko, Novi Zeland, pa Auckland, i onda još nešto malo dalje do očeve farme nekih je osam sati, ako sam dobro zapamtio, manje od 35 koliko je bilo odavde. I sve je ostalo isto cijelo vrijeme, jer i naš drug Nick ostao je isti, nikakav uspjeh, gomile prodanog piva, nekih 70 vrsta piva skuhanih u ovih par godina nisu ga nimalo promijenili. I zato ipak treba žaliti i čekati onaj beep s porukom 'tomorrow man, my latest brew. Wanna do it?' Always, no doubt!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.