Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Volim pivu

Odlazi dobra 2016. godina, nadamo se isto takvoj 2017.

Objava 28. prosinca 2016. 0 komentara 518 prikaza
Uskoro ispraćamo jednu odličnu pivsku godinu
Uskoro ispraćamo jednu odličnu pivsku godinu
Pivska 2016.

Pred kraj prošle 2015. godine slušao sam neke pesimistične prognoze o tome kako će ovo biti odlučujuća godina za craft u Hrvatskoj. Nisam dijelio to mišljenje, prije svega jer nakon tek godinu i nešto malo više dana ne može se donijeti neki kvalitetan sud. A onda i zato što i sada, godinu dana nakon tih razgovora, ima još prostora za rast, i to puno. Da sam bio u pravu dokazale su i bilance svih poznatijih novovalnih neovisnih pivovara gdje niti jedna nije zabilježila ozbiljan gubitak. Nije propao nitko od nacionalno prisutnih pivovara, a dogodila se i jedna bitna promjena. Najveći iskorak donijele su pivovare u vlasništvu stranaca. Potvrdila se etiketa Prvog viškog piva, a o The Garden Breweryju sam napisao valjda sve što se moglo napisati. Odmak je nastupio u broju izbačenih stilova, a onda i u konzistentnosti i kvaliteti pogotovo kada se o Gardenu radi. Domaći su pivari, ne znam zapravo da li zbog te promjene ili nečega drugog, odgovorili na bačenu kartu. Pojavio se ove godine i Crafter's, s opet drugačijim pristupom a koji je godinu završio s jednim doista originalnim i odličnim pivom. Više doista nemam nikakvog razloga za jamranje kako se nema što popiti. Itekako ima, nikada nismo imali ovoliko pivskih stilova istodobno u ponudi a da su proizvedeni u Hrvatskoj ili nose hrvatsku etiketu. K tome, ne treba zaboraviti i stvaranje brojnih lokalnih pivovara. Koliko sada točno ima neovisnih pivovara, nacionalnih i lokalnih, priznajem, ne znam točno.

No, sljedeća godina silom bi prilika mogla biti jedna od važnijih u razvoju neovisnog pivarstva. Prije svega ovdje mislim na novu stopu PDV-a u ugostiteljstvu koja je sve samo ne poželjna, i ne samo za craft, jasno. Nekako se gotovo nemogućim čini postaviti poslovanje po modelu češke ili njemačke pivnice ili američkog Stonea. Margine su te koje jesu, ne vjerujem da će se tu nešto bitnije mijenjati s ovako fluktuirajućim cijenama sastojaka s kojima su se pivari suočavali protekle godine. A PDV u ugostiteljstvu ide gore za 12 posto. Olakšavajuća je okolnost, kako pokazuje grafikon uz ovaj tekst, da više nemamo najskuplju trošarinu na pivo. Kako se i očekivalo, taj je potez pretprošle Vlade doista i donio novih radnih mjesta, bolju opremu, neki će otvoriti vlastite pogone. Bilo bi doista šteta da se taj učinak poništi višim PDV-om. No, što je tu je, nisam u pivara osjetio nikakve znakove odustajanja, a i sam sam podosta optimističan pa mi se čini kako će se rast nastaviti no možda ne više takvom brzinom kao proteklih godinu i pol. Po onome što vidim na terenu, može se vjerovati u to kako će ljubitelji crafta prežaliti kunu ili dvije veću cijenu ne bi li popili svoje pivo. Ova publika, po dosadašnjim iskustvima, i dalje važnijim drži ono što je u čaši od onoga što je na papiru koji je uz čašu stigao. Ljubitelj će crafta popiti pivo po koje je došao, cijena tu i dalje neće biti ograničavajući faktor. Čini mi se da se nešto slično može zaključiti i u razmišljanju o novoj publici, pijenje crafta nije stvar cijene, i da PDV padne na pet posto opet bi ta piva ostala bitno skupljima od industrijskih. Smjelo ću zaključiti ovaj paragraf tvrdnjom kako će sljedeće godine kvaliteta ponude i znatno širi izbor omogućiti craftu još jednu solidnu godinu. Sada, nakon gotovo tri godine praćenja scene, mogu sebi dopustiti i pokoju pohvalu. Vjerojatno se nećete iznenaditi ako kažem kako je za mene The Garden Brewery pivovara godine. Sasvim nov i svjež pristup, inovativan koncept prostora pivovare, nekih 12 pivskih stilova koje su izbacili u manje od godinu dana, funkcionirajući webshop vjerojatno su dovoljni da opravdaju moju tvrdnju. Po meni, njihova Citrus IPA najbolje je pivo napravljeno u Hrvatskoj ove godine, iako se sada potkraj godine pojavio ozbiljan kandidat, no konzistentnost, stabilnost i dostupnost dodatno su prevagnuli. Dvoumio sam se oko osobe godine. Hrvatskom se pivarstvu predstavio ponajbolji svjetski pivar Kjetil Jikiun, upoznao sam ga kao doista sjajnog lika od kojeg se konstantno može učiti. Čini mi se da s njim svakako ne bih pogriješio. Ipak, Gardenov Nick Calder-Scholes za mene je ponajviše obilježio ovu pivsku godinu, i kreativnošću, i upornošću, i načinom razmišljanja, što je sve urodilo sjajnom paletom piva. Događaj godine bez razmišljanja mi je Požeška krigla. Lokacija na kojoj se to održava, razina organizacije, entuzijazam Tina Lehnera i svega nekoliko njegovih kolega naprosto su fascinirajući. Krigla je daleko, daleko više od kakvog godišnjeg tuluma, to je sada jedno široko, da ne kažem nacionalno, okupljanje na kojem nema nepoželjnih. A ne zaboravimo, Hrvatsko homebrew prvenstvo doseglo je takvu razinu da doista treba jako puno da ga se nadmaši. A znam da će ove godine ono biti još i bolje. Što se mene tiče, osobno žalim za pivskim festivalom koji nismo u Zagrebu mogli održati, nadam se da će za to biti još prilike, no zato će scenu prilično skoro dočekati jedno iznenađenje. A i ovome će blogu uskoro biti pune dvije godine.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.