Nekako smo očekivali da bi tradicionalno njemačko pivo altbier po prvi puta ovdje napravio netko drugi. Pivionica je ostala vjerna sebi pa je nakon lagera njemačkog stila izbacila i altbier. Riječ je, dakle, o stilu koji potječe iz Wesphalie, konkretnije grada Dusseldorfa i njegove okolice, ali onda i Krefelda te Monchengladbacha. Ime se po prvi puta pojavljuje 1838. u ponudi pivovare dusseldorfske pivovare Schumacher. Jedno tumačenje imena, alt od latinskog "altus" otkriva o čemu je riječ, to je pivo gornje fermentacije, ale. I veliki Michael Jackson posvetio je dužnu pozornost ovom pivu spominjući ga čak i kao specijalitet u moru lagera. S razlogom, jer riječ "alt" znači i "staro" na njemačkom i to je kao počast pravljenju piva na način kako se to radilo prije lagera, a kojem je ova njemačka regija ostala vjerna. Ali ipak, nakon fermentacije vrši se lagering, odnosno odležavanje, što ovaj stil čini doista posebnim. Kod ovakvih aleova izraženi će biti aromi i okusi dobiveni iz sladova, nešto manje od hmeljeva, a poželjno je da ima i voćnih a onda i nešto hmeljnih, travnatih aroma. Tako nešto ponudit će Tamni Fulir koji je spravljen od šest sladova. Čak i nešto više jer prema boji i alkoholu pomalo izlazi iz stilskih pravila za altbier i ide prema njegovoj jačoj verziji, stickeu. Dakle, izrazito je tamnocrvene boje, ali svijetlije debele pjene. U aromi ćemo pronaći prženi slad i nešto trešnje popraćenih karamelom. Okusi će ispratiti ove arome uz dosta gaziranosti ali i dovoljno gorčine da ne odbije nikoga. Hmeljne arome nisu toliko izražene, no ne treba zamjeriti jer za ovaj stil i ne moraju biti prisutne, a riječ je o pitkom i dobrom pivu koje opravdava pripadnost stilu. Preporuka je piti ga na sobnoj temperaturi kada će do izražaja doći nabrojane arome. Ide s pečenim mesom ili sirevima poput ementalera. Ono što veseli i daje dodatan razlog ovoj preporuci jest cijena. Za bočicu 0,33 traži se 10,5 kuna što je korektna cijena za prvi hrvatski altbier. Dakle, svakako probati, jawohl!
