Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Volim pivu

Zadnju godinu bloganja pamtit ću po Jeffu i Bijelom

Za mene, najbolje pivo neke domaće pivovare 2018. godine bio je My Name is Jeff LAB-a iz Splita. Quadrouple IPA sa sedam hmeljeva nadmašila je debelo sve što su do tada radili a senzaciju izazvala i preko bare, na Nitro Festu u Coloradu
Objava 24. veljače 2019. 0 komentara 440 prikaza
Ponajbolje pivo prošle godine oduševilo je i Amerikance
Ponajbolje pivo prošle godine oduševilo je i Amerikance
Uz Jeffa odlično je bilo i PriMariusovo Bijelo

Blog Volim pivu navršio je četiri godine, no kako neki od vas znaju, imao sam tešku operaciju koja je i jedan temeljiti restart, šansa koju ne dobiva svatko. A to podrazumijeva da više ne mogu piti onako kako se pije. A ako ne mogu popiti pivo kako treba, onda bolje da o pivu ne pišem. I dalje mogu pisati o ljudima i događajima, kućnom pivarstvu i medaljama koje ti ljudi stalno osvajaju poput nedavno u Slovačkoj te tako sebe promoviraju kao garanciju neovisnog pivarstva. Nažalost, ionako je u posljednjih godinu dana najmanje vremena ostajalo za blog zbog drugih obaveza koje su neprestano rasle u drugim sektorima pa tako i ovaj sažetak prošle godine debelo kasni. A ima se što za napisati.

Za mene, najbolje pivo neke domaće pivovare 2018. godine bio je My Name is Jeff LAB-a iz Splita. Quadrouple IPA sa sedam hmeljeva nadmašila je debelo sve što su do tada radili a senzaciju izazvala i preko bare, na Nitro Festu u Coloradu. Složit ćemo se, to je doista velika stvar za cijeli craft, svako dobro predstavljanje nekog našeg pivara, dobro je predstavljanje cijelog našeg pivarstva. Bilo je to doista jedno sjajno pivo. Međutim, nepravedno bi bilo ne napraviti iznimku i ne dati priznanje još jednom odličnom pivu koje sam pio prošle godine i iznimno u njemu uživao.

Bijelo od PriMariusa uveseljavalo me kroz ljeto i još jednom me podsjetilo zašto je druid s Radničke dobivao nagrade za svoja belgijska pšenična. Jer nitko to ne radi bolje. Toliko osvježenja u čaši, limuna k'o u priči uz tek dašak korijandera pokazalo je da PriMarius zna itekako kako se dobar wit radi. Pivar godine za mene je netko koga se počesto zaobilazi, i zato što je i samozatajan, treba i to reći.

To je Edi Jendrić. Mlinaričina su piva u pravilu uvijek odlična, a često se pojavljuju i na festivalima pa su dostupna ne samo posjetiteljima popularne zagrebačke pivnice. Oni pak imaju privilegiju uživati u najsvježijim Mlinaričinim pivima koja dolaze iz obližnje pivovare koja je kao apoteka uz poneki odličan zalogaj po kojemu je Mlinarica poznata već desetljećima. Nekada bih nastavio s komentarom tržišta ali ne vidim više nekog smisla u tome. Sada u Hrvatskoj ima više od 40 neovisnih pivovara, vjerojatno će ih biti još. I to je jako puno. Tržište će sve odrediti, kao što i obično to radi pa je najbolje na tome i stati.

Pišući ovaj blog stekao sam nevjerojatno puno prijatelja, posjetio mjesta koja inače možda nikada ne bih, naučio jako puno, trebalo je i još, no tako to ide u životu, svaka zabava jednom završi. No, ova ovdje će samo poprimiti malo drugačiji oblik.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.