Blogosfera Volim pivu

Zagreb Craft Beer Week, dobar start koji zaslužuje da ga se iduće godine opravda

Kao i na svakom festivalu vidio sam mnogo poznatih, the usual suspects kako se volimo pošaliti, no i ovaj su puta oni činili većinu. Postoji još puno onih koji doista za craft nisu čuli, ili možda nisu čuli za mnoge pivovare koji se njime bave. Lokacija je bila savršena da se takve ljude upozna s cijelom kulturom, to je bila i namjera.
Objava 03. prosinca 2017. 0 komentara 763 prikaza
Pregršt piva u dobrom ambijentu zaslužuje repeticiju
Pregršt piva u dobrom ambijentu zaslužuje repeticiju
Prvi puta craft događaj u nas imao je pokroviteljstvo neke ambasade

Prvo pa muško, prvi mačići u vodu i tako dalje frazetine koje su ovaj puta ipak neiskoristive. Zagreb Craft Beer Week i u njega uklopljen festival bio je dobar događaj. U osnovi, pivski festival kakav smo vidjeli već toliko puta na različitim mjestima u ovoj zemlji donio je neke stvari koje bi za domaći craft mogle biti ključne, odnosno u svakom su slučaju nedostajale. Na ovom blogu i po grupama pivopija dosta se trubilo kako je odaziv HoReCa lanca na hrvatsko neovisno pivarstvo gotovo pa zanemariv. U velikoj većini slučajeva craft pivo tek je zamijenilo ili tek bilo dopuna postojećoj ponudi. Potpuno neshvatljivo, nikako nije jasno kako je to zanimljivo jedino ono što je u tanjuru, a nije ono što je u čaši pored tanjura. Osim ako je riječ o vinu, naravno, ono je odavno i neraskidivo etablirano kao dio gastronomije i ovdje u nas. U tjednu festivala četiri su puta demonstrirane prednosti koje pivo ima kada se sparuje s hranom ili kada se s hranom priprema. Konoba Kostanjac, American Bar Dollar, pa onda i vrhunski kuhari Priska Thuring i Tom Gretić pokazali su koliko pivo može podići ponudu bilo kojeg restorana. Zbog drugih obaveza uspio sam biti samo na večeri koju je u Craft Roomu priredio Tom Gretić. U prostoru je bio povelik broj onih koji očito poznatog kuhara prate u njegovim gastronomskim pothvatima, među njima solidan broj vrlo uglednih zagrebačkih građana. Znači, niti gradskoj kremi nije problem sjesti za stol na koji će im umjesto boce vina donijeti – pivo. Mahom se u sva četiri slučaja radilo o malim gastronomsko-pivarskim spektaklima, Konoba Kostanjac i American Bar Dollar imaju već neko vrijeme iskustvo u priređivanju hrane s pivom i za pivo. O Priski Thuring i Tomu Gretiću ne treba trošiti riječi. Podvlačim, ovdje nije riječ o tome je li nešto spravljeno ili spareno kako treba, riječ je o legitimaciji koju domaće craft pivarstvo sada ima i zbog koje bi mu put u visoku gastronomiju trebao biti otvoren.

I onda sam festival. Kao što rekoh u početku, Zagreb Craft Beer Festival na prvu se nije razlikovao od ostalih festivala kojih smo se već toliko nagledali. No, ovaj je imao potporu britanske ambasade što je po prvi puta da je neki pivski festival u nas imao tako visoko pokroviteljstvo. Uključili su se Britanci ozbiljno, dovukli piva 20 njihovih pivovara, doveli osam pivara da budu gostima festivala. A on se održavao u atriju Studentskog centra s ciljem da se privuče prvenstveno one koji do sada nisu probali ništa. Britanski su pivari trebali biti garancija tome, mala je bojazan bila da se zbog toga ne dogodi da naši budu tek dekoracijom. Nije se dogodilo. Festival je u potpunosti uspio u dijelu koji se tiče piva. Već neko vrijeme možemo slobodno tvrditi kako je kvaliteta ponude na ovakvim događajima sada stabilna, bez tehnički neispravnih piva te sa sve boljom ponudom. Ovo bi mogao biti do sada možda i najbolji festival, barem ću ja neka piva pamtiti dosta dugo. Primjerice, kuriozitet je bilo probati pivo istočeno iz caska, odnosno zdravoseljački – bureta, dakle ono što na otoku vole zvati real ale, ovdje je to bio Saltaireov Pride. No, odmah do nalazio se Tiny Rebel gdje je krenuo prvi udar – Imperial Puft, imperial porter s okusom bijelog sljeza, neke će, kako je i navedeno u dobro složenom katalogu piva za festival, podsjetiti na nekadašnji popularni slatkiš Munchmallow. I njihova američka IPA Clwb Tropicana sjajno je pivo, očito je zbog čega je ova velška pivovara toliko puta nagrađivana. Justin Hawke iz Moora saznao je nakon što je sletio u Zagreb kako je nagrađen za pivara godine od strane britanskih pivskih novinara. I da, vidjelo se zašto. Old Freddy Walker jest old ale koji je najbolje britansko zimsko pivo 2004. te je na listi 300 piva koja morate probati prije nego što umrete. Eto, jedno manje a i pamtit ću ga. Kao i JJJ Imperial IPA-u ili Smokey Horyzon dimljeni raženi ale. Vibrant Forestov Kaleidoscope bila je doista sjajna američka IPA s pregršt tropskih aroma i okusa, napravljena doista odlično. Pa je onda tu bio i Abbeydaleoc Unbeliever #3.1, sour s tropskim voćem, Saltaireov Triple Chocoholic, stout kojem je smisao to što mu ime i kaže – čokolada. A onda je stigao šampion. Northern Monkov Sticky Toffee Strannik, imperial stout s naglašenom karamelom bilo je, vjerujem, najskuplje pivo na festivalu, no nije trebalo žaliti. U provali imperial stoutova u kojoj u Zagrebu uživamo u posljednje vrijeme ovaj bi lako pronašao svoje mjesto na ili negdje pri vrhu. Primjećujete, otočki su pivari došli s pivima koja su teško njihova tradicionalna. Iskreno, očekivao sam neku grupu veterana koji proizvode neke engleske IPA-e, portere ili stoutove, kojima će ovo biti jedan lijepi izlet bez nekih ambicija i obaveza. Sve samo ne to. S otoka su stigli ljudi koji su donijeli najbolje što imaju, s ambicijom da to prodaju ili barem plasiraju ako ne ode sve na festivalu, ali i da pronađu kontakte koji će im omogućiti da ostanu na hrvatskom tržištu. Nije da se ne bi moglo dogoditi, u razgovorima sam doznao kako cjenovno oni doista mogu biti konkurentni. A mene uvijek veseli široki izbor.

Međutim, naši su se dobro nosili s britanskom ofenzivom. Uvijek volim vidjeti Bojana Papa koji je ovaj puta iz svojeg Beckersa donio odlični Nitro Dry Stout uz već dobro poznati pale ale. Habaneon Stout od Varionice odlično je ispao, daleko je bolji od prošlosezonske testne šarže stouta s chillijem. Super je štos s cold brewom Franckove kave. Jasno da je Garden došao s cijelom baterijom piva, od toga tri spravljena za festival, sour s jagodom i lavandom, druga iteracija Julebryga pa onda stout s kakaom i narančom, ta kombinacija mi se jako sviđa. Bili su tu i veterani poput Zmajske, Medvedgrada, pa Pulfer, Pivionica, Križevačka, Vunetovo s dobrim American Stoutom, Varoška, novajlije poput Zeppelina. Ipak, pobjednici su domaćih pivara LAB-ovci iz Splita, Siniša i Ante sa svojom double IPA-om na koju su upućivali i sami gosti iz Britanije. Zaista sjajno pivo, ne jeftino, ali dali su dečki sve od sebe, pa i puno od toga što su imali od sirovina, i to se vidjelo. Odlična je ideja bila angažirati posadu showa 3,2,1 kuhaj koja me oduševila kiselom juhom s prženim svinjskim ušima (stvarno sjajno!) te sa sendvičem od bunceka i čvaraka, bit će to jedan od zimskih hitova. Organizacija odlična, narukvica kojom se plaćalo, lijepa čaša, duhovit i zanimljiv katalog piva i pivovara. Ali, craft u nečemu još kaska, a to je marketing. Kao i na svakom festivalu vidio sam mnogo poznatih, the usual suspects kako se volimo pošaliti, no i ovaj su puta oni činili većinu. Postoji još puno onih koji doista za craft nisu čuli, ili možda nisu čuli za mnoge pivovare koji se njime bave. Lokacija je bila savršena da se takve ljude upozna s cijelom kulturom, to je bila i namjera. Za to je potreban agresivniji marketing, sam CraftRoom, jasno, nema tu financijsku mogućnost, čini mi se da, ako su pivovare ovo prepoznale kao ključan događaj, trebaju participirati na neki način da bi se ljudi ovdje doveli. Jer zasigurno ne bi požalili, u subotnjem se izlasku ionako troši, pa zašto ne na dobro pivo u dobrom ambijentu?

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.