Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Autoplagijat novinskog kolumnista parazitsko je novinarstvo ili onanija

Objava 28. kolovoza 2014. 56 komentara 1479 prikaza
Tiskara Zagreb, Snimio: Goran Stanzl, Pixsell
Tiskara Zagreb, Snimio: Goran Stanzl, Pixsell
Tiskara Zagreb

Oni čitatelji koji rado čitaju Večernjakove kolumniste i rubriku Otvoreno, prošle su subote doznali da smo tjedan dana prije u Obzoru objavili  kolumnu Ivice Šole, inače kolumnista Glasa Slavonije, ali i redovitog Večernjakova vanjskog suradnika, u kojoj je prepisao samog sebe. Prve dvije trećine Šoline kolumne objavljene u Večernjaku, posvećene glavnom analitičaru predsjednika Republike Dejanu Joviću, doslovni su prijepis njegove kolumne iz 2011. godine objavljene u Glasu Slavonije, a treća trećina je novo mišljenje o potezima Kolinde Grabar Kitarović i Ive Josipovića.   
Dobar dio Večernjakovih čitatelja za taj autoplagijat doznao je pročitavši prošle subote odgovor Dejana Jovića Šoli, a dio je čitatelja to doznao i prije iz Jovićeve promptne reakcije na Facebooku.  
Možda se nekome čini da ovu temu ne bih trebala stavljati na sva zvona – jer, prvo, manji je broj čitatelja uopće upućen u nju i, drugo, ostali se mediji nisu ni osvrnuli na taj događaj – ali budući da je u pitanju vjerodostojnost ovog lista, tvrtka Večernji list neće zataškavati slučaj, nego ga objasniti.   
Istina je, Ivica Šola, teolog, komunikolog i novinar, kolumnist Glasa Slavonije i Večernjeg lista, prepisao je sam sebe. I sam to priznaje u očitovanju uredniku te, među ostalim, piše: “Budući da za razne tiskovine u RH i inozemstvu pišem već više od dva desetljeća, moj arhiv je doista ogroman, i često mu se vraćam, kao i mnogi drugi autori koje sada ne želim ‘uvaljivati’, jer sam tijekom tog perioda istražio mnoštvo osoba, fenomena, društvenih i religijskih događaja..., pa ne vidim potrebe iznova utvrđivati o, u ovom slučaju g. Dejanu Joviću, što sam već istražio i ispitao. Radi se dakle o mom (!) radu, mojim (!) tekstovima, mojim (!) istraživanjima, mojim (!) mislima, a ne tuđim, koje imam pravo ponavljati kada za to ima povoda u aktualnim događajima. Oni su, naprosto, moji. U tom smislu, ni etički ni pravno ne vidim nikakav problem, u protivnom, dobar dio kulturne, književne, filozofske, publicističke... baštine Zapada možemo spaliti.“
I ja mislim da Šolin autoplagijat ne nosi pravni rizik, jer autorsko pravo je njegovo, ali recikliranje, točnije, prepisivanje vlastitog sadržaja starog tri godine, a da to nije naznačeno, etički je rizik. 
Istine radi, Šola u očitovanju uredniku spominje kako nije htio podsjećati da je veći dio svoje sada objavljene kolumne već napisao 2011., jer mu je “neukusnije, a ovo je zapravo pitanje stila, dakle estetike, dobrog ukusa, a ne etike ili prava, citirati samog sebe, ono ‘ja pa ja’, ili ‘još prije pet godina sam pisao’”. 
Vjerovala bih u to kad ne bih poznavala novinarski ego. Koji se to novinar neće pohvaliti da nam je nešto otkrio još prije tri godine?
Da ne mora citirati izvor, jer citira sebe, mislio je i američki novinar Jonah Lehrer i prije stanovitog vremena izazvao buru polemika u žurnalističkom svijetu. On je, slično našem slučaju, najprije napisao članak za The Wall Street Journal, a onda je prešao raditi u The New Yorker i tamo opet objavio isti članak. Redakcija New Yorkera je, čim je medijski stručnjak Jim Romanesko razotkrio plagijat, reagirala objavivši: “Dijelovi ovoga članka pojavili su se u sličnom obliku u travnju 2011. godine, u članku Jonaha Lehrera za Wired.com. Izražavamo žaljenje zbog dupliranja materijala.” Lehrer je potom otišao iz New Yorkera.
Sami novinari samoprepisivanje nazivaju parazitskim novinarstvom, a neki ga duhovito, koristeći vječno aktualnu seks-terminologiju, uspoređuju s onaniranjem (samozadovoljavanjem), jer obmana je svakako prisutna.  
Ali vratimo se mi svojem slučaju. Nisam u prilici pročitati detaljnu biografiju Ivice Šole, pa samo na temelju vlastitih spoznaja, koje su ipak ograničene, zaključujem da Šola svoj novinarski zanat nije ispekao na klasičan način, već je komentatorom i kolumnistom postao preskočivši nekoliko stepenica. Drukčije, na pameti bi imao da plagiranje u novinarstvu znači nepoštovanje profesionalnih standarda iskrenosti i točnosti. 
Vući paralele između, primjerice, književnika ili znanstvenika koji su plagirali sami sebe, dakle, vrijedno djelo, i prepisanog vlastitog novinarskog uratka koji je, htjeli to priznati ili ne, dnevna potrošna roba, nije baš primjereno. Novinarska profesija obvezuje pisce, pogotovu one vrhunske, da stalno daju nešto novo i svježe, a ako već pišu o starim temama, onda ih trebaju oplemeniti i nadograditi, a ne samo otpuhnuti prašinu sa starog teksta. 
Objavljeni Šolin samoplagijat na Večernjakovim stranicama jaka je opomena, naročito mlađima, da je u novinarskoj hijerarhiji vrijednosti kvaliteta značajno ugrožena i da je treba vratiti na vrh te ljestvice.  
Slijedeći dobru Večernjakovu praksu, čitateljima izražavamo žaljenje jer smo objavili kolumnu u kojoj je veći dio teksta već odavno objavljen u drugim novinama. 

  • marin_11:

    Gđo Cigler, meni se ne morate ispričavati jer je g. Šola uz g. Raspudića jedino što vrijedi u u vašem listu ...

  • newform1:

    Gđo Cigler, staviti u kontekst g. Šolu s novinarskim egom je očito nepoznavanje njegova rada, što i sami priznajete. Ivica Šola je u samom vrhu ovog sada jadnog hrvatskog ceha, gdje se polupismeni neznalice imaju hrabrosti nazivati novinarima. O kontekstu ... prikaži još! teksta o Dejanu Joviću: činjenice se nisu promijenile od 2011. Bi li moralnije bilo da je iste činjenice zamotao u drugi celofan? Mislim da ćete se i Vi složiti da je ovo puno bolja solucija nego preslagivanjem riječi i rečenica napisati "nešto novo". Barem nije licemjerno. Čitajući Vaš portal, a ponekad i novine, već dugi niz godina, usudio bih se dati Vam savjet: zamolite g. Šolu da vašim novinarima i "novinarima" održi jedno predavanje o tome kako istraživati i kako napisati kvalitetan tekst koji je aktualan, i (što je rijetkost u današnjem novinarstvu) potkrijepljen činjenicama i argumentima. Velik dio članaka i u Vašim novinama jednostavno ne zaslužuje biti tiskan u istom broju sa bilo kojim člankom g. Šole. To su dvije različite kategorije. Vaše žaljenje ne prihvaćam, jer jednostavno, nije potrebno. Potrebno je ponoviti još nekoliko puta sve činjenice o Dejanu Joviću, pa makar i, kako Vi kažete, autoplagiranjem. Bitnije je da ljudi znaju tko i kako nam vodi državu, nego da li je Ivica Šola ponovio činjenice koje je odavno istražio. Ili se možda povijest promijenila?

  • bakulušić:

    Gospodin Ivica Šola je dva puta pogriješio i to se događa. Prva, manja greška je što nije rekao: "Ponovo ću reći...". Druga. velika greška je da se usudio dirnuti u Dejana Jovića. Bez obzira koliko su nam puna usta demokracije, ... prikaži još! neke ljude i neke pojave nije uputno dirati ako želiš da se i tvoja riječ čuje. Na kraju svega, problem je Ivica Šola a ne Predsjednikov savjetnik. A koliko je obrana žustra, vidi se i po upotrebi riječi - onanija. Valjda zbog toga da bude upečatljivije. Vjerujem da "Večernjak" može bolje i više.Inače bih ga nakon ovakvih tekstova prestao čitati. Nadam se da će gospodin Šola ostati vaš suradnik.