Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Bolest kratkog pamćenja ovladala medijima

Objava 05. lipnja 2016. 65 komentara 860 prikaza
Kakav život čeka malu Mirjanu? Početak joj ne obećava puno. Foto Pixsell
Kakav život čeka malu Mirjanu? Početak joj ne obećava puno. Foto Pixsell
Kakav život čeka malu Mirjanu? Početak joj ne obećava puno.

Novinari ne bi smjeli imati „kratko pamćenje“, a na žalost, što zbog siline događaja koji se redaju jedan za drugim i treba ih pokrivati, a što zbog nemara, građani ostaju bez nekih informacija, bez odgovora na pitanja koja si tu i tamo postavljaju.

Zato su me dva novinarska prilog u Večernjem listu od prošlog četvrtka ugodno iznenadila i potakla na ovaj post. Najprije sam naišla na članak kolege Hrvoja Šlabeka koji nas informira da je tog dana Vesna Želježnjak posljednji put sjedila u fotelji gradonačelnice Koprivnice. To je, dakako, bio samo povod Šlabeku da opiše kako se prije isteka mandata povukla s te pozicije da bi konzumirala ugovor koji ima s Podravkom o povratku u tu tvrtku i time si osigurala radno mjesto i najvjerojatnije dobru plaću.

Važnije je što Hrvoje Šlabek tom članku dodao informaciju da je Podravka preko Zagrebačke burze objavila kako je kupila 1000 svojih dionica za šefa uprave Zvonimira Mršića kao nagradu za njegovo menadžeriranje. Šef uprave ima svake godine pravo na 7000 tzv. opcijskih dionica (za pet godina 35.000) i njegova je potencijalna zarada nekoliko milijuna kuna. Ništa čudno za šefa jedne uspješne tvrtke, ali se novinar prisjetio da je taj isti Mršić u siječnju 2007. godine, dok je bio koprivnički gradonačelnik izjavio: „Plaši me priča da je Polančec za tri godine u upravi Podravke dobio čak 24.000 opcijskih dionica. Ako se to pomnoži s ostvarenom zaradom po dionici, zavrti vam se u glavi.“

Novinar H. Šlabek ostavio je čitatelju da se upita vrti li se i sada Mršiću u glavi?

Čitajući Večernjak dalje nailazim na priču o, sjećate se, maloj Mirjani Paris, djevojčici pronađenoj u velikogoričkom parku, smještenoj o domu za napuštenu djecu, koja nije razumjela hrvatski i za koju se najprije mislilo da je iz neke bliskoistočne zemlje, a tek se nakon nekoliko dana ustanovilo da je Romkinja, da joj je majka s Mirjaninom sestrom blizankinjom u Italiji, otac je jedva nađen, a kod djeda i bake nađeno je još troje djece bez valjanih dokumenata. Bila je to napeta priča koju smo sa zanimanjem pratili danima, no ubrzo su detalji priče potrošeni i mediji su zašutjeli.

Novinarka Marina Borovac dosjetila se nakon osam mjeseci pogledati što je s malom Mirjanom Paris. Ustanovljava je da se odrasli u sustavu loptaju s njom. Djevojčici je u domu dobro, vesela je, uči hrvatski, sve razumije... U njezinoj obitelji promjene nema: majka proteklih osam mjeseci nije pitala za nju, gdje je otac ne zna se, baka i djed su optuženi. Mirjana Paris ne može, a sudeći po pravnoj zavrzlami, neće uskoro ni moći biti posvojena. Do tada će i oni prorijeđeni posvojitelji možda odustati. Postoji mogućnost da djevojčica bude udomljena, ali stručni tim velikogoričkog Centra za socijalnu skrb treba se tek sastati i raspraviti o tome.

To su dva primjera dobrog novinarskog pristupa, no više je primjera novinarske i uredničke  zaboravnosti. Naprosto nas zaborave obavijestiti kako je neka priča završila i je li uopće završila, a ako nije, a trebala je, zašto nije.

Mene, na primjer, zanima kako žive Tamara, Nadine i Mile Biljanović. Sjećate se, to su djeca koja su prije dvije godine ostala bez samohranog oca. Tada su padala mnoga obećanja, neke su pomoći i stigle (nezavisna kina i multipleksi diljem Hrvatske skupili su nešto više od 70.000 kuna, Judo klub Lika 20.000 i možda još koja). Gradonačelnik Milan Bandić je obećao: „Bit ćemo uz vas sve dok se ne osovite na svoje noge.“ Nemam razloga sumnjati u njegovo obećanje, ali nemam ni potvrdu da je tako kako je rekao.

Ili, dobro se sjećam da je prije nešto više od godine dana rečeno da su nebrojena stabla na Sljemenu morala biti posjećena, neka zbog bolesti, a neka zato što ih je srušio ili jako oštetio orkanski vjetar, ali Zagrepčani ne trebaju brinuti jer će u proljeće 2016. početi pošumljavanje ogoljelih sljemenskih proplanaka. Koliko znam, to obećanje nije ostvareno, pa bi nekoga trebalo pitati zašto nije.

Što mislite koliko bi novinskog prostora trebalo da se pobroje samo neka važnija političarska obećanja koja smo zaboravili i mi i oni.   

  • Jura.Luzer:

    Gospođo Ružice "jer će u proljeće 2016. početi pošumljavanje ogoljelih sljemenskih proplanaka. Koliko znam, to obećanje nije ostvareno," .............. Jel Vi to imate informaciju ......... da bukvica ...... proljetos ...... nije proklijala ?

  • livoguza2:

    "Novinarka Marina Borovac dosjetila se nakon osam mjeseci pogledati što je s malom Mirjanom Paris."__________Da dosjetila! Dosjetit će se ona opet kada bude trebalo malom i lijepom Romkinjom manipulirati u političke svrhe. Neki Romima upućuju uglavom poljupce iste vrijednosti kao ... prikaži još! što je bio Judin poljubac Isusu. I posljedica takvog poljupca je ista. Romi iz ovozemaljskog blata polete u nebo. Lp.

  • Jura.Luzer:

    Gospođo Ružice "nailazim na priču o, sjećate se, maloj Mirjani Paris," ............. Je ........ Kaj se nebi sečali !?......... Ak su novinari kratkog pamčenja (i pameti) .... ne znači da su to i čitatelji. ........................... PS ...... Iako na Vašem ... prikaži još! blogu ............ ima i suprotnih dokaza.