Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Čitati “voljene” i “mrske” kolumniste jednako je zanimljivo i korisno

Objava 06. veljače 2015. 181 komentara 806 prikaza
Bolje je imati izbor nego jednoumlje    Foto:  Slide Show
Bolje je imati izbor nego jednoumlje Foto: Slide Show
BOlje je imati kolumniste s različitim mišljenjima nego jednoumlje
Dugački telefonski broj ispisan na prozorčiću telefona potaknuo me da se u njega bolje zagledam i retorički zapitam: tko bi mene sada zvao iz Amerike. Zove me čitatelj Večernjeg lista, Večernjakova portala i moli da mu pomognem kako bi uplatio “premium” sadržaj, jer želi čitati komentare. Rado čita Ivkošića i sve ostale, ali nikako svojom karticom ne uspijeva platiti da bi čitao. Usput kaže da novac nije u pitanju, platit će koliko treba. Odmah sam problem “preselila” stručnjacima na portalu i budući da me čitatelj više nije zvao, vjerujem da je sada sve u redu.

Nije prošlo pet minuta zove me drugi čitatelj i pita: “Kad će više taj Ivkošić u mirovinu? Kad će prestati vrijeđati, blatiti i lagati o svemu što nije desno. Potpisujete li vi to što on piše?”

Ideološki podijeljena Hrvatska postaje posebno nervozna i glasna, ponekad i agresivna, u izborna vremena. Jedno je za nama, a drugo pred nama, stoga ne čudi da čitatelji svakodnevno kritiziraju politički dio sadržaja novina. Od standardnog izvještaja iz Sabora, jer nismo isti prostor dali diskutantima s lijeve i desne strane, preko otkrića da je aktualni ministar potrošio silne novce za namještaj, a “nekad niste pisali koliko su ministri u bivšoj Vladi trošili na svoje fotelje i stolove”, do komentara, naročito kolumni, jer “tjerate me da prestanem čitati vaše novine, a to ću preporučiti i svima poznatima”.

Hajde da vidimo što su prošli tjedan pisali Večernjakovi kolumnisti i ima li, zbog njihova mišljenja, razloga prestati čitati ove novine. Prije toga, podsjetnik: Kolumna je vrsta komentara u kojoj je naglašen osobni stav autora. Čitam kolumnu Milana Ivkošića i među najžešćim tezama mu je usporedba premijera Milanovića s “inteligentnim komunističkim diktatorima” - spominje Ceausescua - koji su znali “da ih građani ne vole, no uzvraćali su im još nesnosnijom samovoljom i još okrutnijim učvršćivanjem svoje političke vječnosti. Slične naume ima i Milanović. Njegovo ustrajno pokazivanje nepoštovanja prema političkom protivniku...”. Nije mi drago ni vidjeti prezime Ceausescu, ali se slažem da naš premijer sramoti roditelje kad se obraća neistomišljenicima.

Ivanka Toma, kolumnistica koju često kritiziraju zdesna, skinula je “kapu dolje” predsjedniku Sabora Josipu Leki zbog principijelnosti i poštovanja Poslovnika koji ne dopušta da se Sabor pretvori u debatni klub. Upozorava i mogućeg budućeg premijera Karamarka da bi mu “sutra za govornicu u Saboru mogli doći svi branitelji, nezadovoljni radnici, možda i ovršenici...” Živa istina. Oporbenjaci uvijek mogu slobodnije, oštrije pa čak i neargumentirano kritizirati vladajuće i nije ih naodmet podsjetiti da se kolo sreće okreće.

Zvonimir Despot prigovara predsjedniku Josipoviću i suradnicima u izbornoj kampanji zbog seksizma te zamjera i tzv. borcima za ljudska prava, koji nisu ni prstom makli u obranu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, nego je se pokušava prikazati neinteligentnom i pomalo opasnom za Hrvatsku. Možda mi je promaklo, ali ni ja nisam čula pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova da upozorava one koji se bave garderobom i šminkom K. Grabar-Kitarović, a ne suštinom njezinih poruka.

Goran Gerovac upozorava: “Nakon 25 godina treba se zapitati je li hrvatska država izgubila smisao” i obrazlaže to nezadovoljstvom svih i svakoga svime i svačime. “Bez obzira na to koliko mi željeli državu, ona je uvijek bila posljedica interesa jakih pa je i u svakom povijesnom izdanju možemo smatrati kvislinško-marionetskom”. Zaključak je na prvi pogled prilično oštar, ali na drugi, ne sjećam se trenutka u proteklih 25 godina kad nismo vodili računa što misli Njemačka, što Vatikan, a sada što misli EU.

Nino Raspudić nije novinar nego profesor na Filozofskom fakultetu, a postavlja nekima nemilo pitanje: “Može li, osim političke elite, i većina naroda biti korumpirana? Privremenim umirovljenjem, raznim davanjima, poticajima, legalizacijama nelegalno građenog i drugim koruptivnim ‘mrkvicama’...”. Zar je Raspudićev stav pogrešan? Pogrešno je da razna davanja, legalizaciju, poticaje i ostalo ne vidimo kao “koruptivne mrkvice” nego mislimo da smo to zaslužili. Ilegalnom gradnjom, na primjer?

Sve Večernjakove kolumne imaju poveznicu, pisali su ih autori s imenom i prezimenom i sve objavljeno njihovi su stavovi. Oni su različiti baš kao što su različita mišljenja u društvu, a Večernjakove stranice bit će im otvorene sve dok ona ne šire mržnju, dok ne veličaju diskriminaciju bilo koje vrste, odnosno, dok su tolerantna i poštuju sve profesionalne norme. Kolumnisti ne moraju nužno biti nepristrani i objektivni, dobri kolumnisti često su provokativni sa svojim snažnim i pristranim stavom.

Čitati autora s kojim se ne slažemo može biti jednako zanimljivo kao i čitati nekoga s kim se slažemo.

  • Jura.Luzer:

    Gospođo Ružice "Kolumnisti ne moraju nužno biti nepristrani i objektivni," ............ A kaj je s novinarima ..... koji nisu kolumnisti ? ..... Jel bi oni trebali biti nepristrani i objektivni? ............ A kaj je s urednikima? ..... Jel bi oni ... prikaži još! trebali biti nepristrani i objektivni? ........... A kaj je s mode-raptorima? ....Jel bi oni trebali biti nepristrani i objektivni?

  • livoguza2:

    "___ Kod tebe nema što pamitit, kod mene pamti voda."____________Je! samo što iz te tvoje pamteće vode stalno nešto krekeće. Pazi, napadaju te čaplje! Lp.

  • livoguza2:

    "________ Kao da ste prepisali tekst iz te emisije koja je na identičan način opisivala Židove ."_____________Nu! Ovo ti pučanstvo želiš uvjeriti kako ja Kolinda Hitler, a Josipović Židov. Nego, nešto ti velik omjer Židova u Hrvatskoj! Da ih je ... prikaži još! toliko bilo 1933. u Njemačkoj i Europi, Hitler ne bi imao nikakvih šansi pa bi čkomio. A on zavijao kao gladan vuk. Upamti ovo: Nije zločin na strani brojke i postotka koji uporno bagateliziraš, već na strani onog manjeg postotka. A u nogometu pobjedu i 3 boda jednako donosi omjer 1:0 i 10:0. Ali tko će to objasniti tvojoj pamtećoj vodi. Zato bi ti bilo puno bolje da imaš misleću prazninu. Ovako kao ja. Lp.