Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Kako neki političari pozitivnu pretvore u otužnu novinarsku priču

Objava 01. veljače 2015. 274 komentara 1005 prikaza
Desetero ljudi koje je trebalo čuti   -   Foto Pixsell
Desetero ljudi koje je trebalo čuti - Foto Pixsell
Desetero ljudi koje je trebalo čuti

Skretanje pozornosti na uspješne i davanje pozitivnih primjera, česta su preporuka Večernjakovih čitatelja kad govore o tome što bi rado čitali. Dosta im, kažu, tuge, jada i čemera koji cure s novinskih stranica i televizijskih ekrana.

Slažem se s čitateljima, premda im često odgovaram da je medijski sadržaj ogledalo naše društvene zbilje, a u njoj jako pretežu afere, nepravilnosti, siromaštvo...

Prije nekoliko dana imali smo pred sobom deset lijepih priča, deset uspješnih ljudi, svaki sa svojom primjernom pričom. Primijetili ste sigurno da je Večernjak održao izbor Osobe godine - 2014., dakako. Nagradu je dobio mladi inovator i poduzetnik Mate Rimac, a uz njega su bili nominirani Mons. Mate Uzinić – biskup dubrovački, Iva Tolić – znanstvenica, Igor Štagljar znanstvenik, Vernesa Smolčić – znanstvenica, Damir Sabol – poduzetnik, Marko Pinjuh – student, Vasilije Perović – student, Damir Mišković – poduzetnik i  Marin Čilić – sportaš.

Bilo je pravo zadovoljstvo proteklih mjeseci čitati o njima, koliko su uložili sebe, svoga znanja i talenta, i danas se mogu pohvaliti zavidnim rezultatima. Nisu oni marljivo učili i radili da bi slavni, nego se trude zbog sebe i zbog drugih. Na svečanosti proglašenja Osobe godine Mete Rimac nam govori da je lani broj zaposlenih u svojoj proizvodnji električnih automobila podigao s 20 na 60, a ovog siječnja već je zaposlio još deset ljudi. 

Mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup nam govori da i u sekularnom društvu dobra poruka može biti prihvaćena, biologinja Iva Tolić kaže da je zadovoljna što se nakon 15 godina vratila u domovinu i ovdje nastavlja istraživati afrički pivski kvasac koji je, po svemu sudeći, bitan za održavanje organizma što zdravijim i u što boljoj kondiciji, a znanstvenik Igor Štagljar koji je sa svojim timom otkrio je biomarker protiv karcinoma pluća javio nam se video-linkom s Barbadosa i optimistično najavio da bi za koju godinu mogli imati lijek.

Da ne znamo pronaći pozitivnu temu prigovaraju nam i javne osobe: političari, gospodarstvenici, sportaši i estradnjaci. I njih smo pozvali na Večernjakovu svečanost, neki su se odazvali, a neki nisu. Izuzetnih deset ljudi došli su, među ostalima, pozdraviti, a važno je reći, nitko od njih nije stao za mikrofon: predsjednik Ivo Josipović, ministrica Anka Mrak Taritaš, ministri Mirando Mrsić i Ante Kotromanović, predsjednik Skupštine grada Darinko Kosor, velikodostojnici gotovo svih religijskih zajednica, novi vlasnik EPH Marijan Hanžeković s kćeri Anom Hanžeković, sindikalist Krešimir Sever... Redovito je dosad na tu svečanost dolazila Jadranka Kosor, potvrdila je da će doći i ove godine, no u zadnji se čas ispričala što ne može doći.

Potvrdili su dolazak, a nisu došli, primjerice: Mirela Holy, Silvano Hrelja, Branko Hrg,  Jelena Pavičić Vukičević...

Zbog njih i njima sličnim pišem ovaj post. Svečanost je bila održana u 18 sati, dakle, pretkraj i poslije radnog vremena u hotelu Esplanade, u središtu Zagreba s garažom na tri koraka od Smaragdne dvorane.

Takav odnos „uvaženih“ političara ne zaslužuje nitko, ni Večernji list, a svakako ne deset izuzetno uspješnih ljudi koji se i te kako trude raditi za opće, stoga i za njihovo dobro. Svojom ignorancijom pokazali su kakvi su političari, kakvi su ljudi i što misle o onima koji zavređuju da im uz naklon stisnu ruku.

Možda ih je zasmetalo što među nominiranima  nije bio nitko od njih, nitko od političara ili što dodjela nije bila direktno prenošena na televiziji. Kako god, njihova taština i beskrajna samoljubivost nisu im dopustile ni da budu pristojni, da se ispričaju za nedolazak i svoj stolac prepuste nekome tko bi rado uživo vidio i čuo Marina Čilića, Vernesu Smolčić ili Vasilija Petrovića. Uče li tako i svoju djecu ili djecu svojih najbližih?

I tako se jedna pozitivna novinarska priča pretvara u otužnu, ovaj put, srećom, samo za organizatore.  

  • livoguza2:

    Fjakice! Živiš uz more, a pojma nemaš o skokovima u vodu. Ne možeš s tolikim neznanjem obnašati službu Robinzonova učitelja. Kad je o Milanoviću riječ, onda ni skok na drob ili leđa ne mogu Milanovića održati na površinu i sprijčiti ... prikaži još! zaranjanje u dubinu i ostanak u dubini. Jer Milanović uporno skače s utegom, teškim utegom, oko vrata. Zato nemoj nikada probati ovakav skok jer ne ćeš dočekati one silne milijune kojima se nadaš. Ne čini tako ni kad spor bude završen i presuda pravomoćna. Lp.

  • livoguza2:

    Jovo(ču)! Nisam ja kriv što ti ne znaš čitati, ali je netko kriv što tvoji ogavni komentari u kojima me nazivaš Hitlerovim učenikom ostaju nekažnjeni. U svomu sam se komentaru osvrnuo na rahanovu tvrdnju da je u Jasenovcu ubijevo duplo ... prikaži još! više srpske djece nego je u Srebrenici umoreno Bošnjaka. Pametan čovjek, a ti to očito nisi, zna da nisam morao spominjati srpsku djecu jer su oni u broju 16000. Židovsku, romsku i djecu poštenih hrvata ničim nisam diskriminirao, nego ih nisam vidio u onom ogromnom broju. A u povijesti smo učili da su u Jasenovcu stradali Srbi, Židovi, Romi i pošteni Hrvati pa to nije moja izmišljotina. A da je i tu djecu bilo pribrojiti srpskoj, onda bi brojka bila ravna onoj iz srpskih mitova o Jasenovcu. A ti mitovi govore o brojkama većim od 700000 stradalih. Urazumi se, čovječe, i biraj riječi! Lp.

  • livoguza2:

    ... Zamišljam barba @Robija i vršnjaka mu g. @Kristijana u žiriju !!!!! Ha.ha.ha ..... nikada se ne bi složili sa izborom i na kraju bi se pokefali !!!!!!! ..."__________ Fjakice! Mašta ti je uistinu bujna. Mogao bi pisati bajke. Samo ... prikaži još! mi se čini da im završetak ne bi bio uobičajen. Jer je uobičajeno da na kraju dobro uvijek pobjeđuje. A ti misliš da bismo se ja kao dobro i Pustolov kao zlo pokefali. Zar se Isus pogefao s nečastivim u pustinji, a ni u čemu se s njim nije slagao? Lp.