Blogosfera Zastupnica čitatelja

Kolumnist Ivica Šola odgovara kolumnistici Ružici Cigler: Zastupnica čitatelja višestruko je obmanula čitatelje

Objava 05. rujna 2014. 233 komentara 9463 prikaza
Ivica Šola, snimio AT, matica.hr
Ivica Šola, snimio AT, matica.hr
šola

Napomena:
Budući da su čitatelji i komentatori ovog bloga imali priliku pročitati moj tekst, a budući da se u web izdanju Večernjeg lista ne mogu pročitati reagiranja objavljena u papirnatom izdanju, korektnosti radi na svom blogu objavljujem odgovor Ivice Šole.

Ružica Cigler

 

U tekstu pod naslovom “Autoplagijat novinskog kolumnista parazitsko je novinarstvo ili onanija” autorica Ružica Cigler, zastupnica čitatelja, u više je navrata obmanula vlastite čitatelje iznošenjem neistina, netočnih informacija i uvreda na račun vlastitih kolega:

Prvo, gospođa Cigler neistinito iznosi da je moja malenkost komunikolog i novinar, dovodeći u zabludu čitatelje s obzirom na profesionalni i stručni identitet osobe. Ja nisam novinar, niti komunikolog, niti sam to ikada bio (možda postanem) već sveučilišni nastavnik koji, kao i mnogi, pa i u Večernjem listu, stalno ili povremeno honorarno piše za mnoge medije u RH i inozemstvu. U novinama, inače, mogu raditi i pisati ljudi koji nisu novinari. Sukladno Etičkom kodeksu, gospođa Cigler učinila je ozbiljnu grešku, iznošenje neistinitih informacija, što je to teže i ozbiljnije jer je “zastupnica čitatelja”, pa ne znam tko će čitatelje zaštiti od njihove zaštitnice. Šteta što gđa Cigler nije provjerila o kome piše pa bi izbjegla ovu neugodnost po nju. Iz ove obmane čitatelja postaje jasno da gđa Cigler ne čita ni vlastite novine, jer, ako već nije bila u stanju provjeriti relevantne baze podataka o struci, zvanju i zaposlenju, mogla je to u svom (našem!) listu gdje sam u kolumni u Obzoru napisao tekst pod naslovom “Dr. Kujundžiću, ako je shvatio teolog, onda će i farmaceut”, jasno napisavši tko sam i što sam.

Drugo, ako nisam novinar, onda nisam mogao “preskakati nekoliko stepenica” u karijeri, pa time po drugi puta dovodi kao zastupnica čitatelja iste čitatelje u zabludu, da sam kao nešto što nisam stekao prečacem, što bi u nekim elementima bilo i kazneno djelo, ili protekcionizam, što je opasna imputacija. No dobro, budući da gospođa Cigler tu spominje svoje “ograničene spoznaje”, možemo je razumjeti, ali s “ograničenim spoznajama” ne treba se upuštati u bilo koju temu, pa niti u ovu, i to iz odgovornosti prema čitateljima koje zastupa.

Treće, gospođa Cigler se ničim izazvana osramotila kao novinarka, a kao zastupnica čitatelja obmanula vlastite čitatelje pozivajući se na slučaj Jonaha Lehrera za kojeg tvrdi da je zbog teksta koji je objavio u The Wall Street Journalu te isti članak u New Yorkeru kada je tamo prešao, “otišao iz New Yorkera”. Ovdje ću morati zaštititi čitatelje Večernjeg od njihove zastupnice i objaviti točne informacije o slučaju Lehrer, te odraditi njen posao, besplatno. Naime, nikakav “medijski stručnjak Jim Romanesko” koji je otkrio tzv. autoplagijat nije bio razlog zbog kojeg je, kako gđa Cigler veli, Lehrer “otišao iz New Yorkera”. Sasvim suprotno, New Yorker se odlučio za nastavak suradnje jer su u SAD – u o tzv autoplagijatu mišljenja različita, a mnogi manuali etike novinarstva ga uopće ne spominju (Usp. Dale Jacquette, Journalistic Ethics. Moral Responsibility in the Media, 2007., tamo je i obilni popis relevantne literature). Nadležni u New Yorkeru su Lehrerevu pogrešku smatrali prenapuhanom, djelomično i zbog netrpeljivosti koje su manje uspješne i imućne kolege osjećale prema njemu (Lehrer je u to vrijeme izvrsno plaćena “zvijezda”), i zadržali ga, a ne otpustili. Točna je, dakle, informacija da je Lehrer otpušten iz New Yorkera ne zbog tzv. autoplagijata, već kada je M. Moynihan, novinar i hard rock pjevač i obožavatelj Boba Dylana otkrio da je Lehrer falsificirao, izmišljao činjenice i izjave o slavnom pjevaču, itd. Dakle, točno je da je Lehrer stradao zbog iste stvari, evo ironije sudbine, koje je o Lehreru napisala gđa Cigler, - zbog iznošenja neistina i manipulacije činjenicama, a ne zbog tzv. autoplagijata. Molim Vaše nadređene da Vas ne kazne za isti prijestup kao Lehrera njegovi, ali nisam siguran, da sam na njihovom mjestu, da bih Vas nakon ovoga zadržao na mjestu tituliranom “zastupnica čitatelja”. Ono Vaše samokarakteriziranje kao osobe “ograničenih spoznaja” uzimam sve ozbiljnije. Ako Vi već meni docirate o etici i profesionalnosti htio bih, kao profesor, uputiti Vas na ozbiljne autore na valoriziranje skliskog i nejasnog, svakako ne prihvatljivog, pojma (auto)plagijata. Tako Umberto Eco, koji se uključio u jednu globalnu raspravu o tom pitanju, u L’Espressu od 16. 3. 2006., na stranici 210 u tekstu pod naslovom “Ovaj ludi, ludi svijet” piše: “Ako netko utvrdi istinu neke (povijesne) činjenice, od tog momenta kada je ista činjenica učinjena javnom postala je i javno vlasništvo”, pri čemu, zajedno s Foucaultom i Barthesom smatra kako “pisac” i “autor” nisu sinonimi, čak i u istoj osobi. Dalje istražujte sami, ako Vam nije prekomplicirano s obzirom na “ograničene spoznaje”.

Četvrto, budući da mnoge ozbiljne tvrtke pod prijetnjom kaznenim mjerama zabranjuju objavu interne komunikacije, ostao sam zgranut vidjevši da je gđa Cigler u svom tekstu javno objavila moje, kako sama spominje, “očitovanja uredniku”, a ne čitateljima. Ne znam ima li Styria, tj. Večernji, takve odredbe o internoj komunikaciji, u svakom slučaju, kao autor očitovanja sam obmanut, jer bih samo očitovanje napisao drugačije, za javno publiciranje. Gospođa Cigler, postupila je krajnje neetično i neprofesionalno, ako takve odredbe o internoj komunikaciji i ne postoje, jer ukrasti ili koristiti tuđi tekst (moj), i bez mog pristanka ga u dijelovima objaviti, to je, kao i u slučaju Lehrera (i to je radio), čista manipulacija tuđim tekstom, krađa, neovlaštena objava. Kakvu riječ sa seksualnog područja upotrijebiti ovdje? Silovanje?

Peto, gospođa Cigler radi u meni dragim novinama koje kolumne objavljene i naplaćene u Večernjem listu po drugi puta tiskaju u obliku knjiga te po drugi puta prodaju nešto što je već prodano i objavljeno. Zato pitam gospođu Cigler, je li i to “samoparazitarenje”? Tu također gospođa Cigler, zastupnica čitatelja, sasvim nepotrebno radi senzacionalističku eskapadu s ciljem ponižavanja uvodeći seksualnu terminologiju, za što, kao doktor humanističkih znanosti koji se bavio podsvjesnim procesima i hermeneutikom, mogu izreći samo izraze sućuti.

Šesto, s obzirom na moju polemiku s glavnim analitičarom predsjednika Josipovića, g. Jovićem, od čega je sve počelo, koji je doista četnički pokret stavio među antifašiste, što sam objavio i citirao stranicu njegove knjige, pitam gđu Cigler: je li etički prihvatljivije dva puta ponoviti na pogrješan način istinu, ili, kao g. Jović, na ispravan način dva puta ponoviti neistine? Eto, kao profesor, to Vam ostavljam da domislite, i jednako tako reagirate na “onaniju”, autofalsifikat g. Jovića. Uostalom, g Jović nije napisao demanti, već reagiranje.

Posebno je žalosno što gđa Cigler misli o samim novinarima, svojim kolegicama i kolegama koristeći neovlašteno moje očitovanje uredniku, a ne njoj ili cijenjenim čitateljima: “Vjerovala bih u to kad ne bih poznavala novinarski ego”. Kao da su novinari skup sujetnih majmuna, a ne teška i zahtjevna profesija, stalno pod udarom, od (političkih) pritisaka, do sve skromnijih primanja i sve neizvjesnije egzistencije. Sve ih je više koji se stalno bave svojim “egom” počevši od polupraznog želuca i neizvjesne budućnosti.

S poštovanjem

Dr. sc. Ivica Šola

Uredništvo Večernjeg lista ovime zaključuje polemiku     

  • crnogorica:

    Šola majstore sve što napišeš čitam i hvala.

  • Avatar TAJSAM
    TAJSAM:

    Svakako je lijepo i ugodno slušati Šolu, pa stoga potpisujem SVE što taj Domoljub izjavi ili napiše. Bravo Šola. Pozdrav dobrim ljudima

  • zovgrdelina:

    pa naravno da je obmanula javnost.puna podrška gospon šola!kad si u službi partije radiš po nalogu,elem