Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Kontraprijedlog: Lektiru ne treba pisati, Glembajeve treba čitati i o njima raspravljati

Objava 21. rujna 2014. 199 komentara 1378 prikaza
Hoće li djeca biti uskraćena za velikane hrvatske književnosti? - Foto: Damir Špehar/Pixsell
Hoće li djeca biti uskraćena za velikane hrvatske književnosti? - Foto: Damir Špehar/Pixsell
djeca u razredu

Smrzla sam se prošle srijede kad sam na Večernjakovoj naslovnici pročitala „Profesorica Marina Čubrić: Iz lektire bih izbacila Glembajeve i Smrt Smail-age Čengića, a uvela mlade pisce“ i brže-bolje otišla na 4. stranicu da vidim o čemu je riječ. Ondje drugi, ali naslov sa sličnom porukom „Iz gradiva hrvatskog  izbacila bih Mažuranića, a uvela naše mlade pisce“.

Toliko mi se žurilo pročitati tekst da sam ga, kako se ono kaže, preletjela dijagonalno, a onda sam se malo (samo malo) smirila i pročitala tekst kako treba. Ipak, prvi se dojam nije promijenio, možda malo ublažio, ali promijenio nije.

Izbaciti iz školske lektire Krležu i Mažuranića? To je samo kod nas moguće. Odmah mi je palo na pamet: bi li Englezi brisali Shakespearea iz svoje školske lektire, bi li se Irci odrekli Jamesa Joycea, Amerikanci Hemingwaya, Rusi Tolstoja, Talijani Dantea ili koga već?

Kao što ste vjerojatno i sami pročitali, ovo je prijedlog gimnazijske profesorice Marine Čubrić kojoj nikako ne odričem poznavanje današnjih generacija i njihovih interesa, kao i poznavanje hrvatske literature, ali ni nakon sporog čitanja njezinih ideja nisam razumjela u čemu je šarm tog prijedloga. Koja je tu korist za nove generacije.

Razumjela sam da djecu treba podučavati komunikacijskim vještinama, ali mi ostaje i dalje nejasno kako će se stjecati te vještine ne bude li se čitalo različite autore, književnike bogatog rječnika. Ako je cilj poboljšati komunikacijske vještine mladih, onda ja predlažem da se ukine pisanje školskih lektira, a uvede prepričavanje književnih djela. Točnije, da se uvede rasprava o pojedinom djelu.

Razumijem i da su djeci Krležini Glembajevi teško razumljivi, a da im je Filip Latinović bliži, ali zar tu nije osnovno pitanje: je li propisana lektira prilagođena dobi onih koji je moraju čitati. Znam da smo svi mi po diktatu nekad čitali knjige za lektiru, sadržaj kojih baš i  nismo razumjeli, pa smo tražili pomoć starijih. Ništa se očito ni danas nije promijenilo. Znam i to da smo svi puno godina poslije ponovo čitali neka od tih djela i da smo u njima uživali. Sve u svoje vrijeme. O tome, dakle, treba voditi računa.

Nabrojila je M. Čubrić imena desetak mladih pjesnika, romanopisaca, novelista koje bi djeca trebala čitati, a jedini njezin argument (barem u Večernjakovu članku) u korist tih imena je da su to mladi kvalitetni pisci.

A tko presuđuje koje je književno djelo kvalitetno, a koje nije? I nekad je bilo i danas je tako, netko nas upozori na vrijedno djelo, a onda stiže čitanost kao kriterij kvalitete. Ipak, danas čitanost ne možemo uzeti kao jedini ili barem jedan od osnovnih kriterija kvalitete, jer bi po tome i Nives Celzijus bila na popisu lektire. Kvaliteta svakog umjetničkog djela uvijek se prepoznaje uz stanoviti vremenski odmak. Ja ću danas pročitati neku knjigu, imati o njoj (subjektivno) dobro mišljenje, ali ako ću o toj knjizi čitati i slušati i za pet godina, onda je to općeprihvaćeno dobro književno djelo.   

Izbjegavanje starih hrvatskih književnih autora navodi me na zaključak da se zapravo podilazi tzv. Generaciji Y (manje rada, više slobodnog vremena), što nužno ne znači ništa loše jer je riječ je o mladima kojima je najvažnije da rade posao koji ih ispunjava, da im je zabavan i da se uklapa u njihov životni koncept. Ipak, nešto mi nedostaje u njihovim životima.

Unaprijed se ispričavam, ali dopustite mi malo zločestoće za kraj: u Večernjakovom tekstu piše da je gimnazijska profesorica „godinama sastavljala pitanja za testove iz hrvatskog jezika na državnoj maturi“, a jedno od mnogih spornih, sjećamo se dobro, glasilo je: „Koje boje je Juditin prsten?“  a stih koji je trebao ponuditi odgovor ide ovako: „Svitlo čarljeniti ja rubin na parstih, cafir se modriti, bilit na rukavih biser i na bustih...“

  • Jura.Luzer:

    Jel ti to kukaš zbog Ježeve kučice ili zbog ........ Doživljaja Nikoletine Bursača?

  • Jura.Luzer:

    Opet lažeš ..... gospođa Ružica nije niti jedno moje vređanje objavila. ..... .. Da si ti videl sve kaj sam ja tebi napisal ...... davno bi ju prestal maltretirati

  • livoguza2:

    Zagore27, nešto si mi puno zamrzio Ježevu kućicu poslije moga komentara i objavljenih stihova. Gukni, golube crvenoperče! A ovo što gučeš o ustavima Srbije i Hrvatske nije gukanje, nego graktanje. Srbima u Hrvatskoj nitko ne daruje knjige na latinici. Nismo ... prikaži još! "velikodušni" kao vojvoda Tomo. Lp.