Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Zastupnica čitatelja

Manjak vremena labav je izgovor što knjiga nije u našim rukama

Objava 25. rujna 2016. 75 komentara 512 prikaza
Čitanje knjiga - iznenađujuće puno ljudi pročita puno knjiga u godini dana Snimio Anto Magzan/Pixsell
Čitanje knjiga - iznenađujuće puno ljudi pročita puno knjiga u godini dana Snimio Anto Magzan/Pixsell
Čitanje knjiga - iznenađujuće puno ljudi pročita puno knjiga u godini dana Snimio Anto Magzan/Pixsell

Premda su rezultati EduCentrova istraživanja o tome koliko hrvatski građani čitaju knjige tek indikativni i ne mogu se generalizirati, ipak se ne osjećam ugodno čitajući o njima jer se ne mogu ubrojiti među 42 posto ispitanika koji su u proteklih godinu dana pročitali više od deset knjiga. Ne vidim se, mislim, čak ni među 19 posto onih koji pročitaju prosječno jednu knjigu u dva mjeseca. Moj je rezultat slabiji. Neću se gurati među redovite čitače knjiga, nego ću se svrstati među onih 12 posto građana koji pročitaju pet knjiga godišnje.

Samo za ravnanje, 13 posto ispitanika nije pročitalo ni jednu knjigu. 

Naravno, svatko od nas ima svoja opravdanja i „opravdanja“ zašto ne čita ili ne čita više. I ja imam svoja. Posao me deformirao i teško da ću u ruke uzeti kakav roman, nešto od lijepe književnosti, radije ću posegnuti za nekom publicistikom. Izgleda da mi je veza s realnošću  prečvrsta i naprosto je ne mogu napustiti, pa ni na koji sat. Trenutno me čeka (naglasak je na čeka) knjiga o Edwardu Snowdenu.

Svjesna sam da ne bih smjela tako oštro odijeliti beletristiku od publicistike pa i od novinarstva, jer - čitala sam ponešto o tome, a i sama primjećujem - granice između tih žanrova sve su blaže. Ti se žanrovi sve češće isprepliću.

Književnici, autori romana, na primjer, danas više nego ikad ideje traže u stvarnim događajima, konkretan slučaj uzimaju kao povod za svoju priču. S druge strane, možda će vam se činiti preuzetnim, ali ne griješim, novinarstvo - inače zaduženo za istinu i točnost - sve više teži k lijepom pisanju i bogatom izričaju.

Znam da će se redoviti čitatelji dnevnih tiskovina sada pitati gdje ja to u novinama vidim lijepo pisanje. Sigurno ne u izvještajima pisanim pred vratima na Trgu žrtava fašizma, Iblovu trgu ili Smičiklasovoj ulici u Zagrebu, ali čim je riječ o kakvoj analizi ili reportaži, a posebno u komentarima i kolumnama vidim nastojanje da novinarski izraz ne bude skroman i suh. Novinari na Zapadu su u tome uznapredovali jer su na vrijeme shvatili da ih upravo dobro pisanje daje prednost pred brzim i zato jezično skromnim webom, što onda jamči nastavak života njihovih novina.

Vraćam se knjigama i sigurno najčešćem opravdanju za ne čitanje – manjku vremena. Taj je argument za većinu nas prilično labav. Prije bih rekla da sve ovisi o našim interesima. I meni ponekad kroz glavu prostruji misao kako nemam vremena za dobru knjigu, čak to i glasno izgovorim kad me netko pita što trenutno čitam. Istina je malo drukčija. Kad to pitanje racionaliziram u svojoj glavi, a znam da kroz dan pročitam jako puno, većinom ono što mislim da moram, a onda mnoge tekstove vezane uz moju struku, što u toj količini ne bih morala. Ali, to me zanima. Uhvatim se kako čitam štivo koje i neće naročito koristiti mojem poslu, što je, u neku ruku, bačeno vrijeme, a s druge strane ovisnik sam o informaciji. 

Zanimljiv odgovor na pitanje zašto čita dao je ispitanik EduCentrova istraživanja koji ima normu tri knjige mjesečno: „Čitanje je vrlo važno za razvoj vokabulara pa i za obrazovanje te stjecanje dijela opće kulture.“ Anketirani s druge strane ljestvice, oni koji nisu pobornici čitanja, kažu da je čitanje „gubitak vremena“ i da „jednako korisne informacije mogu pronaći na internetu.“ Misle da se fond riječni stječe i kroz razgovor s drugim ljudima.

A kako vi stojite s čitanjem knjiga? I zašto ih čitate?    

  • livoguza2:

    "Ljevoguzi i sam si manjina na ovom blogu, samo što si ti manjina kao i oni što zastupaju drukčiju seksualnu orjentaciju od normalne."_______Jesam, Pustolove. Bio dosad. A sada mi se pridružio zorbas.grk. I bez zorbasa sam nadjačao vašu jugokomunističko-velikosrpsku većinu. ... prikaži još! Nepobitnim činjenicama, a ne pendrekom i suzavcem. Tko ijednu od mojih činjenica ospori, aferim mu. Ovdje takvih nema. A ne može ih biti nigdje. Jer se protiv istine i Istine ne može. Ni uz pomoć kompletnog pakla. Kada Istinu i raspneš, ona slavno uskrsne. Onda i uvijek. Doduše, u pravu si da je povijest neke reptile odbacila. Samo si u zabludi ako misliš da je komunističke reptile ikada prihvatila. A što se jeseni tiče, poznato mi je da ujesen sve trulo otpada. Tako je jesen odbacila i trulu Narodnu koaliciju. Baš temeljito. Cijela koalicija ukupila 5 mandata manje od samoga HDZ-a. Na čijoj je listi bio i "Handžarbegović" kojega su birači preferirali. Unatoč peticiji "premudrih" filozofa titoista koji traže da nenadležni uskrate mandat g. Glasnoviću dobijem od naroda, a ne njih, komunističkih strašila, Glasnovića čeka mjesto u Saboru. Ni Tepeš ne će ostati bez sinekure. U EUniji su one obilatije nego u Hrvatskoj. Komunistički "demokrati" nikada ne će shvatiti bit demokracije. Oni jadni još vjeruju da je Tito živ (I poslije Tita Tito). A Predsjednica orbu sklonila s Pantovčaka. Ne da bi zasjela na njegovo njesto kako bi joj "filozofi" i "komunistički demokrati" mogli prokazivati nepoćudnike. Da imate imalo razuma, zapjevali biste kao B. Radičević: "Lisje žuti veće po drveću. Lisje žuto dole veće pada. Zelenoga više ja nikada videt' ne ću." Kada te još prožima bratstvo i jedinstvo (Neka bratstvo, a zašto jedinstvo?), onda moraš voljeti i Branka. Zbog Kola. Lp.

  • livoguza2:

    "NDH je prošlost ljevoguzi, pa đab telalite."____________Gdje ti živiš, Pustolove, kad ne znaš da se država u kojoj ja živim zove Republika Hrvatska i da je moja domovina i nezavisna, i država, i Hrvatska. U sadašnjosti i budućnosti. Tebi na ... prikaži još! žalost. Tvoja je Jugoslavija prošlost. Zauvijek. Opet tebi na žalost. A ti telali što te volja! A glede zdravog razuma i slobodne ljudske volje, Crkva ih ne sputava. Zna se koje snage zagovaraju jednoumlje i pravu stranu i silom ih suprotstavljaju zdravom razumu i slobodnoj volji. One plenumom nazivaju tek šačicu nasilnika. Lp.

  • Avatar Robinzon
    Robinzon:

    To levoguzi uopće nije bitno.U svemu je bitno to što su studenti, kao zdravorazumska bića, odbili da im jedan od temeljnih udžbenika bude Biblija.Crkva se svgdje gura želeći zaustaviti slobodan razvoj slobodne misli.Uobražavaju da su hrvatsko društvo uspjeli vratiti u ... prikaži još! juče ili još dalje u prošlost.Zaboravljaju da je sam Bog ljudima podario zdrav razum i slobodnu volju, a ne samo crkvenoj bulumenti. NDH je prošlost ljevoguzi, pa đab telalite.