"Danas sam čitao Večernji listi i ugledao među ponudama knjiga proustaške naslove, poput Ustaški James Bond, a u jednom od brojeva u posljednjih tjedan dana, još jedan od naslova u kojem se s pozitivne strane gleda na NDH. Pa je li to normalno da jedan od vodećih dnevnika RH nudi naslove poput tih sa simpatijama prema NDH?! To mi je potpuno nevjerojatno. Nije čudo što na stadionima nastaju svastike, a učenici ulaze u učionicu s pozdravom: ‘Za dom spremni’, te ‘Sieg Heil.’ Da, doživio sam to jer radim kao profesor hrvatskog jezika. Učenici su mi ulazili u učionicu s takvim pozdravima. Ne, to nije normalno i mislim da bi se institucije trebale pozabaviti takvim načinom komunikacije u društvu...” - piše čitatelj.
Na prvi pogled, vrlo ozbiljna čitateljeva optužba, a na drugi se pogled vidi da je zaključke donio ovlaš i da optužba nije utemeljena. Ipak, vrijedno je osvrnuti se na primjedbu, jer, tko zna, možda citirani čitatelj nije izdvojena mišljenja.
I zato, Večernji list ni u jednom izdanju i ni na kojoj platformi (dnevne novine, web, časopis Vojna povijest, knjige, videoprodukcija) ne promiče ili propagira Nezavisnu Državu Hrvatsku, pa je optuživanje lista za fašizaciju potpuni promašaj. Baš suprotno, na svojim stranicama Večernjak donosi niz analitičkih tema, intervjua s povjesničarima ili članaka koji objašnjavaju prošlost Hrvatske, tako i one vezane uz Drugi svjetski rat i zbivanja neposredno poslije njega. Knjige takve tematike objavljene u Večernjakovoj ediciji također su pomno odabrane, kao i teme u časopisu Vojna povijest. Riječ je o publicistici, a publicisti svoje stavove gotovo uvijek podupiru s valjanim dokazima, što nama čitateljima sigurno širi vidike.
Događaji iz naše prošlosti svakako nisu crno-bijeli film koji smo jednom gledali, sve shvatili i toga se trebamo držati do kraja života. I nakon stotina znanstvenih knjiga i nakon osam desetljeća, na svjetlo dana dolaze skriveni detalji prošlosti koji mogu, više ili manje, utjecati na našu budućnost. Suočavanje s prošlošću nije jednostavan proces, s koje god pozicije na nj gledali, bolan je i dugotrajan, ima kolektivnu i individualnu dimenziju, ali u nas, nažalost, sporadičan i stihijski. Zato nije slučajno njemački predsjednik Joachim Gauck našoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović u Berlinu ponudio: “Njemačka može biti partner Hrvatskoj na polju suočavanja s prošlošću”. Barem Nijemci znaju sve o tome. Godinama su učili nadvladati negativnosti, prestati potiskivati emocije, skidati teret s pleća, zacjeljivati rane na duši i odagnati osjećaj krivnje. Prošlost ionako nikad nećemo svladati, okrenimo se radije suočavanju s njom.
A da naš čitatelj s početka ove kolumne živi u Njemačkoj, tamošnje bi novine optužio za širenje nacionalsocijalizma, a Der Standard ili Der Spiegel proglasio najnacističkijim novinama na svijetu. Pregledala sam online izdanje Der Spiegela i zbrojila da je u posljednja četiri mjeseca objavio deset raznih tekstova o Hitleru. Jedan od njih s naslovom “Kolekcionar na aukciji kupio Göringov brzojav Hitleru za 55.000 dolara”, naš bi čitatelj mogao protumačiti kao medijsko propagiranje nacista, jer, eto, bilježi se da je nekakav brzojav najgoreg gestapovca postigao cijenu od čak 55.000 dolara. Međutim, javnost doznaje da je Hitler primivši brzojav bio izvan sebe, jer mu se Hermann Göring ponudio za nasljednika. Brzojav nije komad papira nego dokument koji povjesničari i te kako uzimaju u obzir razmatrajući 1945. godinu, pred sam Hitlerov kraj. Usput, Der Spiegel, uz redovno izdanje, izdaje i posebne časopise, poput Siegel Geschichte (povijest) ili Spiegel Wissen (znanje), koji se također bave tim temama.
Suočeni sa svojom prošlošću Nijemci danas s puno sućuti, ali bez osjećaja krivice, čitaju u svojim novinama, časopisima i knjigama o, primjerice, nekadašnjim koncentracijskim logorima. Tako i nama spoznavanje novih detalja iz nacionalne prošlosti ne bi smjelo biti uznemirujuće, jer ti novi detalji stvaraju širu sliku koju treba rasvijetliti, oni nam donose nova znanja i mijenjaju uvjerenja.
Nikome u Večernjaku nije ni nakraj pameti veličanje NDH ili samog poglavnika, ali uvijek smo za objavu, na primjer, knjige “Doživljaji”, koja donosi izvorne misli Ante Pavelića. U popratnom objašnjenju lijepo piše da se radi o jednoj strani priče, vrlo subjektivnoj i pristranoj, koja zainteresiranima može dočarati što je Pavelića vodilo dok je stvarao svoj dio povijesti.
Svojedobno je, obraćajući se čitateljima, glavni urednik ovog lista Dražen Klarić napisao da se Večernji neće umoriti u promicanju istinskih vrijednosti i da neće biti skrivenih namjera ni podržavanja partikularnih interesa bilo koje društvene skupine, pa želimo uvjeriti našeg čitatelja i možda još neke koji misle slično njemu, da Večernjak nema nikakve veze s kukastim križem na Poljudu, ni time da ga njegovi učenici pozdravljaju sa Sieg Heil ili Za dom spremni.
Kako se pozdravlja i kako se ne pozdravlja uči se ipak negdje drugdje, a ne iz novina. A i rijetki su, nažalost, učenici koji čitaju lektiru a kamoli još i Večernjakove knjige.
I još samo na znanje: knjigu Ustaški James Bond napisao je novinar i publicist 24sata Boris Rašeta o svećeniku Krunoslavu Draganoviću, za kojeg autor tvrdi da će ga svjetovna povijest pamtiti kao obavještajca koji je surađivao s nekoliko najvećih svjetskih obavještajnih službi.
